Simpatično i potpuno drukčije zvučao je vic, izgovoren u emisiji Slobodno iz usta popularnog zagrebačkog glumca Mladena Crnobrnje, o tome da je nacionalizam kad se "Srbe mrzi više nego kaj je normalno", nego da je hrvatske nacionaliste ismijao neki "Lala"
Kada netko ispriča vic i kaže, kao u povjerenju, da to već i na televiziji pričaju, budite sigurni da sve nije tako crno. U novosadskoj TV-seriji Slobodno, uistinu pričaju se vicevi, ali namjera nije izazivati javnu sablazan, već narugati se kuloarskim herojima i polagačima prava na "zabranjeno"...
*****
Nakon emitiranja dviju emisija Slobodno
u terminu Nedjeljnog popodneva iz studija Novi Sad, prijatelji
susreću urednika emisije Milu Isakova i pitaju: Slobodno?
Pa, slobodno, odgovara im on kao lozinkom, i onda se ispaljuje najnoviji vic.
Između ostaloga, i tako Isakov dolazi do materijala za svoju emisiju koja je pobudila nemalu pažnju gledalaca, a i dobila pohvale kritičara koji su zaboravili vrijeme Isakova urednikovanja u kvizu O čemu je riječ? kada ga sasjekoše do nogu.
Pa, slobodno, odgovara im on kao lozinkom, i onda se ispaljuje najnoviji vic.
Između ostaloga, i tako Isakov dolazi do materijala za svoju emisiju koja je pobudila nemalu pažnju gledalaca, a i dobila pohvale kritičara koji su zaboravili vrijeme Isakova urednikovanja u kvizu O čemu je riječ? kada ga sasjekoše do nogu.
Ovaj put, riječ je o vicu! Emisija
Slobodno kao da tek sada opravdava svoj naslov - i u njoj se slobodno
pričaju vicevi, uglavnom na račun naših mana i poroka, a kako bi i
drukčije - jer vic je zato i izmišljen!
Kada je Saša Zalepugin utemeljio
Nedjeljna popodneva, ona su trajala po pet sati.
Tada je upalio sistem "doboš-torte" ili "bosanskog lonca", prema kojemu je bilo dovoljno imati jedan red zabave i jedan red pjesme, te uspješno privesti emisiju kraju.
Zapravo, nitko nije uspio to uraditi kako treba.
Svi su, pribjegavajući takvoj shemi, ali s lošom izvedbom - bili samo loša kopija.
Sada, kad je Nedjeljno poslijepodne svedeno na samo dva sata, takva šablona više ne ide. O tome je razmišljao i Mile Isakov kada se prihvatio urednikovanja i vođenja Nedjeljnog poslijepodneva TV Novi Sad, pa je odlučio da svaka od tih emisija bude posvećena jednoj temi, a vic da joj bude podloga, ali na svoj, drugačiji način.
Tada je upalio sistem "doboš-torte" ili "bosanskog lonca", prema kojemu je bilo dovoljno imati jedan red zabave i jedan red pjesme, te uspješno privesti emisiju kraju.
Zapravo, nitko nije uspio to uraditi kako treba.
Svi su, pribjegavajući takvoj shemi, ali s lošom izvedbom - bili samo loša kopija.
Sada, kad je Nedjeljno poslijepodne svedeno na samo dva sata, takva šablona više ne ide. O tome je razmišljao i Mile Isakov kada se prihvatio urednikovanja i vođenja Nedjeljnog poslijepodneva TV Novi Sad, pa je odlučio da svaka od tih emisija bude posvećena jednoj temi, a vic da joj bude podloga, ali na svoj, drugačiji način.
Prvom nas je emisijom uveo u fenomen
vica, drugu je posvetio značajnim datumima, a slijedeću emisiju
priprema s temom o ljudskoj gluposti, koja će biti emitirana tek u
rujnu.
Vrijeme do te emisije Isakov će provesti na putovanjima, obići sve naše republike i pokrajine u potrazi za autentičnim vicom, jer i to je odlika emisije da viceve pričaju glumci iz određenih republičkih i pokrajinskih centara, i to viceve iz krajeva iz kojih dolaze.
Tome je dan jugoslavenski karakter emisiji, a i pravi je potez, jer zaista bi bilo neukusno da Vojvođani pričaju viceve o Bosancima, Srbima, Slovencima ili bilo kome drugome osim o sebi.
Simpatično i potpuno drukčije zvučao je vic, izgovoren u emisiji Slobodno iz usta popularnog zagrebačkog glumca Mladena Crnobrnje, o tome da je nacionalizam kad se "Srbe mrzi više nego kaj je normalno", nego da je hrvatske nacionaliste ismijao neki "Lala".
Vrijeme do te emisije Isakov će provesti na putovanjima, obići sve naše republike i pokrajine u potrazi za autentičnim vicom, jer i to je odlika emisije da viceve pričaju glumci iz određenih republičkih i pokrajinskih centara, i to viceve iz krajeva iz kojih dolaze.
Tome je dan jugoslavenski karakter emisiji, a i pravi je potez, jer zaista bi bilo neukusno da Vojvođani pričaju viceve o Bosancima, Srbima, Slovencima ili bilo kome drugome osim o sebi.
Simpatično i potpuno drukčije zvučao je vic, izgovoren u emisiji Slobodno iz usta popularnog zagrebačkog glumca Mladena Crnobrnje, o tome da je nacionalizam kad se "Srbe mrzi više nego kaj je normalno", nego da je hrvatske nacionaliste ismijao neki "Lala".
Nadomjestak za satiru
Nudeći vic u svojoj emisiji, Isakov je
razmišljao i o tome da ovo vrijeme nije vrijeme zabave radi zabave.
Puka zabava više ne može proći. Svakodnevno se bavimo ozbiljnim
problemima, pa se i zabava, na neki način, treba baviti tim
problemima.
Isprazna zabava više se ne prihvaća, i ona je čak "uvučena" - u naše brige.
Satira kod nas nije njegovana kao u nekim drugim zemljama. Dugo smo vremena prema njoj bili netrpeljivi, a i mnogi satiričari prihvatili su se "oportunističke satire", zadovoljavajući se pisanjem humoreski, nalazeći izgovor da je satira zabranjena, onemogućena.
Ne prihvaćajući takav odnos prema satiri, a ni ponašanje satiričara - Isakov je pribjegao vicu kao svježijem i otvorenijem u ovom trenutku.
Isprazna zabava više se ne prihvaća, i ona je čak "uvučena" - u naše brige.
Satira kod nas nije njegovana kao u nekim drugim zemljama. Dugo smo vremena prema njoj bili netrpeljivi, a i mnogi satiričari prihvatili su se "oportunističke satire", zadovoljavajući se pisanjem humoreski, nalazeći izgovor da je satira zabranjena, onemogućena.
Ne prihvaćajući takav odnos prema satiri, a ni ponašanje satiričara - Isakov je pribjegao vicu kao svježijem i otvorenijem u ovom trenutku.
Iznenadio nas je još nečim.
Televizija je bila nekako ozbiljnija od ostalih medija. U štampi, pa
i u "najoficijelnijim" listovima, mnogo je humorističkih
priloga na posebnim, za to namijenjenim stranicama.
Televizija nam do sada, pa ni u emisijama nalik ovoj, nije nudila viceve, iako nas je ponekad i uveseljavala, pa je to već nakon prve emisije bilo pomalo šokantno, o čemu svjedoči i prepričavanje tih viceva, uz obaveznu napomenu da su izgovoreni s malog ekrana.
Televizija nam do sada, pa ni u emisijama nalik ovoj, nije nudila viceve, iako nas je ponekad i uveseljavala, pa je to već nakon prve emisije bilo pomalo šokantno, o čemu svjedoči i prepričavanje tih viceva, uz obaveznu napomenu da su izgovoreni s malog ekrana.
Mile Isakov, reklo bi se, imao je svoj
poseban razlog za ponudu vica s malih ekrana. Vidjeli smo ga u
posljednjih, ni godinu dana - u tri uloge.
Vodio je već spomenuti kviz, zatim je bio autor zapažene emisije o našim odnosima s Albanijom...
...A sada je urednik emisije Slobodno. Taj i takav put novinara i urednika krije i odgovor na pitanje kakav je njegov položaj na Novosadskoj televiziji i dodatni je razlog za viceve na ekranu.
Vodio je već spomenuti kviz, zatim je bio autor zapažene emisije o našim odnosima s Albanijom...
...A sada je urednik emisije Slobodno. Taj i takav put novinara i urednika krije i odgovor na pitanje kakav je njegov položaj na Novosadskoj televiziji i dodatni je razlog za viceve na ekranu.
Potkraj šezdesetih godina radio je u
sekretarijatu Pokrajinskog komiteta omladine.
Nekoliko godina kasnije, raščišćavale su se neke nesuglasice u našem društveno-političkom životu, a u Vojvodini se razračunavalo s liberalizmom.
Odjednom, više nije bio "potencijalni kadar", iako nijedna ni partijska, ni bilo koja druga analiza, nije ukazivala da se o bilo što ogriješio.
S "nekim neraščišćenim stvarima" došao je na Televiziju Novi Sad, brzo napredovao i u ono vrijeme, 1970. godine, s 26 godina, bio jedan od najmlađih voditelja TV-dnevnika u jugoslavenskim televizijskim centrima.
Ali, ponovno je postao "sporan", napravivši u sklopu omladinske emisije, koju je također vodio, emisiju pod naslovom Kamo poslije funkcije? - u njoj je rekao nekoliko "nezgodnih stvari", a to se nije svidjelo određenim rukovodiocima, pa iako je u emisiji sudjelovao i jedan od političkih autoriteta toga vremena, ponovno je došla u pitanje njegova karijera.
Nekoliko godina kasnije, raščišćavale su se neke nesuglasice u našem društveno-političkom životu, a u Vojvodini se razračunavalo s liberalizmom.
Odjednom, više nije bio "potencijalni kadar", iako nijedna ni partijska, ni bilo koja druga analiza, nije ukazivala da se o bilo što ogriješio.
S "nekim neraščišćenim stvarima" došao je na Televiziju Novi Sad, brzo napredovao i u ono vrijeme, 1970. godine, s 26 godina, bio jedan od najmlađih voditelja TV-dnevnika u jugoslavenskim televizijskim centrima.
Ali, ponovno je postao "sporan", napravivši u sklopu omladinske emisije, koju je također vodio, emisiju pod naslovom Kamo poslije funkcije? - u njoj je rekao nekoliko "nezgodnih stvari", a to se nije svidjelo određenim rukovodiocima, pa iako je u emisiji sudjelovao i jedan od političkih autoriteta toga vremena, ponovno je došla u pitanje njegova karijera.
Skok do stropa
Radio je i u vanjskopolitičkoj
redakciji, a u posljednje doba, ne prodavajući se, ostajući
dosljedan sebi i svojim principima, vječitom traganju za pravim
temama - prihvatio se posla i progovorio o odnosima naše zemlje s
Albanijom.
Kada je taj posao završio, vidjevši da o "svojim temama" neće imati prilike govoriti u unutrašnjopolitičkim ili vanjskopolitičkim emisijama, odlučio je da o tim temama progovori vicem.
Neki su pažljiviji analitičari i u njegovu kvizu "pročitali" nešto od politike.
Kažu, namjerno je sazvao žiri od tri "sijede glave".
Navodno su Semka Sokolović, Miljenko Smoje i Jovan Soldatović trebali biti asocijacija na naše Predsjedništvo. Taj je žiri bio u neku ruku kolektivni organ, prepoznavali su dalje oni koji su to analizirati, ali svaki od njih imao je svoje "privatne" bodove, ako se sjećate, koje su dijelili natjecateljima.
Tako je u jednoj emisiji kipar Soldatović dodijelio Đorđu Balaševiću svojih deset "privatnih" bodova, jer je, navodno, kako reče, išao s njegovim tatom u školu.
Aluzija na naše i te kako rasprostranjene privatne veze bila je, istina, nedvosmislena, u emisiji je naočigled televizijskih gledalaca koji su imali vremena i strpljenja da prate taj kviz - dopuštao gledaocima prisutnima na snimanju da šapću natjecateljima, a to je "pročitano" kao - "slušanje glasa baze".
Kada je taj posao završio, vidjevši da o "svojim temama" neće imati prilike govoriti u unutrašnjopolitičkim ili vanjskopolitičkim emisijama, odlučio je da o tim temama progovori vicem.
Neki su pažljiviji analitičari i u njegovu kvizu "pročitali" nešto od politike.
Kažu, namjerno je sazvao žiri od tri "sijede glave".
Navodno su Semka Sokolović, Miljenko Smoje i Jovan Soldatović trebali biti asocijacija na naše Predsjedništvo. Taj je žiri bio u neku ruku kolektivni organ, prepoznavali su dalje oni koji su to analizirati, ali svaki od njih imao je svoje "privatne" bodove, ako se sjećate, koje su dijelili natjecateljima.
Tako je u jednoj emisiji kipar Soldatović dodijelio Đorđu Balaševiću svojih deset "privatnih" bodova, jer je, navodno, kako reče, išao s njegovim tatom u školu.
Aluzija na naše i te kako rasprostranjene privatne veze bila je, istina, nedvosmislena, u emisiji je naočigled televizijskih gledalaca koji su imali vremena i strpljenja da prate taj kviz - dopuštao gledaocima prisutnima na snimanju da šapću natjecateljima, a to je "pročitano" kao - "slušanje glasa baze".
Sada, kad je Isakov napravio prvu
emisiju Slobodno, rukovodstvo Televizije Novi Sad pažljivo je gledalo
emisiju.
Nitko se nije pronašao kao cenzor, već su u dogovoru s autorom "skinuta" dva vica.
Drugu emisiju nije gledalo rukovodstvo, nego samo urednik kulturno-zabavnog programa Pero Zubac koji je, ponovno s Isakovim, došao do zaključka da i ovoga puta dva vica ne bi trebalo "pustiti".
Nitko se nije pronašao kao cenzor, već su u dogovoru s autorom "skinuta" dva vica.
Drugu emisiju nije gledalo rukovodstvo, nego samo urednik kulturno-zabavnog programa Pero Zubac koji je, ponovno s Isakovim, došao do zaključka da i ovoga puta dva vica ne bi trebalo "pustiti".
- U drugoj smo emisiji s vicevima išli
za nijansu dalje nego u prvoj. Namjera mi je da idem dalje, da vidim
gdje je taj strop. U svakom slučaju, s vicevima neću izazivati
javnu sablazan ili netrpeljivost, ali neću se ni zbog nekih naših
ziheraških i tko zna kakvih drugih shvaćanja, zaustaviti prije
granice, prije toga stropa.
Vicem se može još više reći o našim slabostima, o birokraciji i svim ostalim pojavama.
U neku ruku, i to je osvajanje novih sloboda.
Osim toga, takvim pristupom, pričanjem viceva na malom ekranu, siječemo granu onima koji po kuloarima pričaju viceve, prave se herojima i na taj način govore o navodno "zabranjenim stavarima".
Namjera mi je da sve te viceve skupim u jednoj knjizi, pa da i mi imamo, kao mnoge druge zemlje, jednu knjigu viceva.
Andrić je napravio leksikon viceva, ali neiscrpan je izvor našeg narodnog duha - kaže Isakov.
Vicem se može još više reći o našim slabostima, o birokraciji i svim ostalim pojavama.
U neku ruku, i to je osvajanje novih sloboda.
Osim toga, takvim pristupom, pričanjem viceva na malom ekranu, siječemo granu onima koji po kuloarima pričaju viceve, prave se herojima i na taj način govore o navodno "zabranjenim stavarima".
Namjera mi je da sve te viceve skupim u jednoj knjizi, pa da i mi imamo, kao mnoge druge zemlje, jednu knjigu viceva.
Andrić je napravio leksikon viceva, ali neiscrpan je izvor našeg narodnog duha - kaže Isakov.
Neki zluradi prognozeri kažu da će ti
vicevi "doći Isakovu glave", bez obzira što ima podršku
i Televizije Novi Sad, a i urednika Pere Zupca koji se inače, kažu,
brine o svojim prijateljima i suradnicima.
Ako do toga dođe, kažu ti isti "proroci", tada ga može zadesiti uređivanje ili vođenje neke bezazlene emisije, recimo o flori i fauni, ali i tada će netko u eventualnim njegovim riječima "veća" ili "manja zvijer", ili "predvodnik krda" - prepoznati njegovu opsjednutost dnevnopolitičkim zbivanjima.
Ako do toga dođe, kažu ti isti "proroci", tada ga može zadesiti uređivanje ili vođenje neke bezazlene emisije, recimo o flori i fauni, ali i tada će netko u eventualnim njegovim riječima "veća" ili "manja zvijer", ili "predvodnik krda" - prepoznati njegovu opsjednutost dnevnopolitičkim zbivanjima.
Samo je pitanje, bude li tako, koji će posao nakon toga dobiti u tom studiju.