Preduvjet da bi sve normalno funkcioniralo je da se stvori klupska scena, da imaš četrdeset klubova u isto toliko gradova gde će te čekati ozvučenje i sve ostalo. Kod nas ne možeš svirati koncerte u sportskim halama, To su smiješna mjesta za koncert, tu ništa nije na svom mjestu. Ne volim ni da slušam koncerte u halama, a kamoli da sviram u njima
Samo će krupne ribe ostati u mreži, a sitne će propasti, već dogodine kada se mreža podigne, kaže Mladen Juričić, gitarista grupe Film, trenutno sa Pikom Stančićem i Marinom Pelajićem vrlo aktivan u projektu Le Cinema, koji svira muziku iz perioda '76 - '80. Le Cinema na repertoaru imaju Ramones, Blondie, Stranglers, Ferija... Osim što svira, Max Wilson misli i govori. Pročitajte. Možda se i vi malo zamislite.
O domaćoj sceni
Sve ostalo je ili mrak ili histerija. To je jedina svijetla stvar u domaćem rocku.
Bez tog, ovo je srednji vijek.
Vremena su takva da nisu blistava za rock. Mislim da je osnovni problem u tome što je organizacija show bizza institucijski u k...
Mnogo je toga nesigurno i prljavo. Tu nitko ne može reći:
"Sad ćemo napravit udruženje
rockera i sve će štimat".
Meni je strast, želja da sve štima i mislim da to mora krenut samo od sebe. Vremena su takva da nisu blistava za rock a oni koji su čvrsti - tough guys - moraju isplivati.
Vrijeme je takvo da će sitna riba propasti kao kroz sito; a prave stvari, kako po ideji tako i po radu, ostati. Mislim da će se to sito u jugo rocku dići '87 i da će tada sve doći na svoje mjesto.
Zato jedva čekam '87.
Institucija biznisa koja sada postoji u rocku je kao život u piramidi u dvadesetom vijeku. Zbog cijena si često prisiljen da sviraš na razglasu i opremi koja je užas. Te koncerte, ispod određenog tehničkog nivoa bi po meni trebalo zabraniti - to je smrt za rock.
Situacija je takva da bendovi kao što su Film, Leb i sol sve teže mogu funkcionirati jer su prefini i prepošteni da bi se dobro snalazili u tom kaosu.
Plavom orkestru je kaos išao naruku i ja kod njih pušim to dobro vođenje, ali mislim da je to svima ostalima otežavajuća okolnost, svima ostalima koji rade ne podilazeći kaosu.
U Engleskoj je sve mnogo lakše jer se radi kulturnije i normalnije.
Meni je strast, želja da sve štima i mislim da to mora krenut samo od sebe. Vremena su takva da nisu blistava za rock a oni koji su čvrsti - tough guys - moraju isplivati.
Vrijeme je takvo da će sitna riba propasti kao kroz sito; a prave stvari, kako po ideji tako i po radu, ostati. Mislim da će se to sito u jugo rocku dići '87 i da će tada sve doći na svoje mjesto.
Zato jedva čekam '87.
Institucija biznisa koja sada postoji u rocku je kao život u piramidi u dvadesetom vijeku. Zbog cijena si često prisiljen da sviraš na razglasu i opremi koja je užas. Te koncerte, ispod određenog tehničkog nivoa bi po meni trebalo zabraniti - to je smrt za rock.
Situacija je takva da bendovi kao što su Film, Leb i sol sve teže mogu funkcionirati jer su prefini i prepošteni da bi se dobro snalazili u tom kaosu.
Plavom orkestru je kaos išao naruku i ja kod njih pušim to dobro vođenje, ali mislim da je to svima ostalima otežavajuća okolnost, svima ostalima koji rade ne podilazeći kaosu.
U Engleskoj je sve mnogo lakše jer se radi kulturnije i normalnije.
O mogućim rešenjima
Danas je masa ljudi koji su počeli
sedamdesetih godina umorna, tu mislim na Divljana, pa i Stublića i
mnoge druge. Šteta je da ne rade i mislim da je dužnost ljudi po
medijima da rade na tome da ih probude.
Evo ti Mlinareca, on već dvadeset godina pliva u govnima a nije potonuo, ali je praktički uništen. Nadam se da će svi ti ljudi skužiti da treba i dalje da rade jer im se sve to što su uložili mora vratit jednog dana.
Evo ti Mlinareca, on već dvadeset godina pliva u govnima a nije potonuo, ali je praktički uništen. Nadam se da će svi ti ljudi skužiti da treba i dalje da rade jer im se sve to što su uložili mora vratit jednog dana.
Le Cinema če možda odigrati u svemu
tome neku ulogu, jer se u njemu okuplja desetak ljudi iz prve rock
lige koji se godinama unazad nisu čestito ni vidjeli tako da je
cijela stvar, iako nam prvobitno to nije bila ideja, krenula putem
ujedinjenja.
Mislim da kada se na hrpi skupe takvi ljudi jednostavno mora nešto da se desi. Veliki projekti su mrtvi kao dinosaurusi, ostali su s jedne strane fenomeni kao Dugme, Bajaga i slično, a sa druge strane su svi ostali - Valjak, Film i drugi.
Mislim da kada se na hrpi skupe takvi ljudi jednostavno mora nešto da se desi. Veliki projekti su mrtvi kao dinosaurusi, ostali su s jedne strane fenomeni kao Dugme, Bajaga i slično, a sa druge strane su svi ostali - Valjak, Film i drugi.
Preduvjet da bi sve normalno
funkcioniralo je da se stvori klupska scena, da imaš četrdeset
klubova u isto toliko gradova gde će te čekati ozvučenje i sve
ostalo. Kod nas ne možeš svirati koncerte u sportskim halama, To su
smiješna mjesta za koncert, tu ništa nije na svom mjestu. Ne volim
ni da slušam koncerte u halama, a kamoli da sviram u njima.
Situacija je takva da praktički jedino
Zagreb ima koliko toliko aktivnu klupsku scenu.
Da nema Zagreba, ljubljanski bendovi praktički ne bi morali postojati jer ne bi imali gdje da sviraju. Zagreb je danas Njujork za Jugoslaviju, a to je vrlo, vrlo tužno.
Da nema Zagreba, ljubljanski bendovi praktički ne bi morali postojati jer ne bi imali gdje da sviraju. Zagreb je danas Njujork za Jugoslaviju, a to je vrlo, vrlo tužno.
Mislim da bi SSO koji u tom pogledu
danas uglavnom ispaljuje ćorke morao nešto poduzeti da postoji više
manjih mjesta za svirku, jer danas, na primjer Split koji je po
veličini drugi grad u Hrvatskoj nema nijedno mjesto osim "Šekspira"
gdje može da se svira, o manjim gradovima da i ne govorimo.
A da se tu nešto uradi, da omladina malo uzme te stvari u svoje ruke, sve bi bilo čistije i lakše.
A da se tu nešto uradi, da omladina malo uzme te stvari u svoje ruke, sve bi bilo čistije i lakše.
Le Cinema je grupa koja bi mogla nešto
značiti u smislu reafirmacije koncerata po manjim prostorima. To je
grupa za ljude, koji i dalje slušaju ploče, kupuju kasete, a
izgubili su svoj koncert koji su imali početkom osamdesetih.
Takvi su i Đavoli iz Splita, fenomenalni su uživo. Otkinuo sam na njih kao što sam otkinuo samo dva puta prije toga. Kada bi oni imali sve razrađeno kao što ima Plavi orkestar na primjer, sjajno bi funkcionirali jer su pametni momci i znali bi to iskoristiti.
Ali polako. Ja sam uvijek bio pristalica teze da sve ono što je dobro jednom mora isplivati
Takvi su i Đavoli iz Splita, fenomenalni su uživo. Otkinuo sam na njih kao što sam otkinuo samo dva puta prije toga. Kada bi oni imali sve razrađeno kao što ima Plavi orkestar na primjer, sjajno bi funkcionirali jer su pametni momci i znali bi to iskoristiti.
Ali polako. Ja sam uvijek bio pristalica teze da sve ono što je dobro jednom mora isplivati
O Le Cinema
Le Cinema je počela sa radom u
dvanaestom mjesecu prošle godine, a prvu svirku smo imali u januaru
mjesecu ove godine. Do sada, (10. mart) smo imali četiri
nastupa u Zagrebu u Kulušiću, po dva sa Masimom Savićem i
Dragom Mhnarecom.
Mlinarec ima pjesme koje svi mi jako volimo, a Masima smo odabrali da bude prvi jer mislim da se u Jugi nije pojavio talentiraniji tip za pjesmu i svirku od njega.
Mlinarec ima pjesme koje svi mi jako volimo, a Masima smo odabrali da bude prvi jer mislim da se u Jugi nije pojavio talentiraniji tip za pjesmu i svirku od njega.
Osnova rada Le Cinema po ideji je live
album Filma. Svi smo mi u vrijeme kada je taj album snimljen slušali
pjesme koje sada sviramo, ali tada to nismo radili jer, da se
popularno izrazim, nismo imali istorijsku distancu.
Koncerti su početkom osamdesetih bili dobar provod, imali su jednu finu atmosferu zabave koja danas puno, puno nedostaje.
Naša je osnovna želja da kao Le Cinema doprinesemo da cijela stvar zamiriše na osamdesete, ali sa energijom od danas, a u cijeloj stvari nam je najljepše to što možemo raditi sa ljudima s kojima inače nikako ne bismo mogli.
Dražen Vrdoljak funkcionira u okviru Le Cinema kao najavljivač, ali i kao čovjek koji je vrlo bitan za oživljavanje tog duha s početkom osamdesetih. On je sjena bez koje nešto jako, jako fali, netko tko malo trči ali može zabiti gol.
A kada pominjem trčanje i golove, to činim sa jakim razlogom. Mi se svi da bismo gotovo tri sata svirali i pjevali u svakom pogledu ponašamo kao sportaši. Pripremamo se, zagrijevamo, znojimo. Ja ne stavljam znojnik na ruku radi mode već zato što mi je potreban, bez njega praktički ne bih mogao nastupati.
Koncerti su početkom osamdesetih bili dobar provod, imali su jednu finu atmosferu zabave koja danas puno, puno nedostaje.
Naša je osnovna želja da kao Le Cinema doprinesemo da cijela stvar zamiriše na osamdesete, ali sa energijom od danas, a u cijeloj stvari nam je najljepše to što možemo raditi sa ljudima s kojima inače nikako ne bismo mogli.
Dražen Vrdoljak funkcionira u okviru Le Cinema kao najavljivač, ali i kao čovjek koji je vrlo bitan za oživljavanje tog duha s početkom osamdesetih. On je sjena bez koje nešto jako, jako fali, netko tko malo trči ali može zabiti gol.
A kada pominjem trčanje i golove, to činim sa jakim razlogom. Mi se svi da bismo gotovo tri sata svirali i pjevali u svakom pogledu ponašamo kao sportaši. Pripremamo se, zagrijevamo, znojimo. Ja ne stavljam znojnik na ruku radi mode već zato što mi je potreban, bez njega praktički ne bih mogao nastupati.
Mi smo, eto, u beogradskom SKC-u
pobijedili sa jedan prema nula, ali smo pobijedili. U Zagrebu, na
domaćem terenu je to uvijek dva-tri gola razlike za nas, valjda i
zato što je Draženu lakše igrati na domaćem terenu. Bolje se
snalazi, a i publika ga prihvata na drugi način.
Radit ćemo toliko dugo dok stvar bude
dobro funkcionirala, a budući da će to biti sve bolje i bolje, možda
nećemo ni prestati.
Ideja po kojoj radimo je u biti u tome da se cijela stvar dovede do automatizma, da svako savršeno zna šta radi i da savršeno funkcionira sa ostalima.
Ideja po kojoj radimo je u biti u tome da se cijela stvar dovede do automatizma, da svako savršeno zna šta radi i da savršeno funkcionira sa ostalima.
Radili smo sa Masimom i Dragom, u planu su nam koncerti sa Mirom Furlan i Vladom Divljanom, a nije isključeno
da i Stublić bude jedan od pjevača.
Ozbiljno razmišljamo i o ideji da sviramo prijepodnevne koncerte u Kulušiću za djecu, sa originalnom muzikom poput one za crtiće koju radi jedan moj prijatelj.
Ozbiljno razmišljamo i o ideji da sviramo prijepodnevne koncerte u Kulušiću za djecu, sa originalnom muzikom poput one za crtiće koju radi jedan moj prijatelj.
Ne znam kako će se i kada ovo
završiti, ali znam da osjećam kao da sam se rodio sa Barakudom i
Pikom. Što bih radio da nema Filma? Le Cinema. Sasvim sigurno.
Zabeležio: Vladimir Stakić, foto: Filip Horvat, obrada: Yugopapir (Rock, april 1986.)
