Bakir Tanović snima svoj prvi film "Ovčar": Glavni glumac nikada nije gledao TV, niti išao u bioskop




Niko je nepismen, pa ulogu uči uz pomoć ostalih članova ekipe. Taj nepismeni dječak s Vlašića prvi put je sišao sa svoje planine, prvi put je otišao tako "daleko" iz svog zavičaja, prvi put je vidio televiziju i posjetio kino u Slavonskom Brodu

Mart 1971: U okolici Slavonskog Broda sarajevski režiser Bakir Tanović snima svoj prvi igrani film o sudbini čuvara velikih stada ovaca, koji se, u potrazi za ispašom, svake godine spuštaju s planina u dolinu, prelaze brda i rijeke i svagdje gdje se pojave stvaraju i protiv svoje volje teške sudare sa zemljoradnicima...


*****



Nisu nepoznate drame što su ih prošlih godina doživljavali ovčari sa svojim stadima silazeći s bosanskih planina do slavonske ravnice u potrazi za hranom. Ti dugi putovi, puni uzbudljivih epizoda, neizvjesnosti i sukoba, vodili su niz zasnježena bosanska brda, preko potoka i rijeka, do Save i preko nje - u ravnice Posavine, Podravine, čak tamo do Međimurja.

Tisuće kilometara prelazila su iznurena stada i njihovi umorni goniči, zato da bi se ovce prehranile u toku zime.

Na tim putovima, na kojima su se ponekad zbivali i dramatični sukobi s vlasnicima plodne, sočne i mirisne slavonske zemlje već zasijane pšenicom, bilo je svega i svačega: od potajnog prijelaza preko njiva u toku noći do oružanih straža, otpora i zabrana na mostovima preko Save.

Padala su u krvi stada, a ginuli su i ljudi koji su ih gonili. Borba za hranu, za opstanak često je bila teška i krvava.

O tome, eto, o takvoj sudbini bosanskih ovčara već dva mjeseca talentirani sarajevski režiser Bakir Tanović, po vlastitom scenariju, snima svoj prvi igrani film. Tanović je, inače, odavno poznat kao vrstan dokumentarist, dobitnik niza priznanja za svoje dokumentarce.

- Radi se o temi u kojoj se kroz sudbinu gorštaka, stočara s Vlašića, obrađuju akutni društveni problemi naših krajeva, odnosi razvijenih i nerazvijenih, kontrasti ekstenzivnog i intenzivnog načina privređivanja, odnosi starog i novog, raslojavanje našeg sela i slično - kaže direktor filma "Ovčar" Emin Lokmić. - Tanovića su uvijek privlačile tzv. angažirane teme. Njegovi dokumentarci "Kameni spavač", "Kesonci" i drugi odavno su poznati kao izvrsna filmska djela rađena na "kratkom metru". Svi koji poznaju Tanovićeve radne kvalitete vjeruju da će uspjeti i sa svojim cjelovečernjim igranim prvencem.

Sadržaj filma, prema onome što su nam ispričali u ekipi koja je smještena u Slavonskom Brodu, temelji se na pastirskom putu ovčara Milana, njegovog brata Steve i malodobnog čobanina Osmana koga glumi Niko Grgić, 14-godišnji nepismeni dječak s Vlašića.


Zapažena uloga Suade Kapić



Na tom putu zbivaju se sukobi s mnogim nedaćama što su ih inače doživljavali bosanski ovčari sa svojim stadima.

Osobito dramatičan sukob u filmu se odigrava između ovčara i seljaka iz Slavonije, koji na jednoj strani brane prolaz ovčarima i njihovim stadima, preko svojih imanja, a na drugoj ih strani zelenaški iskorištavaju.

Najveći dio filma već je snimljen, usprkos vremenskim nepogodama koje su u posljednja dva mjeseca vladale u Slavoniji.

Tanović je u svojoj filmskoj ekipi okupio grupu istaknutih glumaca: Fabijan Šovagović (slavonski seljak Perica), Branko Milenković Ciga, Viktor Starčić (gazda), Adem Čejvan (ovčar Milan), Toni Laurenčić (njegov brat, ovčar Stevo), zatim Husein Čokić, Severin Bijelić i drugi.

Zapaženu ulogu u filmu dobila je i mlada talentirana sarajevska glumica Suada Kapić.

Pažnju cijele ekipe osobito privlači mladi vlašički čobanin Niko Grgić.

Tumačeći lik čobanina Osmana, on u stvari igra samoga sebe.

Niko je nepismen, pa ulogu uči uz pomoć ostalih članova ekipe. Taj nepismeni dječak s Vlašića prvi put je sišao sa svoje planine, prvi put je otišao tako "daleko" iz svog zavičaja, prvi put je vidio televiziju i posjetio kino u Slavonskom Brodu.

Niko je oduševljen svim tim "novotarijama" koje su naglo izmijenile njegov dosadašnji skromni život.

Direktor filma kaže da se mali Niko pred kamerom izvrsno snalazi i da ga više ništa ne zbunjuje.

Direktor fotografije Aleksandar Vesligaj i režiser strpljivo pripremaju maloga Niku, da svoju ulogu odigra što uvjerljivije.

Međutim, ponekad i sam Niko, svojim iskustvom čobanina, pomaže autorima filma kako bi radnja postala doista sasvim uvjerljiva.

Zanimljivo je da se kao scenograf u ovom fimu predstavlja prvi put u tom svojstvu i mladi sarajevski filmski režiser Mirza Idrizović, dok je kostimograf filma Maja Galaso iz Zagreba.

Drama koja će biti iznesena u "Ovčarima" (kako glasi radni naslov) bez sumnje je suvremena, ona zadire u prilično teške sudbine i vrlo osjetljiva pitanja međuljudskih odnosa.

O scenariju ovisi, koliko će ona biti i punokrvna, koliko će moći gledaoca uzbuditi i potresti. Dosad je u našem filmu vrijedilo nepisano pravilo da su prvijenci režisera igranoga filma bili uglavnom uspješni. Hoće li Bakir Tanović iznevjeriti tu tradiciju?

Napisao: Abid Budimlić, obrada: Yugopapir (Arena, mart 1971.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate