Studentski centar Zagreb: Mladi iz Švedske, Njemačke, UK, SSSR-a o mladima iz Jugoslavije (1966)

Putovala sam autostopom da bolje upoznam zemlju i ljude. Znalo se dogoditi da me vozač na pola puta izbaci iz auta zato što se nisam htjela s njim poljubiti. Kojiput bih svratila u neku krčmu ili kavanu u blizini i tada sam često dobivala "pratnju" od nekoliko mladića, kojih bih se jedva riješila. Usprkos tome, vaši mi se ljudi sviđaju, pa sam i u Zagrebu stekla mnogo prijatelja

Avioni su zujali iznad naših glava uz glasnu viku i buku. Rakete upućene sigurnom rukom često su tačno nalazile cilj. Ali ne bojte se, dragi čitaoci, ne radi se ni o kakvom ratu, već naprotiv, o miru. Nalazila sam se u dvorani Studentskog centra zajedno s mladima iz mnogih zemalja, učesnicima Internacionalnog festivala studentskih kazališta, koji su čekali na odluku žirija o nagradama.

Žiri je zasjedao i tom zasjedanju nije bilo kraja, premda je nekoliko puta bio najavljen njihov skori dolazak. Mladi su ljudi uvijek nestrpljivi, ali ovoga puta prilično su dugo sjedili, čekali i čekali.

A onda je došao onaj prekrasni trenutak. Mladići su počeli od papira praviti avione i uskoro je čitava sala bila ispunjena tim letalima. Činilo mi se da je netko pustio u dvoranu čitavo jato ptica. Svuda je vladao tako divan nered, smijeh, radost, nešto što mogu stvoriti samo mladi.

Nije se znalo tko je ovdje Talijan, Poljak, Englez, svi su sudjelovali u igri.

Taj "rat" papirnatim avionima značio je mir - zato i pišem o njemu - značio je zbliženje bez granica. Tu nije postojala jezična barijera, postojao je smijeh, a on zbližuje sve ljude. Djevojke i mladići, bez razlike, hvatali su u zraku te avione, bacali ih dalje i vodili nesvjesnu igru "rata", za mir, ideal mladih danas.

Razgovarala sam s mladićima i djevojkama iz mnogih zemalja koje su sudjelovale na festivalu. Evo nekoliko razgovora što sam ih zabilježila...

*****

Razgovor s predstavnikom Zapadne Njemačke bio je zakazan već u 8 sati ujutro, i to u nedjelju. S ostalima sam se našla tek u 11 sati. Visoki plavi bradonja predstavio mi se kao Peter Sandmeyer iz Zapadnog Berlina. Student je germanistike. Upitala sam ga na koji način mladi ljudi u njegovoj zemlji provode slobodno vrijeme.

Student iz Zapadne Njemačke

- U Njemačkoj se omladina mnogo zanima za sport (najpopularniji je nogomet), ples i muziku, kao što je to i u drugim zemljama. Postoje klubovi u kojima se sastajemo do plešemo i pričamo. Samo, oni su, za razliku od vaših, više privatnog karaktera.

Recite mi s koliko godina omladina ulazi u taj zabavni život.

To ovisi o roditeljima. Ima djevojaka i mladića koji već od četrnaeste-petnaeste godine često idu na ples, slobodno se zabavljaju, ali većina roditelja vrlo je stroga u tom pogledu, tako da mnoge djevojke od 17-18 godina moraju biti kod kuće u 10 navečer.

Čula sam da ste proputovali velik dio Evrope. Kakve su sličnosti, a kakve razlike između mladih u pojedinim zemljama?

Kad putujete kao turist, nema mnogo prilike za poznanstva s ljudima, više se upoznaju historijske znamenitosti. Sličnosti su u traženju nečega novog, odbijanju tradicija, a razlike su u pristupanju životu i svemu što ljude okružuje - zbog razlike u mentalitetu.

U kojoj ste zemlji uspostavili najbolji dodir s mladima?

Teško je to reći, ali odlučio bih se za Francusku i Grčku - mislim da je najmanja razlika između omladine u mojoj i tim dvjema zemljama.

Što mislite o mladima u Jugoslaviji?

Kimao je glavom: "Čini mi se da postoji velika razlika između starih i mladih, najveća koju sam dosad vidio. Zatim, zamijetio sam da u Jugoslaviji ima mnogo studenata, ali i mnogo analfabeta.

Postoji li neki kontakt između vaše omladine i mladih ovdje?

Ta veza, ako i postoji, vrlo je slaba. Za vrijeme ljeta Nijemci vole doći k vama i jedino se tada uspostavlja neki kontakt.

Da li su vaši zemljaci upoznati s našom književnošću?

Oni vole čitati vaše pisce. npr. Andrića, ali malo je vaših djela prevedeno na naš jezik.

Student iz Švedske

Uto je došao mladi plavokosi Šveđanin, s kojim sam također zakazala sastanak u Snek-baru Studentskog centra. Na stol je donio crnu kavu i tanjurić s kolačima. Kad je plavi Göran Guner progutao posljednji zalogaj, započeo je intervju.

- Trenutačno je naš problem sve veći broj studenata, tako da su fakulteti prepuni. Taj broj svake godine raste. Inače, zabavljamo se odlazeći na izlete i šetnje, slušamo muziku, volimo kino i kazalište. Samo, interesi mladih ne mogu se poistovetiti, jer su neki potekli iz radničkih a drugi iz činovničkih obitelji, odnosno obitelji intelektualaca. Prema teme, imaju i različit odgoj pa i naobrazbu te su i njihovi interesi različiti.

Koju vrst muzike najradije slušaju?

Na prvom mjestu je zabavna i bit-muzika, a onda slijedi zanimanje za folklornu muziku.

A što je s klasičnom muzikom?

O njoj mnogo znaju i ponekad je vole slušati, ali ona nije osobito popularna među omladinom.

Kakve su reakcije omladine kad neka učenica postane majka, pogotovu ako je neudata?

U takvom slučaju često izbije skandal, ako se to ne dogodi u većem centru kao što je Stokholm. Ima djevojaka koje se ne žele udavati, ali one spadaju u najradikalnije grupe.

Mnogi tvrde da mladi danas nemaju ideala. Što vi mislite o tome?

O, da, rekao je ozbiljno, mislim da mladi imaju ideale. To je prije svega mir. Ali prilično su nemoćni da ga ostvare, jer to ne ovisi o njima, tako da su mnogima ideal kola što bolje marke.

Sviđa li vam se moda duge kose među mladićima?

Odmahnuo je glavom: Ne sviđa mi se i ja nikada ne bih nosio dugu kosu. Mladići se danas sve više feminiziraju, ali vjerujem da će ta moda proći kao što je i došla.

Da li su huligani u vašoj zemlji problem?

Donekle jesu. Ima ih prilično i vole praviti nerede, ali zanimljivo je da većina njih, kad odrastu, postaju ozbilini ljudi, dobri muževi i očevi. Možda su i ta duga kosa i huliganstvo neka vrst indirektnog protesta protiv današnje situacije u svijetu i mnogih tradicija što postaju beskorisne.

Prvi put ste u Zagrebu. Što mislite o mladima ovdje?

Sedam dana je prilično malo da se upozna neki grad i ljudi u njemu, ali ovdje mi se sviđa, a mladi ljudi su simpatični. Imam nekoliko prijatelja iz Zagreba koji žive u Švedskoj, tako da sam pomalo upoznat s vašom zemljom. Na žalost, između vaše i moje zemlje postoje vrlo slabi, gotovo nikakvi kontakti. Što se tiče literature, malo je prevedenih vaših pisaca, osim Andrića i još nekih.

Student iz Engleske

Sada je došao mladić iz Mančestera. Englez Michael Bloom. Ispričao mi je da se u njegovoj zemlji mladi također zabavljaju u klubovima:

Novac često igra veliku ulogu među ljudima, pa tako i mladi, koji su imućniji, nalaze više prilike da se zabave. Što se tiče odabiranja studija, najviše ih se opredjeljuje za fiziku, kemiju i medicinu.

Što je popularnije: film ili kazalište?

Popularniji je film, a kazalište je zanimljivije uglavnom onima koji se njime bave.

Što je hobi mladih Engleza?

Englezi, uglavnom studenti, obuzeti su pomalo manijom putovanja. Najradije odlaze u Aziju, na Istok. Mogli ste ih vidjeti, jer često prolaze kroz Jugoslaviju. Većina njih sama zaradi novac za put, čak i uz imućne roditelje.

Što mislite o huliganima?

Oni danas nisu velik problem, kao što se često piše. Opasni su samo oni koji nastave putovima kriminala i onda kad postanu odrasli ljudi.

Što je ideal mladih u svijetu?

Gotovo svaki pojedinac ima svoje ideale, ali onaj općeniti je mir!

Što mislite o mladima u Jugoslaviji?

Malo ih poznajem, no sviđa mi se što su otvoreni i pristupačni.

Studentica iz Holandije

Intervju s Veerle Bedaux, mladom studenticom iz Holandije, počela sam na našem jeziku, jer ona prilično vlada njime (dva mjeseca provela je u Jugoslaviji). Okruglo lice s kratkom plavom kosom djeluje kao dječje, jedino zbunjuju njene oči koje kroz stakla naočala gledaju ozbiljno i pametno.

Kako vam se svidjelo u Jugoslaviji?

Proputovala sam duž čitave vaše obale i moram priznati da mi je zaista bilo lijepo. Priroda je prekrasna, ali i ljudi i ambijent su me oduševili.

Jedino mi je smetalo što sam kao djevojka ponekad imala neugodnosti.

Putovala sam autostopom da bolje upoznam zemlju i ljude. Znalo se dogoditi da me vozač na pola puta izbaci iz auta zato što se nisam htjela s njim poljubiti.

Kojiput bih svratila u neku krčmu ili kavanu u blizini i tada sam često dobivala "pratnju" od nekoliko mladića, kojih bih se jedva riješila.

Usprkos tome, vaši mi se ljudi sviđaju, pa sam i u Zagrebu stekla mnogo prijatelja.

Dosad mi se najviše sviđalo u Holandiji i Francuskoj, ali sada mi je najdraža Jugoslavija.

Recite mi nešto o vašoj omladini. Kako se zabavlja?

Mladi u mojoj zemlji imaju malo mjesta kamo bi mogli izaći, čini mi se kao i ovdje. Nalazimo se u klubovima. Postoje mnoge grupe koje se redovito sastaju, jer ih vežu zajednički interesi, npr. studij i muzika. Odlaze i u kino i kazalište.

Koja je muzika najpoznatija?

Najviše se sluša bit-muzika, džez a zatim i klasika.

Čula sam da vaši zemljaci vole putovati. Tko im daje novac za put?

Uglavnom ga sami zarade, kao i ja. Moji roditelji su mi rekli: ako želim putovati, neka sama i platim.

Postoji li veza Jugoslavija - Holandija?

Slabo. Ali koliko znam, postoji razmjena studenata između Beograda i Amsterdama te još nekih gradova.

Hoćete li opet doći u Jugoslaviju?

Pogledala me je kao da ju čudi to pitanje: O, svakako, svakako. Tko ne bi želio ponovo doći!

Student iz SSSR-a

Pitala sam zatim Borisa Usova iz Lenjingrada: Kako je organiziran zabavni život u vašoj zemlji?

Svaki fakultet, i uopće svaki institut, ima svoj klub u koji dolaze mladići i djevojke da plešu, slušaju muziku i pričaju. Često se organiziraju razgovori o kazalištu, muzici i raznim događajima u svijetu.

Koja se muzika najviše sluša?

To je u prvom redu džez i klasika, dok je zabavna muzika poznata tek kraće vrijeme.

Što mislite o mladima u svijetu?

Čini mi se da mnogi mladi u svijetu u susretu s nama izražavaju svoje negodovanje zbog našeg sistema, dok omladina Sovjetskog Saveza nema ništa protiv sistema ostalih zemalja.

Kakvi su odnosi između vaše zemlje i Jugoslavije?

Mislim da su vrlo dobri. Slaveni se možda lakše razumiju, pa su i vaši pisci kod nas rado čitani, jer se lako shvaća sredina o kojoj pišu.

Koji su pisci kod vas najčitaniji?

Svakako, Nušić, zatim Dobrica Ćosić, Krleža, Andrić i mnogi drugi.

Studentica iz Poljske

Preostao mi je još razgovor s predstavnicom Poljske Werom Rožycki, studenticom iz Krakova.

Smatrate da mladi u Poljskoj imaju ideal?

Mladi su danas vrlo realni. Ideali su im završavanje fakulteta ili škole, dobro zaposlenje i zabava.

Kamo su usmjereni njihovi interesi?

Stvoriti svoj originalni stil.

Što očekuju od budućnosti?

Budućnost, ona dalja, ne zanima ih mnogo, žive za sadašnjost. Ali to ne znači da su bez planova i želja.

Sviđa li vam se naša omladina?

Ono što sam vidjela u ovih sedam dana, boraveći u Zagrebu, sviđa mi se. Svi su bili vrlo srdačni i otvoreni. Pozitivno je što postoji razmjena studenata između nekih fakulteta Poljske i vaše zemlje.

Kao i većina, ljepuškasta crnka iz Poljske izjavila je da je najpoznatiji pisac kod njih naš nobelovac Andrić.

Razgovarala: Vesna Stanić, foto: M. Čolić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, 1966.)

Podržite Yugopapir: FB TW Donate