On je sama sebe i druge oko sebe uspio uvjeriti da u njemu ima nešto gotovo božanstveno. No, ništa na svijetu nije tako žalosno kao pad jedne zvijezde. I kad je ta zvijezda pala, pala je zauvijek, i što se god od sada događalo s Alijem, on nikoga više neće moći uvjeriti da ima božansko tijelo, u što je i sam donedavno vjerovao
*****
New York, ožujka: "To je stvar
vlasti: namjeravala je srušiti Alija, i srušila ga je!" Tako
je jedan fanatični crni obožavalac protumačio pad svojega idola u
meču između Joea Fraziera (Džo Frezijer) i Mohamada Alija, ili
Cassiusa Claya (Klej) u njujorškome Madison Square Gardenu, meču
koji je organizatorima donio nekoliko milijuna dolara dobiti.
Naravno, u tom se dvoboju nije dogodilo ništa što bi se na takav način moglo prokomentirati, ali spomenuto tumačenje njegova ishoda izvrsno pokazuje kako se i ta bitka za prvenstvo svijeta u boksu može staviti u politički kontekst.
Naravno, u tom se dvoboju nije dogodilo ništa što bi se na takav način moglo prokomentirati, ali spomenuto tumačenje njegova ishoda izvrsno pokazuje kako se i ta bitka za prvenstvo svijeta u boksu može staviti u politički kontekst.
Po shvaćanju mnogih, to je bio sudar
između Alija, čovjeka koji je izvrdavao regrutnu komisiju, i
Fraziera, solidnoga građanina, natjecanje između velike crnačke
nade i miljenika bijeloga čovjeka u Americi.
Ta je borba, očito, bila više nego puko nadmetanje za krunu u boksu teške kategorije.
Ali je neprekidno isticao da je njegovo poslanje da "donese slobodu crnim ljudima, kojih ima 30 milijuna", i njegov se pad, simbolički stoga mogao uzeti kao ozbiljan razlog za beznadnost među onima koji su vjerovali da bi on to odista mogao učiniti.
Ta je borba, očito, bila više nego puko nadmetanje za krunu u boksu teške kategorije.
Ali je neprekidno isticao da je njegovo poslanje da "donese slobodu crnim ljudima, kojih ima 30 milijuna", i njegov se pad, simbolički stoga mogao uzeti kao ozbiljan razlog za beznadnost među onima koji su vjerovali da bi on to odista mogao učiniti.
U ovakvim okolnostima sasvim je
prirodno da će Alijevi obožavatelji pokušati da pronađu mnoge
isprike kako bi ublažili značenje pada svojega crnog Adonisa.
Ali, nijedna od tih isprika nema nikakve vrijednosti. Njega nije potukla nikakva politička mašinerija, ili njezin izvršitelj, njega je porazio također crni čovjek, koji se, jednostavno, pokazao kao jači borac nego on, borac koji je, plemenito i hrabro, uspio pokazati da je Alijevo hvastanje kako je on najbolji - puki mit.
Ali, nijedna od tih isprika nema nikakve vrijednosti. Njega nije potukla nikakva politička mašinerija, ili njezin izvršitelj, njega je porazio također crni čovjek, koji se, jednostavno, pokazao kao jači borac nego on, borac koji je, plemenito i hrabro, uspio pokazati da je Alijevo hvastanje kako je on najbolji - puki mit.
Važno je istaknuti da ishod te bitke
nije imao za posljedicu nikakvo javno neodobravanje: čak i među
najžešćim Alijevim obožavateljima ima onih koji su posve svjesni
da je on bio potučen u poštenoj borbi i da bi bilo neosnovano
tužiti se sada na bilo što.
Suspregli su suze, pristojno priznali novoga pobjednika i mirno se razišli kućama da promisle o slabim stranama svojega velikog proroka.
Suspregli su suze, pristojno priznali novoga pobjednika i mirno se razišli kućama da promisle o slabim stranama svojega velikog proroka.
Muhamad Ali, Crni Musliman, koji se
nekoć zvao Cassius Clay, bio je prorekao da će taj meč biti
najveći događaj na cijeloj zemaljskoj kugli. Tvrdio je da tu neće
biti "nikakve borbe". I dodao da će srediti račune s "tim
trojanskim konjem", koji će biti "zbrisan".
Ali, zbrisan je bio on, a ne Frazier.
Nema toga čovjeka na svijetu - neprekidno se razmetao - koji bi njega mogao "izlemati". I onda je gorko saznao da postoji takav čovjek, koji ga je ušutkao na jedini mogući način koji Ali priznaje. Njemu će, očito, sada mnogo teže pasti to što će morati držati jezik za zubima, nego sam poraz.
Svako ljudsko biće zna da nitko ne može uvijek, dakle vječno, imati pravo: dan obračuna morao je doći, i došao je zaista spektakularno.
Ali, zbrisan je bio on, a ne Frazier.
Nema toga čovjeka na svijetu - neprekidno se razmetao - koji bi njega mogao "izlemati". I onda je gorko saznao da postoji takav čovjek, koji ga je ušutkao na jedini mogući način koji Ali priznaje. Njemu će, očito, sada mnogo teže pasti to što će morati držati jezik za zubima, nego sam poraz.
Svako ljudsko biće zna da nitko ne može uvijek, dakle vječno, imati pravo: dan obračuna morao je doći, i došao je zaista spektakularno.
Neprijazni šampion
Mora se, najposlije, sasvim iskreno i
otvoreno reći da u Alijevu porazu nema nikakve sramote: on se
odvažno borio do samoga kraja, kraja koji je shvatio gotovo kao
neizbježivost, te ga nije uspjela u njegovoj borbenosti ukrotiti ni
sama pomisao na poniženje da će u posljednjoj rundi biti oboren.
To je bio tek treći put što je Ali
srušen na pod ringa u deset godina svoje blistave profesionalne
natjecateljske karijere, a izraz na njegovu zgrčenom licu, kad se to
zbilo, najbolje je pokazivao čuvstvenu bol koju je osjećao.
I kad je pao, kao već pobijeđen čovjek, pao je i kao glavna figura militantne crne Amerike.
Nepobijeđen, kakav je bio u 31 svojem meču, bio je njezin skupocjeni simbol. Ali sada, njegova je vrijednost bila okrutno umanjena. Više ne može vikati:
"Tko je kralj? Tko je šampion?"
... i automatski čuti odgovor:
"Ali, Ali!"
On je sama sebe i druge oko sebe uspio uvjeriti da u njemu ima nešto gotovo božanstveno. No,
I kad je pao, kao već pobijeđen čovjek, pao je i kao glavna figura militantne crne Amerike.
Nepobijeđen, kakav je bio u 31 svojem meču, bio je njezin skupocjeni simbol. Ali sada, njegova je vrijednost bila okrutno umanjena. Više ne može vikati:
"Tko je kralj? Tko je šampion?"
... i automatski čuti odgovor:
"Ali, Ali!"
On je sama sebe i druge oko sebe uspio uvjeriti da u njemu ima nešto gotovo božanstveno. No,
ništa na svijetu nije tako žalosno
kao pad jedne zvijezde. I kad je ta zvijezda pala, pala je zauvijek,
i što se god od sada događalo s Alijem, on nikoga više neće moći
uvjeriti da ima božansko tijelo, u što je i sam donedavno vjerovao.
Zvijezda kakva je bio Ali ne može,
međutim, sebi dopustiti da padne bez konačne, definitivne i drske
geste. Ležeći sutradan nakon meča, gol do pasa, u postelji u
svojem hotelu, rekao je:
"Mislim da sam dobio više rundi na poene!"
Naravno, to nije istina, i on je to znao, ali valja biti milostiv i dopustiti mu da takvo što kaže, premda je on pokazivao malo milosti prema ljudima koje bi "pogazio" bujicom riječi i u ringu i izvan njega u svojim prijašnjim mečevima.
Počeo je onda govoriti o uzvratnom meču. ali ne odviše samouvjereno.
"Sve ovisi o publici i o Frazieru" - rekao je jednostavno, znajući sada i sam da publika neće mnogo hajati za njegove izjave kao što ih je uzimala ozbiljno prije.
"Mislim da sam dobio više rundi na poene!"
Naravno, to nije istina, i on je to znao, ali valja biti milostiv i dopustiti mu da takvo što kaže, premda je on pokazivao malo milosti prema ljudima koje bi "pogazio" bujicom riječi i u ringu i izvan njega u svojim prijašnjim mečevima.
Počeo je onda govoriti o uzvratnom meču. ali ne odviše samouvjereno.
"Sve ovisi o publici i o Frazieru" - rekao je jednostavno, znajući sada i sam da publika neće mnogo hajati za njegove izjave kao što ih je uzimala ozbiljno prije.
S druge je strane Frazier, šampion,
čovjek ponešto introvertan, gotovo neprijazan, ali koji je tako
marljivo trenirao i ušao u bitku i postao potpuno vrijedan krune
koju je stekao. Njegov mu je menedžer, Yancey Durham (Jensi Derhem),
nakon meča, savjetovao da se odmah povuče od gomile.
"Učinio si sve što je trebalo da učiniš, Joe" - rekao mu je. - "Sada možeš biti spokojan."
Frazier, rasječene obrve i otekle vilice, odgovorio je:
"Ne treba da mi dvaput kažeš: uvijek sam radio kako si mi govorio, Yank!"
"Učinio si sve što je trebalo da učiniš, Joe" - rekao mu je. - "Sada možeš biti spokojan."
Frazier, rasječene obrve i otekle vilice, odgovorio je:
"Ne treba da mi dvaput kažeš: uvijek sam radio kako si mi govorio, Yank!"
No, cijena ovakvih mečeva bila je
uvijek nepredvidljiva, pogotovu ako je bila u tako snažnu odnosu
prema velikim parama. Sudeći po svemu, ako bi se organizatorima
pružila podesna prigoda da organiziraju novo "financijsko
ubijanje" na ringu, u uzvratnom meču, oni bi ga priredili.
Muhamad Ali izjavio je prije meča:
"Bitka sa slavom i fanfarama! Sve je to biznis i novac! Deset godina napornoga rada da se ovakav novac zaradi! Zamislite dvojicu ljudi koji odnose kući 400.000 dolara. Kažu da će ovo biti najveća borba u povijesti i da ćemo zgrnuti mnogo para!"
"Bitka sa slavom i fanfarama! Sve je to biznis i novac! Deset godina napornoga rada da se ovakav novac zaradi! Zamislite dvojicu ljudi koji odnose kući 400.000 dolara. Kažu da će ovo biti najveća borba u povijesti i da ćemo zgrnuti mnogo para!"
Tvrdio je da je od njegova dijela
novca, koji iznosi dva i pol milijuna dolara, država već ubrala, na
ime poreza, milijun i pol. Dodavao je da će mjesni porez iznositi
još 348.000 dolara, te, ako se odbiju njegovi vlastiti troškovi od
255.000 dolara, njemu će ostati ciglih 400.000 dolara.
Naravno, mnogi su pretpostavljali da će
Ali velik dio svojega novca pokloniti Crnim Muslimanima, ali je on
izjavio:
"Crni Muslimani nisu dobili ništa, premda ljudi tvrde suprotno."
"Crni Muslimani nisu dobili ništa, premda ljudi tvrde suprotno."
Jedan je čovjek iz toga meča izvukao
pravo brdo novca: to je Jerry Perenchio (Džeri Perenčo), koji je
bio nosilac svih televizijskih prava direktnoga prijenosa. On je
procijenio da je meč donio 18 milijuna dolara, uključujući milijun
i 35 tisuća Madison Square Gardenu.
To je dobit od milijun i 75 tisuća dolara njemu i njegovu financijskom ortaku Jacku Kentu Cookeu (Džek Kent Kuk).
To je dobit od milijun i 75 tisuća dolara njemu i njegovu financijskom ortaku Jacku Kentu Cookeu (Džek Kent Kuk).
Od poraza do zatvora
Za tu svečanost, koju su mnogi sasvim
s pravom očekivali kao "borbu stoljeća", vladao je
nezapamćen interes: mnoštvo ljudi, uključujući. holivudske
ličnosti, političare i astronaute, pristalo je da plati najvišu
cijenu da bi je moglo gledati.
U New Yorku, kao da je Madison Square bio jedino mjesto vrijedno spomena te noći. Ljudi koji nikad u životu nisu prisustvovali nijednom boksačkom meču bili su povučeni onamo, gonjeni čudnom potrebom i vučeni neobjašnjivim magnetizmom čovjeka - koji je te večeri izgubio.
To je ironija sudbine.
U New Yorku, kao da je Madison Square bio jedino mjesto vrijedno spomena te noći. Ljudi koji nikad u životu nisu prisustvovali nijednom boksačkom meču bili su povučeni onamo, gonjeni čudnom potrebom i vučeni neobjašnjivim magnetizmom čovjeka - koji je te večeri izgubio.
To je ironija sudbine.
Joe Frazier, uza sve to što je
poštenom borbom stekao naslov svjetskoga prvaka u boksu, teško bi
mogao biti ličnost koja bi mogla za sobom povući mnoštvo, barem ne ono mnoštvo
za koje je Ali računao da će ga te večeri zadivljavati.
"Na jednom mjestu nije bilo nikada toliko krzna još od izložbe pasa u Westminsteru" - rekao je jedan od gledalaca. Ali, ni najvredniji psi nemaju onu vrstu krzna koja bi se mogla izložiti na takvom mjestu.
Muškarci, crni muškarci, koji su u Aliju gledali idola, a pokatkad i u Frazieru, opet su obukli odjeću zbog koje su se sramile njihove žene. Žene pak, koje su privukle najviše pozornosti, bile su one što su došle odjevene po najnovijoj i najluđoj modi, u kožnoj odjeći, s ekstravagantnim čizmama i u drugim tvorevinama mašte modnih kreatora, namijenjenim isključivo tome da na se privuku što više pogleda.
Mnoge su, naprosto, znale da im se više nikad neće pružiti takva prilika da se pokažu u svojem najprivlačnijem liku. Naravno, i inače su veliki mečevi u New Yorku bili prigoda da se nešto veliko vidi, ali i da se bude viđen. No, nikada nije bilo takve noći kao što je bila ova.
"Na jednom mjestu nije bilo nikada toliko krzna još od izložbe pasa u Westminsteru" - rekao je jedan od gledalaca. Ali, ni najvredniji psi nemaju onu vrstu krzna koja bi se mogla izložiti na takvom mjestu.
Muškarci, crni muškarci, koji su u Aliju gledali idola, a pokatkad i u Frazieru, opet su obukli odjeću zbog koje su se sramile njihove žene. Žene pak, koje su privukle najviše pozornosti, bile su one što su došle odjevene po najnovijoj i najluđoj modi, u kožnoj odjeći, s ekstravagantnim čizmama i u drugim tvorevinama mašte modnih kreatora, namijenjenim isključivo tome da na se privuku što više pogleda.
Mnoge su, naprosto, znale da im se više nikad neće pružiti takva prilika da se pokažu u svojem najprivlačnijem liku. Naravno, i inače su veliki mečevi u New Yorku bili prigoda da se nešto veliko vidi, ali i da se bude viđen. No, nikada nije bilo takve noći kao što je bila ova.
Jedan od organizatora priredbe izjavio
je: da se dopustilo da joj prisustvuju samo Crnci i, prema tome, da
su cijene snižene na najmanju moguću mjeru, cijela bi stvar
pretrpjela novčani fjasko. Stoga su je organizatori pokušali
urediti tako da bijeli ljudi gledaju dok se crni na ringu bore.
Ali, unatoč visokoj cijeni, Madison Square Garden postao je stjecište ljudi svih društvenih slojeva, i crnih i bijelih. I oni koji su platili 150 dolara da bi mogli sjediti bliže ringu, i oni koji su dali 20 dolara za mjesto tako udaljeno od borilišta da su morali upotrebljavati doglede, uvjerili su se da je ono što su imali prilike vidjeti bilo vrijedno te cijene.
Neki, iako vrlo rijetki, platili su i po 7000 dolara kako bi bili tik do ringa, ali nisu otišli nezadovoljni.
Ali, unatoč visokoj cijeni, Madison Square Garden postao je stjecište ljudi svih društvenih slojeva, i crnih i bijelih. I oni koji su platili 150 dolara da bi mogli sjediti bliže ringu, i oni koji su dali 20 dolara za mjesto tako udaljeno od borilišta da su morali upotrebljavati doglede, uvjerili su se da je ono što su imali prilike vidjeti bilo vrijedno te cijene.
Neki, iako vrlo rijetki, platili su i po 7000 dolara kako bi bili tik do ringa, ali nisu otišli nezadovoljni.
Muhamad Ali, viđajući svoje ozljede i liječeći svoj povrijeđeni ponos, kaže: "Za ovaj novac dobili
ste što ste tražili: nasitilo vam se i srce i duša!"
I odista, tako je bilo.
I odista, tako je bilo.
Procjenjuje se da je oko 300 milijuna ljudi diljem svijeta imalo prilike
gledati tu borbu na TV ekranima.
U Chicagu 7000 razbjesnjelih ljudi
bacalo je boce i stolice u ekran u jednoj dvorani kad je emisija zbog
nekoga kvara bila prekinuta. Bilo je još nekoliko mjesta u kojima su
ljudi, zbog sličnih neprilika s emitiranjem, tražili da im se
vrate novac.
No, sam meč, i njegov ishod, nije
izazvao nijedan nered vrijedan spomena. Čak je i u Alijevom zavičajnom gradu, Louisvilleu u Kentuckyju (Kentaki), oko 20.000
fanatika primilo rezultat potpuno mirno.
"Teško se tome protiviti nakon batina koje je Ali primio" - rekao je jedan od njih.
"Teško se tome protiviti nakon batina koje je Ali primio" - rekao je jedan od njih.
Dakle, buka i bitka već je prošla,
njezin je ishod možda razočarao mnoge fanatike - uključujući i
Jugoslavene, koji su predviđali pobjedu Aliju, sa četiri glasa
prema jednom, u novinama još prije meča, kad je bilo provedeno
javno glasanje.
Ali - borba je odista bila klasična. Jedna od onih koje su vratile staru slavu tome sportu što je posljednjih godina sve više i više gubio na cijeni.
Ali - borba je odista bila klasična. Jedna od onih koje su vratile staru slavu tome sportu što je posljednjih godina sve više i više gubio na cijeni.
Obojica, i Ali i Frazier, zavređuju
naše najveće divljenje jer su dali sve od sebe da meč bude što
kvalitetniji.
Trojica ljudi u Madison Square Gardenu umrla su pri tom od uzbuđenja.
A nama ostalima srce je zanosno kucalo za dvojicom velikih sportaša.
Trojica ljudi u Madison Square Gardenu umrla su pri tom od uzbuđenja.
A nama ostalima srce je zanosno kucalo za dvojicom velikih sportaša.
Što se tiče Alija - čovjeka koji je
svojim magnetizmom i svojom obdarenošću najviše pridonio da ta
noć postane čudesna - njegova je budućnost ponešto mračna.
On je još izložen opasnosti da odleži pet godina u zatvoru zbog toga što je odbio da služi u vojsci.
No, bez obzira na to što će odlučiti vrhovni sud Sjedinjenih Država, mora se pošteno reći da će on zauvijek ostati u sjećanju ljudi kao jedan od najvećih boksača svih vremena, ako ne i kao najveći.
On je još izložen opasnosti da odleži pet godina u zatvoru zbog toga što je odbio da služi u vojsci.
No, bez obzira na to što će odlučiti vrhovni sud Sjedinjenih Država, mora se pošteno reći da će on zauvijek ostati u sjećanju ljudi kao jedan od najvećih boksača svih vremena, ako ne i kao najveći.
Za VUS: Henry Miler ("Sunday
Telegraph"), obrada: Yugopapir (VUS, III 1971.)
Mladen Kerstner: Meč stoljeća u gostionici kod Geze
 |
| Miljenko Smoje: "Meč stoljeća" gledao se i na otoku Hvaru |
