Vidim da se u "Kalimeru" za svega 15 dinara pačate na temperaturi od 29 do 33 stupnjeva celzija i da vam još temperaturu zraka usklađuju s temperaturom vode. I još sve to s pogledom u prirodu koji je besplatan. Pa toga nema ni u Las Vegasu!
*****
Dragi prijatelji Tine u Samoboru, dok
vas načnem u ovome osvrtu, strpit ćete se trenutak. Naime, u
udaljenim krajevima naše zemlje ima možda i onih prijatelja TINE
koji za vaš gradić nisu čuli, pa riječ-dvije samo da ih smjestim:
Samobor je slikovit gradić 23 kilometra zapadno od Zagreba, sa svojim plemićkim kurijama, ostacima starog grada i lijepom okolicom, omiljelo izletište, a poznat i kao veselo mjesto i karnevalski grad.
Eto, Samoborci, jesam li vas lijepo opisao?
Mislim da jesam jer Tino se u Samobor ušuljao prošle nedjelje, prošvrljao gradom uzduž i poprijeko i utvrdio da svi ovi epiteti iliti oznake koje vas krase, još uvijek stoje.
A pogotovo stoji vaše veselje, što me posebno veseli.
Samobor je slikovit gradić 23 kilometra zapadno od Zagreba, sa svojim plemićkim kurijama, ostacima starog grada i lijepom okolicom, omiljelo izletište, a poznat i kao veselo mjesto i karnevalski grad.
Eto, Samoborci, jesam li vas lijepo opisao?
Mislim da jesam jer Tino se u Samobor ušuljao prošle nedjelje, prošvrljao gradom uzduž i poprijeko i utvrdio da svi ovi epiteti iliti oznake koje vas krase, još uvijek stoje.
A pogotovo stoji vaše veselje, što me posebno veseli.
Razveseliti i najžalosnije
Vraga ne bi stajalo vaše veselje kad u
veselju imate višestoljetnu tradiciju! Vaši su preci znali
razveseliti i najtmurnije i najžalosnije, i to tako da ih kasnije
nisi mogao ni prepoznati. Sad baš čitam o jednom takvom slučaju.
Jeste li čuli za znanstvenika i književnika Matiju Petra Katančića koji je umro prije 150 godina pa mu sad slavimo obljetnicu smrti?
Dakle, Matija vam je bio filolog, povjesničar, arheolog, numizmatičar, a bio bi sigurno i filatelist, da je u ono vrijeme poštanska marka bila u opticaju. U svakom slučaju čovjek malko previše pametan pa je samo za razum smatrao da je bog i batina, a propovijedao odricanje od svakog užitka, pa čak i tjelesnog.
I sve je to s njime tako bilo dok nije došao na berbu grožđa k vama u Samobor.
Kad vam se naš Matija tamo nalio vina od prethodne godine, pa udario s vama onu vašu "Samoborci piju vino z lonci!" i još nisi rekao britva, već počeo pisati pjesme o vilama, mladicama, snašicama i njihovim nogicama, a umjesto razuma, sve nešto spominje Bacchusa boga vina i Veneru, božicu ljubavi!
Eto, što napravi Samobor iz genijalca! Iz numizmatičara - ljubavnika. Odnosno ljubavnog pjesnika jer nije sigurno je li Matija svoje pjesme baš odmah provodio u život.
Nije to još sve, nego su vam 150 godina kasnije za to saznali i naši suvremeni književnici pa sad masovno hrle u Samobor, ne samo na berbu nego i preseljavaju tamo.
Ja znam već dvojicu koji su krenuli tim stopama, a posebno mi je drag primjer našeg poznatog književnika srednje generacije Vjerana Zuppe koji je odmah nakon preseljenja u Samobor sročio šest stotina stihova i tako u praksi potvrdio da je Samobor još uvijek ono što je bio u doba Katančića.
Što se mene tiče, Tino je u Samoboru također propjevao, ali jednu sasvim drugu pjesmu.
Jeste li čuli za znanstvenika i književnika Matiju Petra Katančića koji je umro prije 150 godina pa mu sad slavimo obljetnicu smrti?
Dakle, Matija vam je bio filolog, povjesničar, arheolog, numizmatičar, a bio bi sigurno i filatelist, da je u ono vrijeme poštanska marka bila u opticaju. U svakom slučaju čovjek malko previše pametan pa je samo za razum smatrao da je bog i batina, a propovijedao odricanje od svakog užitka, pa čak i tjelesnog.
I sve je to s njime tako bilo dok nije došao na berbu grožđa k vama u Samobor.
Kad vam se naš Matija tamo nalio vina od prethodne godine, pa udario s vama onu vašu "Samoborci piju vino z lonci!" i još nisi rekao britva, već počeo pisati pjesme o vilama, mladicama, snašicama i njihovim nogicama, a umjesto razuma, sve nešto spominje Bacchusa boga vina i Veneru, božicu ljubavi!
Eto, što napravi Samobor iz genijalca! Iz numizmatičara - ljubavnika. Odnosno ljubavnog pjesnika jer nije sigurno je li Matija svoje pjesme baš odmah provodio u život.
Nije to još sve, nego su vam 150 godina kasnije za to saznali i naši suvremeni književnici pa sad masovno hrle u Samobor, ne samo na berbu nego i preseljavaju tamo.
Ja znam već dvojicu koji su krenuli tim stopama, a posebno mi je drag primjer našeg poznatog književnika srednje generacije Vjerana Zuppe koji je odmah nakon preseljenja u Samobor sročio šest stotina stihova i tako u praksi potvrdio da je Samobor još uvijek ono što je bio u doba Katančića.
Što se mene tiče, Tino je u Samoboru također propjevao, ali jednu sasvim drugu pjesmu.
"Že'tem Milena"
Tino je, naime, odmah po dolasku u
Samobor zapazio da se u vas više ne pije vino z lonci, nego da se
sjedi u nekoliko vrlo pristojnih kafića. Čistih, urednih i tako
dobro uređenih da bi vam na njima mogao pozavidjeti i susjedni vaš
veliki grad Zagreb.
Za prijatelje TINE saznao sam da su okupirali kafić "Miki" u Adžijinoj ulici pa sam se odmah uputio onamo da vas nađem. I nađem vas u velikom broju kako sjedite i pričate u ovom zgodnom i svijetlom lokalu s lijepim pogledom na vrt, a s džuboksa dopire neki lagan pjev.
Priđem bliže i vidim da se to vrti broj 138 na kojem stanoviti Nano Prša pjeva pjesmu "Tango u Parizu". Mislim, možda je to iz onog glasovitog filma u kojem su Marlon Brando i starija Tina Marija Schneider radili svakakve stvari na temu spolnog odgoja pa su možda to stavili na ploču da se stvari ne vide, a da se čuju.
Ali, čujem, Nano pjeva našim jezikom, a sadržaj mu teče otprilike ovako: "Milena, ja te tražih na Mostaru, a ti si u Parizu svirala gitaru!"
Nisam siguran da se spominje čuveni most u Mostaru, ali pariški Montmartre negdje je u pjesmi i čini mi se da je Milena s gitarom baš na njemu smještena, a nakon toga Nano kaže da je voli.
Reklo bi se, dakle, da ova pjesma ipak nije iz spomenutog filma jer to bi se onda svelo na "že'tem, Milena", a to mi ne zvuči francuski i uvjerljivo.
Ipak, taj napjev mora da je vrlo popularan u Samoboru jer kad sam se iz "Mikija" preselio u vaš obližnji kafić "Mini", opet me Milena dočekala već na ulazu. Tu je ona, međutim, pod brojem 125 pa ne znam je li to Milena u "Miniju" skupila manje bodova jer se više slušaju pjevači koji su ovdje oslikani na zidovima ili je to bez veze s vezom kao i Milena osobno.
U svakom slučaju kad sam se približio trećem vašem sastajalištu pod imenom "Hit", nisam se usudio ući unutra jer, misli si Tino, što ću ako me i ovdje dočeka Milena, sanjat ću je!
I baš gledam kroz staklo izloga kako ste se u "Hitu" više orijentirali na igranje nogometa na onom televizijskom aparatu s polugama koji to omogućuje za jedan dinar, kad li uhvatim sebe u nečem strašnom.
Uhvatim sebe kako pjevam "že'tem Milenu", i to, na francuskom i našem jeziku naizmjence!
I što da vam Tino kaže? To traje već šesti dan. Budim se s Milenom, ručam s Milenom, s Milenom idem u krevet! I sve se bojim, ako neka druga Milena ne istisne ovu, ostat će mi ona trajni suvenir iz Samobora.
Za prijatelje TINE saznao sam da su okupirali kafić "Miki" u Adžijinoj ulici pa sam se odmah uputio onamo da vas nađem. I nađem vas u velikom broju kako sjedite i pričate u ovom zgodnom i svijetlom lokalu s lijepim pogledom na vrt, a s džuboksa dopire neki lagan pjev.
Priđem bliže i vidim da se to vrti broj 138 na kojem stanoviti Nano Prša pjeva pjesmu "Tango u Parizu". Mislim, možda je to iz onog glasovitog filma u kojem su Marlon Brando i starija Tina Marija Schneider radili svakakve stvari na temu spolnog odgoja pa su možda to stavili na ploču da se stvari ne vide, a da se čuju.
Ali, čujem, Nano pjeva našim jezikom, a sadržaj mu teče otprilike ovako: "Milena, ja te tražih na Mostaru, a ti si u Parizu svirala gitaru!"
Nisam siguran da se spominje čuveni most u Mostaru, ali pariški Montmartre negdje je u pjesmi i čini mi se da je Milena s gitarom baš na njemu smještena, a nakon toga Nano kaže da je voli.
Reklo bi se, dakle, da ova pjesma ipak nije iz spomenutog filma jer to bi se onda svelo na "že'tem, Milena", a to mi ne zvuči francuski i uvjerljivo.
Ipak, taj napjev mora da je vrlo popularan u Samoboru jer kad sam se iz "Mikija" preselio u vaš obližnji kafić "Mini", opet me Milena dočekala već na ulazu. Tu je ona, međutim, pod brojem 125 pa ne znam je li to Milena u "Miniju" skupila manje bodova jer se više slušaju pjevači koji su ovdje oslikani na zidovima ili je to bez veze s vezom kao i Milena osobno.
U svakom slučaju kad sam se približio trećem vašem sastajalištu pod imenom "Hit", nisam se usudio ući unutra jer, misli si Tino, što ću ako me i ovdje dočeka Milena, sanjat ću je!
I baš gledam kroz staklo izloga kako ste se u "Hitu" više orijentirali na igranje nogometa na onom televizijskom aparatu s polugama koji to omogućuje za jedan dinar, kad li uhvatim sebe u nečem strašnom.
Uhvatim sebe kako pjevam "že'tem Milenu", i to, na francuskom i našem jeziku naizmjence!
I što da vam Tino kaže? To traje već šesti dan. Budim se s Milenom, ručam s Milenom, s Milenom idem u krevet! I sve se bojim, ako neka druga Milena ne istisne ovu, ostat će mi ona trajni suvenir iz Samobora.
Tino na 33 stupnja
Što s tiče izleta, vidim da vama nije
dosta što živite u izletištu, nego imate još i svoja izletišta.
Pa čujem da idete na obližnje brdo Japetić, u Breganu, u Slani
dol, ali da izbjegavate to činiti nedjeljom i praznicima da se ne
gužvate s hrpama zagrebačkih izletaša koji dolaze ovamo u
pumpericama i gojzericama kao da se penju na Triglav.
Što ćete, to je njima ostalo od prijašnjih vremena kad prometne veze još nisu bile tako dobre, kad su se - kako pričaju Tinu - vučeni parnom lokomotivom tandrkali u otvorenim vagonima uskotračne željeznice po imenu samoborček i kad je odlazak u Samobor bio nalik pothvatu.
To je njima ostalo u lijepoj uspomeni pa su danas, premda se voze srebrnom onom strijelom ili vlastitim automobilom, pumperice i gojzerice i dalje na usluzi.
Što ćete, to je njima ostalo od prijašnjih vremena kad prometne veze još nisu bile tako dobre, kad su se - kako pričaju Tinu - vučeni parnom lokomotivom tandrkali u otvorenim vagonima uskotračne željeznice po imenu samoborček i kad je odlazak u Samobor bio nalik pothvatu.
To je njima ostalo u lijepoj uspomeni pa su danas, premda se voze srebrnom onom strijelom ili vlastitim automobilom, pumperice i gojzerice i dalje na usluzi.
Tino nije mogao obići sva vaša
izletišta, ali u Šmidhen je otišao.
Već i zbog toga što su mi rekli da je to staro samoborsko kupalište još do prije nekoliko godina izgledalo kao močvara, pa je Tino htio saznati može li se tamo romantično uživati u cvijetu lopoča i kreketanju žaba ili se ljeti ta voda može iskoristiti kako da se umjesto žaba u nju umoči Tino.
Kad tamo, vi ste kontinentalna Opatija! Vi se močite i ljeti i zimi!
S jedne strane ceste veliki ljetni bazen, a s druge moderni hotel "Šmidhen" s natkritim zimskim bazenom koji se odaziva na ime Kalimero.
Vidim da se u "Kalimeru" za svega 15 dinara pačate na temperaturi od 29 do 33 stupnjeva celzija i da vam još temperaturu zraka usklađuju s temperaturom vode. I još sve to s pogledom u prirodu koji je besplatan. Pa toga nema ni u Las Vegasu!
Već i zbog toga što su mi rekli da je to staro samoborsko kupalište još do prije nekoliko godina izgledalo kao močvara, pa je Tino htio saznati može li se tamo romantično uživati u cvijetu lopoča i kreketanju žaba ili se ljeti ta voda može iskoristiti kako da se umjesto žaba u nju umoči Tino.
Kad tamo, vi ste kontinentalna Opatija! Vi se močite i ljeti i zimi!
S jedne strane ceste veliki ljetni bazen, a s druge moderni hotel "Šmidhen" s natkritim zimskim bazenom koji se odaziva na ime Kalimero.
Vidim da se u "Kalimeru" za svega 15 dinara pačate na temperaturi od 29 do 33 stupnjeva celzija i da vam još temperaturu zraka usklađuju s temperaturom vode. I još sve to s pogledom u prirodu koji je besplatan. Pa toga nema ni u Las Vegasu!
A ako ogladnite, što se od plivanja katkada događa, u susjednom lijepo uređenom restoranu s pogledom na "Kalimero" možete prezalogajiti i kroz prozor promatrati što rade oni koji nisu ogladnjeli.
No, klopa je ipak pod malim znakom pitanja jer kad je Tino rekao konobaru: hoću i molim hajdučki ćevap, ovaj mu je odgovorio: ćevap ne može jer za njega u jelovniku nema cijena.
- Onda pljeskavicu "Šmidhen", satarašem prelivenu - kaže Tino.
- Pljeskavica ne može jer za nju imamo cijenu ali nemamo pljeskavicu i nikad je nismo imali - kaže konobar.
- Onda francusku ili rusku salatu - kaže Tino već skromnije.
- Francusku i rusku salatu ne može jer se dugo čeka - kaže konobar.
- Dobro, onda kako stojite s jajima - pita Tino već sav zdvojan.
- Sigurno ne piše cijena - kaže
konobar.
- Piše - kaže Tino.
- Ali ipak nemamo - zaključi konobar. I sve bulji put "Kalimera" i vidim: radije bi on da se moči tamo skupa s vama na 33 stupnja celzija nego da petlja ovdje s Tinovim jajima i ruskom salatom.
Sve se ipak završilo na samoborskom kotletu jer je Tino otkrio štos: u Šmidhenu se servira samoborski kotlet, a u Samoboru šmidhenova pljeskavica. Samo, dok to čovjek otkrije, ugrizao bi i konobara!
- Piše - kaže Tino.
- Ali ipak nemamo - zaključi konobar. I sve bulji put "Kalimera" i vidim: radije bi on da se moči tamo skupa s vama na 33 stupnja celzija nego da petlja ovdje s Tinovim jajima i ruskom salatom.
Sve se ipak završilo na samoborskom kotletu jer je Tino otkrio štos: u Šmidhenu se servira samoborski kotlet, a u Samoboru šmidhenova pljeskavica. Samo, dok to čovjek otkrije, ugrizao bi i konobara!
Samoborske noći
A navečer? Gdje kopate navečer?
Mogućnost vam se pruža opet u Šmidhenu jer, vidim, tu vam svira
sastav FDR - Francek, Dragec i Rista iz Samobora. Mora da vam je gala!
Poslije kupanja u "Kalimeru"
i samoborskog kotleta možete se još i glazbeno razgibati. Na koliko
stupnjeva celzija vas podignu Francek, Dragec i Rista svojom svirkom
i usklađuje li se s time temperatura zraka?
To ne znam jer nisam provjerio, ali je svakako dobro što imate svoj sastav jer kad se ti sastavi importiraju iz Zagreba preko raznih agencija i menedžerskih posrednika, bogme, ne bi se vi za 15 dinara kupali u "Kalimeru!"
Iznosilo bi to i trostruko.
To ne znam jer nisam provjerio, ali je svakako dobro što imate svoj sastav jer kad se ti sastavi importiraju iz Zagreba preko raznih agencija i menedžerskih posrednika, bogme, ne bi se vi za 15 dinara kupali u "Kalimeru!"
Iznosilo bi to i trostruko.
U obližnjim Rudama imate i "Beton"!
Kažu mi da je to u Rudama diskač, a da svira sastav "Beton", jedino mi nije jasno okreće li se to "Beton" na
gramofonskoj ploči ili ih stvarno, konzumirate u prirodnoj pojavi i
veličini?
Ili je to gemišt između ploča i "Betona"?
Ili je to gemišt između ploča i "Betona"?
Tino je svakako htio posjetiti još
jedno vaše mjesno zabavište, glasovitu "Lavicu". Ali tu
vas nisam našao. Vidim da ste to mjesto prepustili starijim
zagrebačkim Tinama od 30 do tristo godina, a vi se radije FeDeRirate
u Šmidhenu i Betonirate u Rudama.
Nije ni loša ovakva organizacija zabavnog života: svakom svoje - vuk sit, koza cijela i mirna Bosna!
Nije ni loša ovakva organizacija zabavnog života: svakom svoje - vuk sit, koza cijela i mirna Bosna!
Jedino za vrijeme fašnika iliti
karnevala čujem da pravite takav rusvaj i galamu da se Samobor
poslije fašnika odmara kao rekonvalescent poslije gripe.
Treba svakako u to doba navratiti k vama pa da Tino pogleda te vaše improvizirane fašničke konobe i da vidi kako spaljujete princa od karnevala. Vatrogasnu službu imate, pa pretpostavljam da i to prolazi u najboljem redu.
Treba svakako u to doba navratiti k vama pa da Tino pogleda te vaše improvizirane fašničke konobe i da vidi kako spaljujete princa od karnevala. Vatrogasnu službu imate, pa pretpostavljam da i to prolazi u najboljem redu.
Na kraju da vam kažem, Tino je u
Samoboru u prvom redu htio provjeriti možete li se vi u svom gradiću
sami zabaviti, imate li uvjeta za to ili vas je nedaleki velegrad
progutao pa ste o njemu ovisni kao njegov satelit.
Kad ono, ne samo što ste sami sebi dovoljni, nego je taj velegrad barem što se zabave i rekreacije tiče vaš satelit, pa se okreće i oblijeće oko vas kao oko mlade, a vi samo uživate i od njega uzimate kad vam je gušt.
Možda odete na kakvu kazališnu predstavu ili "Bijelo dugme" kad gostuje u Zagrebu, a i to vam je kao na tacni jer su vam veze sa Zagrebom izvanredne.
Tako ste u boljem položaju nego mnoga naselja u samom gradu, gdje osim stanova za noćenje pod milim bogom nema ništa, a poslije ponoći niti mogućnosti da se iz središta grada u njih vratite.
Dobro je tako, pa neka neka vam tako i ostane.
Tino je iz Samobora otišao zadovoljan pa nema ništa drugo da vam kaže, nego: že'tem, Milena. Do viđenja, htio sam reći! Eto, vidite.
Kad ono, ne samo što ste sami sebi dovoljni, nego je taj velegrad barem što se zabave i rekreacije tiče vaš satelit, pa se okreće i oblijeće oko vas kao oko mlade, a vi samo uživate i od njega uzimate kad vam je gušt.
Možda odete na kakvu kazališnu predstavu ili "Bijelo dugme" kad gostuje u Zagrebu, a i to vam je kao na tacni jer su vam veze sa Zagrebom izvanredne.
Tako ste u boljem položaju nego mnoga naselja u samom gradu, gdje osim stanova za noćenje pod milim bogom nema ništa, a poslije ponoći niti mogućnosti da se iz središta grada u njih vratite.
Dobro je tako, pa neka neka vam tako i ostane.
Tino je iz Samobora otišao zadovoljan pa nema ništa drugo da vam kaže, nego: že'tem, Milena. Do viđenja, htio sam reći! Eto, vidite.
Napisao: Tino, obrada: Yugopapir (Tina, III 1976.)
