Ove godine na neslužbenom prvenstvu svijeta u Čileu dominirali su naši reprezentativci i osvojili prvo mjesto, dokazavši tako da s nama nema šale i da smo jedna od najboljih košarkaških nacija u svijetu
Dok kroničari nogometne igre iz godine
u godinu sa žaljenjem konstatiraju da "igra milijuna" sve
više nazaduje, da je umrtvljuju razni sistemi, da je unakazuje
taktika i planiranja rezultata... dok pobornici "plemenite
vještine" već godinama kukaju za lijepim boksom jer se sve
više pretvara u nadmetanje snagom udaraca, a manje tehnikom... dok
itd. - jedna igra munjevitim koracima napreduje, usavršava se i mami
svojom ljepotom, elegancijom i brzinom.
U Međunarodni košarkaški savez
učlanjeno je 119 nacionalnih saveza. Po broju članica, FIBA
(Federation Internationale de Basketball Amateur) nalazi se na trećem
mjestu, odmah iza IAAF (International Amateur Athletic Federation) i
FIFA (Federation Internationale de Football Associations).
FIBA, za razliku od nekih drugih
međunarodnih saveza, ne miruje. Iz Münchena, gdje je sjedište
Saveza, neprestano dolaze vijesti o novim idejama i planovima.
Održavaju se svjetska, evropska, olimpijska, balkanska i nacionalna
natjecanja, kupovi nacionalnih prvaka, festivali evropske košarke,
kupovi pobjednika nacionalnih kupova, Međukontinentalni kup...
Jedan sjedokosi čovjek imenom William
Jones, generalni sekretar FIBA, posvetio je cijeli svoj život tome
sportu i pobornik je ideja što ih je proklamirao utemeljitelj
košarke James Naismith.
"Harlem" i njegov Tatum
Košarka je sportska igra kojoj pripada
budućnost. Ona se neprestano razvija, usavršava i postaje sve
ljepša. Iz godine u godinu ona okuplja sve više poklonika u svim
zemljama, na svim kontinentima.
Košarka je, vjerojatno, jedini sport u
kojemu se neprestano nastoje poboljšati pravila igre. U posljednjih
nekoliko godina bili smo svjedoci čestih izmjena u toj igri u cilju
poboljšanja atraktivnosti i zanimljivosti za gledaoce. Uvode se
razna ograničenja da bi se spriječilo nepotrebno zadržavanje
lopte, što je u nekim drugim sportovima (nogomet i vaterpolo, na
primjer) isključiv razlog zbog kojega im publika sve više okreće
leđa.
I treninzi su naglo uznapredovali,
usavršavaju se lopte, koševi...
Košarka je krenula u visinu. To je
sada sport u kojemu lopta samo u najnužnijim trenucima dotiče
zemlju. Igrači su poput akrobata. Lopta munjevitom brzinom prelazi
iz ruke u ruku, igrači izvode skokove kao da su im potplati poput
katapulta.
Nije tome davno da smo s divljenjem
gledali i uživali u igri nenadmašivih profesionalnih košarkaša
zabavljača, momčadi "Harlema" iz SAD. Njihova igra, mada
je ponekad i namjerno prelazila granice sporta, mada su izvanredni
igrači pod vodstvom crnoputog Tatuma izvodili svakojaka čuda, danas
je dostignuta i u amaterskoj košarci.
Poznata amaterska košarkaška imena iz
reprezentacija SAD, SSSR, Brazila, Italije, Poljske, Španjolske,
Bugarske, Jugoslavije i ostalih nacija širom svijeta u svojoj igri
primjenjuju sve te i mnoge nove elemente košarkaške igre. Za njih
nisu nikakva tajna čuveni harlemovski driblinzi, fintiranja,
ubacivanja lopte i s najvećih udaljenosti.
Svaki takav sastanak majstora evropske
i svjetske amaterske košarke predstavlja pravi užitak za gledaoce.
Jugoslaveni najbolji – na svijetu
U godinama poslije rata košarka je
pustila duboko korijenje u Evropi i u našoj zemlji. Mnoge zemlje
Starog kontinenta prigrlile su je i posvetile joj veliku pažnju.
Evropa postaje opasan konkurent dosad nenadmašivim asovima preko
Atlantika. Sjedinjene Države, Brazil, Čile, Argentina, Portoriko i
Urugvaj, koji su još prije desetak godina dominirali svjetskom
košarkom, sve više popuštaju.
Njihove amaterske reprezentacije više
nisu onako sigurne kao, recimo, prije petnaestak godina na prvom
svjetskom šampionatu u Buenos Airesu, kad su prva četiri mjesta
zauzeli Amerikanci s oba kontinenta, ili četiri godine kasnije u Rio
de Janeiru, ili 1958. godine u Santiago de Chileu...
Na posljednjem svjetskom šampionatu
Evropa je naglo izbila naprijed. Među prve četiri reprezentacije
svijeta dvije su bile iz Evrope, na drugom i trećem mjestu. Među
prvih sedam čak su četiri bile sa Starog kontinenta. Mi možemo
biti ponosni što smo se plasirali najbolje, na drugo mjesto.
Ove godine na neslužbenom prvenstvu
svijeta u Čileu dominirali su naši reprezentativci i osvojili prvo
mjesto, dokazavši tako da s nama nema šale i da smo jedna od
najboljih košarkaških nacija u svijetu.
Evropa danas raspolaže izvanrednim
kadrom košarkaša, od kojih bi mnogi mogli nastupati i u
konkurenciji američkih profesionalaca.
Osim toga, mnoge klupske momčadi
Italije, Španjolske, Francuske i još nekih zemalja pojačale su
svoje redove nekolicinom najboljih košarkaša iz SAD.
Tko je Bill Bradley?
Ne bismo mogli sa sigurnošću utvrditi
u kojoj se evropskoj zemlji danas igra najbolja košarka. Mnoge su
zemlje tako izjednačene da su i njihovi međusobni dvoboji vrlo
izjednačeni i puni neizvjesnosti. To se u prvom redu odnosi na
reprezentacije Sovjetskog Saveza, Jugoslavije, Poljske, Bugarske,
Čehoslovačke, Italije i Francuske.
I u klupskom poretku gotovo je slična
situacija, samo tu odskaču ekipe Španjolske, Sovjetskog Saveza,
Italije i Bugarske.
No, unatoč tome, kad bi se po nekom
ključu tražio najbolji klupski igrač u Evropi, trebalo bi ga
potražiti među Talijanima. Nije Talijan, ne živi u Italiji i ne
nastupa za reprezentaci|u "azura". Stanuje u Oxfordu gdje
studira. Igra za ovogodišnjeg prvaka Evrope, ekipu "Simmenthal",
a po nacionalnosti je Amerikanac.
Po mišljenju stručnjaka, Bill Bradley
trenutno je u Evropi najkompletniji igrač košarke. Ima 23 godine,
visok je 196 centimetara, težak 93 kilograma, a košarku igra 12
godina. Odnedavno je član "Simmenthala" iz Milana, koji je
najviše zahvaljujući njemu postao prvak Evrope za ovu godinu pošto
je u finalu savladao CSKA iz Moskve i "Slaviju" iz Praga.
Trener "Simmenthala" Cesare
Rubini koristi usluge toga igrača samo za natjecanja u Kupu
nacionalnih prvaka, a Bill Bradley ima permanentnu avionsku kartu na
relaciji London - Milano, koju koristi samo za međunarodne utakmice.
Bill Bradley pristupio je "Simmenthalu"
ove godine, i to kad se upisao na Oksfordski univerzitet. Prije je
živio u SAD i nastupao za nacionalnu reprezentaciju, čiji je bio
kapetan i najbolji igrač u prošloj godini. Pod njegovim vodstvom
reprezentacijo SAD je 1964. godine no Olimpijadi u Tokiju osvojila prvo mjesto. Za SAD
je Bradley odigrao 40 utakmica, a onda se otisnuo u evropske
profesionalce.
Uz Billa Bradleyja u Evropi postoji još
dvadesetak izvanrednih majstora toga sporta, koji bi mogli igrati u
bilo kojoj ekipi svijeta.
"Mali" specijalist za koševe i dijamante
Prije mjesec dana sportska Jugoslavija
je vidjela neke od njih na II festivalu evropske košarke u
Ljubljani.
Nabrojit ćemo samo neke. Mnogi su
posebno zapazili Willyja Steveniersa, igrača "Racing-Mechelena"
iz Belgije. Taj 27-godišnji specijalist za dijamante nije tako visok
kao Bradley, ali raspolaže izvanrednim pregledom igre, brzinom,
skokovima i preciznim udarcem.
Osim njega, zapazili smo Španjolca
Emiliana Rodrigueza, člana petorostrukog klupskog prvaka Evrope
"Reala" iz Madrida. On je odigrao 110 utakmica za svoju
zemlju. Mnogi stručnjaci kažu za tu dvojicu da su trenutno dva
najbolja krila u Evropi.
Rodriguezov klupski drug iz
"Real-Madrida" Clifford Luyk, istina, nije nastupio u
Ljubljani, ali mnogi koji su ga imali prilike vidjeti tvrde da je to
jedan od najboljih pivotmena (centar) što trenutno igraju u Evropi.
On je Amerikanac i nastupa u Španjolskoj kao profesionalac.
Nešto slabiji od njega, ali tri
centimetra viši (206 cm) i mlađi pivotmen iz Čehoslovačke Jirži
Zidek, član "Slavije", tek se pojavio i od njega mnogi
očekuju da će se razviti u jednog od najboljih centara svijeta. Ima
tek 22 godine i mnogi kažu da će njegov trener i imenjak Baumruk od
njega načiniti prvoklasnog igrača. Za svoju visinu izvanredno je
pokretljiv, za razliku od nekih dvometraša koji osim visine nemaju
ništa drugo.
Ovim igračima još ni izdaleka nije
iscrpena lista evropskih asova košarke. Svakako treba spomenuti
igrača Albua iz "Dinama" - Bukurešt, Jiržija Ammera iz
"Slavije" - Prag, Cvetka Barčovskog iz CSKA - Sofija,
Jeana Degrosa iz ekipe AS "Voltaire" - Denain, Bohdana
Liksza iz TS "Visla" - Krakov, Hristosa Zoupasa iz AEK -
Atena, Alessandra Riminucija iz "Simmenthala" - Milano...
Uz njih, tu su i igrači Sovjetskog
Saveza, višestrukog prvaka Evrope: Vojnov, Petrov, Kruminš (najviši
igrač na svijetu) i mnogi drugi internacionalci koji su svojim
ekipama donijeli nekoliko titula klupskih prvaka Evrope.
Ne bismo smjeli mimoići ni naše
reprezentativce Ivu Daneua, Radivoja Koraća, Boruta Basina, Josipa
Đerđu, Trajka Rajkovića i mnoge druge koji su našoj zemlji
donijeli mnogo pobjeda.
Od svih je, svakako, najpoznatiji
Radivoj Korać. "Atomska ljevica", kako su ga prozvali
mnogi stručnjaci širom svijeta – jedan je od najboljih strijelaca
na svijetu. Nije bilo turnira ili nekog internacionalnog natjecanja
da Korać na kraju nije osvanuo na čelu liste strijelaca, bilo to na
prvenstvu svijeta, olimpijadi, prvenstvu Evrope...
Ivo Daneu isticao se kao izvanredan
graditelj igre i organizator napada. Po tome je postao čuven u
svijetu.
Svi oni zajedno izvanredni su
propagatori toga zanimljivog sporta. Mnogi mladići i djevojke, možda
baš zahvaljujući njima, zaljubljuju se u košarku i počinju je
igrati, da bi ih jednog dana i zamijenili.
Evropa je naglo krenula naprijed. Sada
jedva da zaostaje za donedavno nenadmašnim asovima američke
košarke. Kakav će biti omjer na sastanku svjetskih asova koji će
se za četiri godine, po svemu sudeći, održati u našoj zemlji?
Tada ćemo imati prilike da ih sve
vidimo na djelu.
Neki od sadašnjih igrača prestat će
igrati, na njihova će mjesta doći mlađi, još bolji majstori od,
recimo, poznatih asova kao što su američki igrači Robertson,
Chamberlain, Clyde, Bradley, Luyk, Španjolac Rodriguez, Belgijanac
Steveniers, Rus Petrov, Čeh Zidek, Jugoslaven Korać i drugi.
Napisao: Uroš Soškić (Plavi vjesnik,
1966.)
