Kada se pojavila naša prva ploča, trebalo ju je promovirati, ali sam radio na filmu "Dom za vešanje". Kad sam se vratio oni su bili totalno popizdili, ali smo ipak krenuli na turneju i to je bilo suviše kasno. Kad je bilo ploče, nije bilo reklame, kad se pojavila reklama - mi nismo bili na turneji
Decembar 1990: Zdravi rock’n’roll stiže iz
Sarajeva jedino kada ga iznedri neko iz bivše novoprimitivne ekipe. Ovog puta mesne gitarske rifove
isporučuje grupa Bombaj štampa koju predvodi medijski
najeksponiraniji predstavnik te scene, Branko Đurić.
Oni koji su od Đure na ovoj ploči očekivali šegu, šegu i samo šegu - grdno će se razočarati!
Prevladavajuća atmosfera je gorko-sentimentalna, skoro oporo-urbana, ne samo što se kroz nju provlačil diskretni hommage nepreboljenom Draženu Ričlu, ili pak što je skoro cijela B strana popunjena laganim pjesmama...
Oni koji su od Đure na ovoj ploči očekivali šegu, šegu i samo šegu - grdno će se razočarati!
Prevladavajuća atmosfera je gorko-sentimentalna, skoro oporo-urbana, ne samo što se kroz nju provlačil diskretni hommage nepreboljenom Draženu Ričlu, ili pak što je skoro cijela B strana popunjena laganim pjesmama...
*****
Kada me je urednik kao neospornog
eksperta za sva pitanja "Novog primitivizma" kontaktirao,
dobivši prije toga mojom inicijativom novi album Bombaj štampe, upravo sam bio spreman da mu predložim isto: razgovor sa Brankom Đurićem - Đurom.
No, drugi album popularne sarajevske grupe nazvan "Ja mnogo bolje letim sam" nije davao povoda za razgovor o aktuelnom stadiju novoprimitivne partije i njenih razuđenih rukavaca.
Dapače, ta energična, R’n’R ploča, sva satkana od treštavih gitara, žestoke ritam sekcije i sve boljeg Đurinog pjevanja, uz evidentan autorski pa i producentski napredak, teško da se mogla okarakterizirati kao čedo novog primitivizma.
Osim ako ne pretpostavimo da i njen napredak, progres postoji u zamršenom ali skučenom vokabularu Neleta, Elvisa i Đure (istina nije uvedena u glosar na prvom albumu Zabranjenog pušenja) ta riječ ipak ima neko značenje.
I odmah smo stupili u akciju.
Moram reći i to da sam sa Đurom bio u permanentnom kontaktu, posljednjih godina bih smo stalno zajedno, a kad je početkom ljeta počeo snimati album, u više navrata posjetio sam sportsku dvoranu na Ilidži u kojoj je smješten novi studio "MPC", gdje su se uselili Đuro, Nedo i pridruženi im producent Neno Jeleč, danas vrlo tražen u toj ulozi.
No, drugi album popularne sarajevske grupe nazvan "Ja mnogo bolje letim sam" nije davao povoda za razgovor o aktuelnom stadiju novoprimitivne partije i njenih razuđenih rukavaca.
Dapače, ta energična, R’n’R ploča, sva satkana od treštavih gitara, žestoke ritam sekcije i sve boljeg Đurinog pjevanja, uz evidentan autorski pa i producentski napredak, teško da se mogla okarakterizirati kao čedo novog primitivizma.
Osim ako ne pretpostavimo da i njen napredak, progres postoji u zamršenom ali skučenom vokabularu Neleta, Elvisa i Đure (istina nije uvedena u glosar na prvom albumu Zabranjenog pušenja) ta riječ ipak ima neko značenje.
I odmah smo stupili u akciju.
Moram reći i to da sam sa Đurom bio u permanentnom kontaktu, posljednjih godina bih smo stalno zajedno, a kad je početkom ljeta počeo snimati album, u više navrata posjetio sam sportsku dvoranu na Ilidži u kojoj je smješten novi studio "MPC", gdje su se uselili Đuro, Nedo i pridruženi im producent Neno Jeleč, danas vrlo tražen u toj ulozi.
Nema šege
I konačno, ploča je pred nama, sa onim
bazičnim energičnim zvukom, na tragu prljavih Rolling Stonesa, sa
mnogo dobrih pjesama, sa gostovanjem Zagrepčanaca iz Psihomodo pop
(ostali su zbog toga tri dana nakon koncerta u Sarajevu!) - ukratko, abum koji će iznenaditi mnoge koji Đuru prevashodno znaju kao
narodnog šega-čovjeka.
O da, između dva albuma sa Đurom se dešavalo toliko toga: rad na filmovima "Dom za vešanje" (koji je definitivno "objesio" prvi album!), pa onda "Kako je propao rokenrol" i "Kuduz", nova serija "Top liste nadrealista" i koješta još.
Cijelo to vrijeme Bombaj štampa bila je u drugom planu i tek je nešto od pjesama izvođeno na onoj nesretnoj turneji po Jugoslaviji nakon televizijske serije "Top lista nadrealista".
U svom stanu te večeri Branko Đurić se hvalio novom stereo opremom a na televiziji se vrtio VHS snimak koncerta na kome su svojedobno nastupili Elvis J. Kurtović i beogradski D' Boysi, te, ako me sjećanje ne vara, i Bombaj štampa u dvorani RU "Đuro Đaković", nekadašnjem jevrejskom hramu.
Slike su budile opore emocije - istovremeno na sulude dane Elvisovih zajebancija i na nikada prežaljenog Dražena Ričla.
Tu negdje smo i krenuli sa pričom.
Prvo pitanje se odnosilo na pauzu od tri godne i na razloge njegovog povratka na scenu.
U razgovoru je učestvovao i gitarista/koautor Nedim Babović, odgovoran kako za žestok gitarski zvuk, tako i za nekoliko pjesama koje je napisao sam ili u saradnji sa svojim mnogo poznatijim leaderom.
O da, između dva albuma sa Đurom se dešavalo toliko toga: rad na filmovima "Dom za vešanje" (koji je definitivno "objesio" prvi album!), pa onda "Kako je propao rokenrol" i "Kuduz", nova serija "Top liste nadrealista" i koješta još.
Cijelo to vrijeme Bombaj štampa bila je u drugom planu i tek je nešto od pjesama izvođeno na onoj nesretnoj turneji po Jugoslaviji nakon televizijske serije "Top lista nadrealista".
U svom stanu te večeri Branko Đurić se hvalio novom stereo opremom a na televiziji se vrtio VHS snimak koncerta na kome su svojedobno nastupili Elvis J. Kurtović i beogradski D' Boysi, te, ako me sjećanje ne vara, i Bombaj štampa u dvorani RU "Đuro Đaković", nekadašnjem jevrejskom hramu.
Slike su budile opore emocije - istovremeno na sulude dane Elvisovih zajebancija i na nikada prežaljenog Dražena Ričla.
Tu negdje smo i krenuli sa pričom.
Prvo pitanje se odnosilo na pauzu od tri godne i na razloge njegovog povratka na scenu.
U razgovoru je učestvovao i gitarista/koautor Nedim Babović, odgovoran kako za žestok gitarski zvuk, tako i za nekoliko pjesama koje je napisao sam ili u saradnji sa svojim mnogo poznatijim leaderom.
- Kada se pojavila naša prva ploča, trebalo ju je promovirati, ali sam radio na filmu "Dom za vešanje". Umjesto tri mjeseca taj se prokleti film snimao dvanaest, tako da je
Nedi bilo jako teško da drži grupu cijelo to vrijeme na okupu.
Kad sam se vratio oni su bili totalno popizdili, ali smo ipak krenuli na turneju i to je bilo suviše kasno.
Kad je bilo ploče, nije bilo reklame, kad se pojavila reklama - mi nismo bili na turneji.
Odsvirali smo nekih tridesetak koncerata koji nisu bili najsjajnije posjećeni, na početku da, ali kasnije sve manje.
Lako je držati bend kada sve ide u redu, ali nas je bilo sedmorica sa duvačima i to se nije moglo izdržati.
Kad sam se vratio oni su bili totalno popizdili, ali smo ipak krenuli na turneju i to je bilo suviše kasno.
Kad je bilo ploče, nije bilo reklame, kad se pojavila reklama - mi nismo bili na turneji.
Odsvirali smo nekih tridesetak koncerata koji nisu bili najsjajnije posjećeni, na početku da, ali kasnije sve manje.
Lako je držati bend kada sve ide u redu, ali nas je bilo sedmorica sa duvačima i to se nije moglo izdržati.
- Ipak, kontakt sa muzikom bio je
neminovnost za tebe, ne samo kada si krenuo na turneju sa "Top listom
nadrealista", u koju je, barem formalno, bila uključena i Bombaj štampa, nego i kada si radio i na filmu "Kako je
propao rokenrol", u kome u jednoj od tri epizode igraš glavnu ulogu,
vodiš rock grupu i pjevaš par žestokih pjesama legendarnog Koje.
- Ti dobro znaš da ja pod pojmom
rock'n'roll radim širok spektar svojih djelovanja (šaljivo
reče Đuro!), tako da se trudim da kada biram film u kome ću igrati
on bude blizak rock'n'rollu. "Kako je propao rokenrol" je prvi
jugoslovenski rock film, "Nadrealisti" isto, pa čak i "Kuduz" na svoj
način.
- Da li ste Nedo i ti radili dalje, pisali pjesme?
- Nedo i ja radimo zajedno samo kada
dođe završna faza, ili sa grupom ili u studiju, mjesec dana prije. Inače, on radi za sebe, a ja također sam, a onda to sve spojimo
Autori sa velikim A
- Usuđujem se reći da je drugi album, posebno A strana, na tragu onih žestokih pjesama koje pjevaš
u filmu "Kako je propao rokenrol". Prvoj su ploči konačni štih
davali duvači, a sada je ideal očito bio neprevaziđeni zvuk
Rolling Stonesa, koje opet pominješ kao svoju definitivnu inspiraciju.
- Pravi redosljed je Chuck Berry pa
Rollng Stones. Rolling Stones su naši najstariji idoli koji su se i
najduže zadržali, tako da se na ovoj ploči potpuno okrećemo tom
zvuku i neću reći da smo konačno uspjeli, ali sada smo blizu
onoga kako bi Bombaj štampa, prema Nedi i meni, trebala u budućnosti
zvučati.
Posebno kada budemo još više vladali producentskim vještinama.
Ali producent nam je strogo bio čovjek koji je sa nama svirao ranije bas-gitaru, tako da je dosta stvari razumio kako i šta hoćemo.
Na narednim pločama bićemo još bliži tom zvuku.
Posebno kada budemo još više vladali producentskim vještinama.
Ali producent nam je strogo bio čovjek koji je sa nama svirao ranije bas-gitaru, tako da je dosta stvari razumio kako i šta hoćemo.
Na narednim pločama bićemo još bliži tom zvuku.
Obrada: Yugopapir (Pop Rock, decembar 1990, nedostaje jedna stranica, tako da ovo nije kraj intervjua!)