Nela je studentica Likovne akademije kao i Goranka. Inače je u društvu sa svojim mladićem koji se često ljuti što ju je muzika u stilu Bitlsa i Roling Stonsa toliko osvojila. Ali on je čisto zlato prema mom momku koji spusti nos do zemlje kad čuje za probu
Svibanj 1966: Trebalo je dosta vremena da ih nađem
zajedno, jer su vršile užurbane pripreme za svoj put u Beč. Sve
četiri bile su tu. Nela svira solo-gitaru i u posljednje vrijeme
neprestano dolazi sa svojim kompozicijama:
"Ljudi, čujte što sam izmislila ..."
Ne komponira notalno, jer je to suviše komplicirano, već se prema njenoj melodiji prilagođavaju ostale.
Riječi piše također sama, i
to na engleskom. Tek kad je trebalo da snime neke kompozicije za radio-stanicu, prevele su ih na naš jezik.
Tu je zatim Ružica,
simpatična, živa, sa svojim vrckastim smeđim očima, koja pjeva
glavne dionice s Nelom.
Zlata nema toliko invencije, ali je ozbiljna
i solidna.
Goranka ima mnogo smisla za ritam, gleda pomalo
nepovjerljivo i žali se da umjesto koncertnog bubnja ima običan
stari kovčeg, a umjesto bas-bubnja joj služi njena noga, tj. gumeni
đon na cipeli kojim lupa u pod.
Evo, kako je tekao razgovor između
"Šigela" i mene:
- Čini mi se da je to vaše prvo
gostovanje u inozemstvu?
- Da, menedžer nas je pozvao još lani
da nastupimo za vrijeme novogodišnjih praznika (inače on često
angažira mnoge naše pjevače, npr. Ivu Robića). Do toga puta nije
došlo.
Prvo, moj mladić se pobunio, ne želeći da za vrijeme
praznika ostane sam, a kad se to uredilo, razboljela se Nela. Bilo
nam je žao, jer su štampani neki "ludi" plakati,
zainteresirala se publika a i organizator je bio u sto muka jer su ga
pripreme prilično stajale.
Sada smo odlučile da to nadoknadimo -
rekla je Ružica.
Vole nas i u Klivlendu!
- U što namjeravate utrošiti zaradu?
- Novac bismo upotrijebile za mnoge
stvari koje nam nedostaju, npr. za pojačala ...
- Kompletni bubnjevi! - uzviknula je
Goranka prekinuvši Nelu.
- Da nastavila je Nela - to je prvo
što imamo u planu.
- Žalosno je što još nemamo ni
vlastita pojačala - tužila se Zlata - a to nam uvijek stvara
neugodnosti, jer ih nitko ne voli posuđivati.
- Morate znati - dodala je Ružica - da
i onda kad neki sastav posudi pojačala imamo neprilika, jer nam ih
lako udese tako da počnu zujati i priguše zvuk gitare.
To nam se
nedavno dogodilo. Moje pojačalo su jednostavno isključili. Tada sam
lijepo odložila svoj instrument, stavila ruke u džepove i nastavila
pjevati! Unatoč svemu, publika nas je dobro prihvatila, premda smo
svjesne da ima mnogo boljih sastava od nas.
- Trenutno nigdje ne svirate?
- Uz pripreme za Beč vježbamo i za
eventualno gostovanje u Italiji, tako da sada nemamo vremena za javne
nastupe.
- Znači, ponude su odjednom počele
pljuštati?
- Nisu baš počele pljuštati, ima ih
samo nekoliko, ali za nas je i to mnogo. Pomislite, dobile smo čak
iz Klivlenda (SAD) pismo od tamošnjih studenata, koji nas pozivaju
tako srdačno da smo se iznenadile.
- Vjerojatno će put u Italiju biti
ostvaren prije nego onaj u Ameriku, zato mi ispričajte nešto o
tome!
- U Italiji - rekla je Ružica koja najviše govori - nedavno je bio Igor Jakac od kojega su čuli za
nas. Oni nemaju sličnog ženskog električarskog sastava koji bi
izvodio "hitove", pa smo ih mi prilično zainteresirale.
Pisali su nam da snimimo šest studijskih kompozicija i da im to
pošaljemo, a oni će nas, budu li zadovoljni
snimkama, pozvati da u Italiji snimimo ploču.
O uspjehu ploče ovisi
naš daljnji boravak u Italiji a možda i turneja u ljetnoj sezoni.
- Kako su uspjele studijske snimke?
- Nisu još uopće snimljene, jer nismo
imale ni prilike ni vremena da snimamo u studiju. Uz to, tu je naša
stara tradicija - više pričanja, a manje djela.
- Kad se radi o vašem uspjehu,
djevojke, ne biste se smjele držati te tradicije - primijetila sam.
- To je tačno - nasmiješila se
Goranka - ali mi smo počele svirati da bi se međusobno zabavile i
premda se to pretvorilo u javno nastupanje, još i sad to činimo
isključivo radi svog zadovoljstva.
Ipak, ozbiljno se prihvaćamo
rada i vjerujem da ćemo ispuniti sve uvjete za put u Italiju.
Muzikalna baka obožava Beatlese
- Jedno stereotipno pitanje: što
radite u slobodno vrijeme?
- Slobodno vrijeme? - nasmijala se
Ružica. - Mi ga nemamo mnogo. Nela je studentica Likovne akademije
kao i Goranka. Inače je u društvu sa svojim mladićem koji se često
ljuti što ju je muzika u stilu Bitlsa i Roling Stonsa toliko
osvojila.
Ali on je čisto zlato prema mom momku koji spusti nos do
zemlje kad čuje za probu.
Zlata studira jezike i to joj oduzima
prilično vremena, a ja bih morala biti zauzeta skorim svršetkom
četvrtog razreda gimnazije, jer da nisam bila nemarna, mogla sam
također biti na fakultetu!
- Zanima me u čijem stanu vježbate.
- U stanu moje bake - rekla je Nela.
- Ali tada baka vjerojatno nije kod
kuće? - upitala sam.
- O, ne! - rekla je veselo Nela. - Ona
u jednoj sobi daje instrukcije iz matematike, a u drugoj mi galamimo. Kad završi sat, ona
dođe k nama, pa zajedno slušamo ploče Bitlsa i drugih.
- Divna baka! - čudila sam se. - A što
kažu vaši roditelji?
- Oni su nas čuli samo s magnetofonske
vrpce. Ne protive se, čak nam odobravaju. Ne možete ni zamisliti
koliko je potrebno smisla, volje i pomoči da ova vrst muzike ispadne
kako treba.
Pokušale smo urlati bez veze, ali ništa nismo postigle,
a ljudi misle da to svako može!
- Lijepo, samo me čude reakcije vaših
mladića. Tako mladi, a imaju tako malo strpljenja i razumijevanja! -
rekla sam.
- Bolje reći, tako konzervativni! -
naljutila se Ružica i odmah se nasmijala.
- "Šigele", sretan vam put i
dobar prijem u Beču i Italiji! Javite nam se uskoro!
Razgovor vodila: Vesna Stanić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, svibanj 1966.)
 |
| Plavac je o Šigelama pisao po želji D. Milojevića, učenika IV razreda Tehničke škole u Zagrebu |