Iz američkog folklora uzeo sam gitaru i sistem sviranja, a osim toga, upotrebljavam usnu harmoniku koju je patentirao Bob Dylan. Pjevam protiv zla među ljudima. Ta me je tema oduvijek privlačila. Još i onda kad sam svirao u VIS-ovima "Kristali" i "Roboti" - kaže Ivica Percl
A nimalo se ne razlikuju od drugih
pjevača, bar po vanjskom izgledu i odjeći koju nose za vrijeme
svojih nastupa širom svijeta. Imaju dugu kosu, izlizane kožnate
kapute, zgužvane radničke plave košulje, uske hlače...
Po vanjskom su izgledu oličenje "definitivnih bitnika". I još je nešto zajedničko: električna gitara uz koju pjevaju.
Po vanjskom su izgledu oličenje "definitivnih bitnika". I još je nešto zajedničko: električna gitara uz koju pjevaju.
Međutim, ono što pjevaju, kako
pjevaju i o čemu pjevaju stavlja ih u posebnu kategoriju pjevača zabavne muzike.
*****
Zovu se Bob Dylan (Bob Dilan), Barry
McGuire (Bari MekGir), Donovan, Raimon, Seeger (Siger), Aufray
(Ofrej), "Peter, Paul and Mary" ("Piter, Pol end
Meri"), "Sonny and Cher" ("Soni end Šer"),
"Byrds" ("Berds")... i predstavnice ženskog
spola Joan Baez (Džoan Baez), Odette (Odet)...
Dok njihovi vršnjaci - pjevaju poput
Elvisa Presleya (Elvis Prisli), Distela, Johnnyja Hollydaya (Džoni
Holidej), Silvy Vartan (Silvi Vartan), Rite Pavone i drugih - paraju
ili maze uši pjevajući pjesmice o "njoj i njemu",
njihovoj nesretnoj ljubavi, rastancima, povratku, očima i rukama,
dotle Bob, Joan, Bari i Raimon, prateći se na gitari i duvajući u
usnu harmoniku, s pozornice protestiraju protiv rata u Vijetnamu,
pjevaju o vojnicima koji se tamo tuku i ginu, bune se protiv gladi i
nepravde, zla i zlobe, zalažu se za građanska prava, mir u svijetu,
istinu i ljubav među ljudima, sreću i slobodu ...
I to čine hrabro, i oštro, ne
birajući riječi, često najgrubljim izrazima. Iz srca - do milijuna
ušiju mladih cijeloga svijeta.
Mnogi među njima nisu veliki, svi nisu
najtalentiraniji, s istim intenzitetom muzičkog i pjesničkog
nadahnuća, ali je ono o čemu pjevaju
zapalilo mlade u mnogim zemljama.
Raimonov oštri "Diguem no"
("Kažem ne") pjevaju svi studenti i omladina u
Španjolskoj, McGuireov "Eve of Destruction" ("Predvečerje
kataklizme") i Dylanov "Masters of War" ("Gospodari
rata") zaludjeli su američke tinejdžere, Donovanova "Balada
o Geraldini" opčinila je mlade Engleze...
Zašto baš Bob Dylan?
Kad je nedavno na Harvardskom
univerzitetu u SAD provedena anketa redakcije "The Partisan
Review", kojom se željelo ući u trag piscima koji bi došli u
obzir za titulu nacionalnog pisca broj 1, mnoge je iznenadilo to što
je najviše glasova dobio jedan 25-godišnji mladić duge, razbarušene
kose koja mu dobrano zaklanja mršavo, iznureno i ojađeno lice.
Taj bitnik zove se Robert Zimmerman
(Robert Cimerman), rođen je 24. maja 1941. godine u Duluthu (Dulut)
u državi Minessoti (Minesota), otac mu je apotekar a majka domaćica.
No pod tim imenom nitko ga u Americi ne poznaje. Njegovo umjetničko
ime mnogo je poznatije. Zbog divljenja prema glasovitom pjesniku
Thomasu Dylanu (Tomas Dilan) mladi Robert (Bob) Zimmerman promijenio
je prezime u Dylan.
Bob Dylan pjeva o rižinim poljima u
Vijetnamu, o vojnicima koji se tamo tuku i ginu, o borbi američkih
pacifista.
U svoje pjesme unosi ideje svojih drugova s ulice. Oštar je i hrabar, često upotrebljava najoštrije riječi da bi optužio one koji su krivi:
ili "I čekat ću nad vašim grobom da budem siguran da ste mrtvi", ili
U svoje pjesme unosi ideje svojih drugova s ulice. Oštar je i hrabar, često upotrebljava najoštrije riječi da bi optužio one koji su krivi:
"Dok broj poginulih raste, vi se cerekate u svojim palačama",
ili "I čekat ću nad vašim grobom da budem siguran da ste mrtvi", ili
"Želim da samo jednom, samo jedan jedini put staneš u moje cipele i da vidiš kako je odvratno vidjeti tebe".
Protiv rata i gladi
Trideset milijuna tinejdžera između
13 i 19 godina rasprostranjenih po svim krajevima Sjedinjenih Država,
opredijelilo se za novog idola. Oni su ga prihvatili, kao što su
prihvatili i njegovo proklinjanje rata i gladi u svijetu.
Na psiholozima je i ostalim
stručnjacima da istražuju gdje je tajna uspjeha toga pjevača i
tako visoke popularnosti modificiranog "folk-songa" među
mladima u Sjedinjenim Državama.
Činjenica je jedno: "folk-song"
je postao fenomen. Poput zaraze, proširio se na sve strane.
Milijuni gramofonskih ploča s
gramofona i džuboksa emitiraju pjesme Dylana i njegovih sljedbenika.
Baklja koju je zapalio mladi Amerikanac
iz Minessote obišla je cijelu kuglu. Nose je poznata i manje poznata
pjevačka imena i dalje je raspaljuju.
Joan Baez, koja je prije nekoliko
mjeseci gostovala u našoj zemlji i nastupila dva puta na televiziji,
izvanredna 22-godišnja Amerikanka anglo-škotsko-meksičkog porijekla,
jedna od današnjih najboljih pjevačica u svijetu, prihvatila je
Dylanovu zapaljenu baklju.
Ona je, kao što je poznato, vrlo uvjerljivo demostrirala protiv rata u Vijetnamu i američke vanjske politike, odbijajući da plaća porez, jer 60 posto od toga odlazi na nuklearno naoružanje.
Ona je, kao što je poznato, vrlo uvjerljivo demostrirala protiv rata u Vijetnamu i američke vanjske politike, odbijajući da plaća porez, jer 60 posto od toga odlazi na nuklearno naoružanje.
Joan Baez i drugi američki istaknuti
pjevači "folk-songa", kao što su Pete Seeger, Odette,
"Sonny and Cher" i drugi, pjevaju Dylanove pjesme i tako
već nekoliko godina prave malu revoluciju u američkom folkloru, ali
i u politici.
Jer američka omladina sada javno
protestira protiv mnogih tabua, pjevajući te pjesme. Njih (a ne samo
njih već i sve veći broj zrelih intelektualaca) oduševljava to što
se ne plaše nikoga, što prkose autoritetima i izruguju se
vladajućoj kasti.
Pjevači "folk-songa" su predvodnici mladih, koji sada istupaju s transparentima, zalažući se za isto ono što žele Dylan, Joan Baez i ostali pjevači.
Pjevači "folk-songa" su predvodnici mladih, koji sada istupaju s transparentima, zalažući se za isto ono što žele Dylan, Joan Baez i ostali pjevači.
Koliki je utjecaj Dylana i ostalih,
vidi se po tome što se mnoga slavna imena bez kolebanja prihvaćaju njegove poezije i uvode je u svoj
repertoar. Čak i nadaleko poznati "The Beatles" izjavljuju
da su odani poštovaoci Dylanove muzike. Njegove ploče u milijunskim
tiražama obilaze svijet.
Raimonovo otresito "ne"
Najpoznatiji je poklonik "folk-songa"
u Engleskoj Donovan. Taj mladić duge, čupave kose imao ie sličnu
sudbinu kao i Dylan. U ranoj mladosti lutao je Engleskom. I on se u
svojoj poeziji obraća mladima, svojim vršnjacima. Pjeva o slobodi i
svemu onome što je blisko omladini. Mladi su prihvatili njega i
njegov način interpretiranja' "folk-songa".
U Francuskoj pjevaju Brassens
(Brasens), Ferrat (Fera), Aufrey, Vian ... Većina njih ima uspjeha,
a mnogi su zbog svoje oštrine imali neugodnosti, kao što je to bio
slučaj s pjesmom "Potemkin".
Sljedbenike "folk-songa" ili
tzv. angažirane muzike našli smo i kod nas.
Pjesme protesta i revolta protiv svega što ne valja, što revoltira mladu generaciju u određenom trenutku, oni pokušavaju prenijeti s podija na publiku.
Takvoj angažiranoj muzici posvetila su se ozbiljnije dvojica naših mladih pjevača.
Jedan je Beograđanin i zove se Zlatko Golubović a drugi je Zagrepčanin i manje je poznat - Ivica Percl. No za razliku od Golubovića koji se angažiranom muzikom bavi uz tzv. komercijalnu muziku, Perica (kako mu je umjetničko ime) posvetio se isključivo pjevanju "folk-songa".
Pjesme protesta i revolta protiv svega što ne valja, što revoltira mladu generaciju u određenom trenutku, oni pokušavaju prenijeti s podija na publiku.
Takvoj angažiranoj muzici posvetila su se ozbiljnije dvojica naših mladih pjevača.
Jedan je Beograđanin i zove se Zlatko Golubović a drugi je Zagrepčanin i manje je poznat - Ivica Percl. No za razliku od Golubovića koji se angažiranom muzikom bavi uz tzv. komercijalnu muziku, Perica (kako mu je umjetničko ime) posvetio se isključivo pjevanju "folk-songa".
Peričine balade i "folk-song"
- Iz američkog folklora uzeo sam gitaru
i sistem sviranja, a osim toga, upotrebljavam usnu harmoniku koju je
patentirao Bob Dylan. Pjevam protiv zla među ljudima. Ta me je tema oduvijek privlačila. Još i onda kad sam svirao u VIS-ovima
"Kristali" i "Roboti" - kaže Ivica Percl.
Mladi je pjevač dosad nekoliko puto
nastupao u Zagrebu i Beogradu i publika ga je vrlo toplo primila.
Za njega su se zainteresirali ljudi s televizije i Perica je već dobio nekoliko ponuda da nastupi u jednoj TV-drami (Ivan Hetrich) kao pjevač s manjom ulogom u posebnoj tački od desetak minuta muzičke emisije.
Za njega su se zainteresirali ljudi s televizije i Perica je već dobio nekoliko ponuda da nastupi u jednoj TV-drami (Ivan Hetrich) kao pjevač s manjom ulogom u posebnoj tački od desetak minuta muzičke emisije.
Ivica Percl sam piše tekst i muziku.
Prvu pjesmu koju je napisao i s uspjehom interpretirao nazvao je
"Balada o Ivanu". U njoj se govori o čovjeku prema kojemu
se okolina nije odnosila baš najbolje, u stvari, to je kratka priča
sa svim elementima dramatike.
Svojom pjesmom o Ivanu, Perica je nastojao prikazati snagu čovjeka u borbi protiv zavisti i ogovaranja.
Sve njegove pjesme posvećene su ljudskim sudbinama, tragedijama i nesrećama. U svakoj se od njih osjeća ljudski optimizam i želja za promjenom. On plače nad ljudskom tragedijom, boli ga nesreća i tuga.
Svojom pjesmom o Ivanu, Perica je nastojao prikazati snagu čovjeka u borbi protiv zavisti i ogovaranja.
Sve njegove pjesme posvećene su ljudskim sudbinama, tragedijama i nesrećama. U svakoj se od njih osjeća ljudski optimizam i želja za promjenom. On plače nad ljudskom tragedijom, boli ga nesreća i tuga.
- Svaki dan radim po pet-šest sati na
kompozicijama i tekstovima. Osim toga, nastojim pribaviti što više
originalnih kompozicija američkog "folk-songa", koji me
inspirira - kaže Ivica.
- Zašto ste se opredijelili za tu vrst
muzike?
- Prvenstveno zato što osjećam da mi
taj način interpretacije najviše odgovgra. I, drugo, smatram da se
tako najviše može reći, upućivati poruke, izražavati
nezadovoljstvo prema svakodnevnim problemima na koje nailazimo mi
mladi.
Perica je iz nastupa u nastup sve
popularniji. Mladi su ga prihvatili.
Kao što su mladi cijeloga svijeta prihvatili novi oblik zabavne muzike, koja može i želi da nešto kaže, poruči i zalaže se.
Kao što su mladi cijeloga svijeta prihvatili novi oblik zabavne muzike, koja može i želi da nešto kaže, poruči i zalaže se.