Radost susreta učenika VI zagrebačke i VI beogradske gimnazije: Zašto druženja nisu češća? (1976)



Utisaka je već puna vreća - na povratku ćemo pričati i o Zagrebu, i o Kumrovcu, i o Stubičkim Toplicama, raspravljati jesu li zagrebački "Salun" ili "Karaka" bolji ili lošiji od našeg "Zepelina". Ipak će nam u najlepšem sećanju ostati prijateljska lica i jedva ćemo čekati poštara 

Magazin Tina je ove godine bila pokrovitelj susreta učenika VI zagrebačke i VI beogradske gimnazije, koji već jedanaest godina za redom svojim susretima uveličavaju proslave godišnjica oslobođenja svojih gradova...


Tri dana veselja



Zašto su takvi susreti - unatoč tome što gotovo nema Tina ili Tine koji ne tvrde kako bi susreti s mladima iz drugih mjesta trebali biti što češći - ipak vrlo rijetki? Jesu li u pitanju samo novci, ili i naša neaktivnost?

Uspinjača koja me tog jutra vozila od modernog zagrebačkog centra prema gornjogradskoj jezgri i VI gimnaziji bila je puna nasmijanih tinejdžerskih lica koja su prepričavala događaje od sinoć, sređivala dojmove, predviđala kakav će biti program za taj dan.

A po govoru odmah sam pogodila - radi se o beogradskim gostima!

Ovo je, naime, već jedanaesta godina kako se povodom oslobođenja Beograda i Zagreba susreću učenici VI zagrebačke i VI beogradske gimnazije. U proljeće, prije 8. svibnja, dana oslobođenja Zagreba, dolaze beogradski gimnazijalci u posjet zagrebačkim kolegama, a ovi im posjet uzvraćaju u jesen oko dana oslobođenja Beograda (20. X).

Ove je godine pokrovitelj tog susreta mladosti bila naš magazin, Tina.

Krenuli smo tako s domaćinima i gostima na izlet u Kumrovec da nešto više saznamo po čemu se i kako pamte ovakvi susreti.


Vremena malo, utisaka mnogo



Kako u nepuna tri dana vidjeti Zagreb, otići na izlet u Kumrovec, razgledati spomen-dom i rodnu kuću druga Tita, kako stići i na Sljeme, kako u to isto vrijeme postati dobar poznavalac zagrebačkih disko-klubova i slastičarnica, kako upoznati zagrebačke Tine i Tinove?

- Isto to smo se pitali i mi - priča Zagrepčanin Damir Matković. - U organizaciji programa posjeta bilo nas je nekoliko, a toliko je bilo i mišljenja kamo odvesti goste, što im pokazati, kako ih što bolje zabaviti. Planirali smo sve, od prvog do posljednjeg časa, od cvijeća za beogradske Tine na dolasku do mahanja na odlasku. A kako im je bilo - pitajte njih!

- Sve je lepo i svi su naprosto divni - kaže Dragana. - Samo, malo je vremena, a mi bismo hteli mnogo toga videti, pa nikako da to dvoje uskladimo. A utisaka je već puna vreća - na povratku ćemo pričati i o Zagrebu, i o Kumrovcu, i o Stubičkim Toplicama, raspravljati jesu li zagrebački "Salun" ili "Karaka" bolji ili lošiji od našeg "Zepelina".

Ipak će nam u najlepšem sećanju ostati prijateljska lica i jedva ćemo čekati poštara. 

I tako sve do jeseni kada ćemo se potruditi da se i mi pokažemo kao gostoljubivi domaćini.

- Da su Beograđani Beograđanke i te kako dragi domaćini dokazuje i prava mala bitka da se izbori pravo na posjet koji se svake godine kod nas ponavlja - povjerava mi Zagrepčanin Tomislav Kramar. - Prošle su nam godine pokazali Kalemegdan, Novi i stari Beograd, Povijesni muzej, naravno i disko-klubove i najpoznatije objekte u gradu.

A prava su prijateljstva stvorena i za ta tri kratka dana. 

To se najbolje moglo vidjeti po razočaranom licu jedne beogradske djevojke kad na stanici nije vidjela svoju zagrebačku prijateljicu.

Zagrebačku je Tinu spasilo tek naše objašnjenje da je bolesna i da leži kod kuće.


Zašto ne češće?



O oduševljenju gostiju koji će ujesen postati domaćini, i sadašnjih domaćina budućih gostiju moglo bi se još mnogo pričati.

Dovoljno je, mislim, reći da sam i ja načas poželjela naći se na mjestu nekog od mojih sugovornika ne bih li taj susret ujesen ponovila.

Pitanje je samo zašto su ovakvi susreti dosta usamljeni.

Gotovo u svim anketama Tine i Tinovi napominju kako bi željeli što više susreta sa svojim vršnjacima iz drugih mjesta, što više upoznavanja, što više novih prijatelja.

Ne treba ni napominjati koliko vrijednost svakog takvog susreta, novostečenih prijateljstava i nezaboravnih dojmova premašuje sredstva uložena u njega.

Zato, uz pohvalu omladinskoj organizaciji i organizatorima posjeta ovih gimnazija, upućujemo ujedno pitanje svima drugima: ako nešto slično želite, zašto i sami ne pokušate?

Obrada: Yugopapir (Tina, svibanj 1976.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate