Pages

YU pop scena '86: Preslušali smo i ocenili nove ploče Zane, Laboratorije, Orgazma, Crvene jabuke...




Crveni koralji - Najbolje izvedbe



Ovu ploču toplo preporučujem mlađim čitaocima Studija koji će ovoga ljeta prvi put krenuti na more.

Možda će u večernjim satima tražiti zabavu na hotelskim terasama - uz ćevapčiće i bocu piva.

Kao desert, najčešće se nudi upravo ovakva glazba.

Da biste izbjegli gorka iskustva, preslušajte prije toga tu ploču!





Zana Nimani - Noćas pevam samo tebi



Zana Nimani već poduže pjeva sama, bez pomoći grupe Zana.

Bojim se da je zbog takve odluke najviše izgubila publika, ali i Zana - odnosno grupa.

Samostalni debi Zane Nimani ima samo jednu pristojnu pjesmicu (Što ne znam gde si sad), a ostale su tu uglavnom da bi popunile preostali prostor na vinilnom disku.

Problem nije u Zaninim interpretacijama, već u pjesmama što umjesto melodijama za svakodnevnu upotrebu odišu sterilnošću i bezizražajnošću.




Crvena jabuka



Nova sarajevska grupa na naslovnu stranicu omota debi-albuma otisnula je golu žensku stražnjicu nepoznate nam osobe.

Ne bih raspravljao o uzbudljivosti odnosno erotičnosti te stražnjice u obliku jabuke, jer premazana je crvenom bojom, a to, morate priznati, nije baš svakodnevna pojava kad je o stražnjicama riječ!

Dizajner omota Dragan S. Stefanović žensku je stražnjicu mnogo bolje dizajnirao na omotu jednog albuma Bijelog dugmeta, i to prije desetak godina.

Crvena jabuka koristi taj erotični dio ženskog tijela na vrlo banalan i jeftin način. Toliko o stražnjicama!

Kad ploču stavite na gramofon, nakon nekoliko pjesama osjećaj je sličan onome kao kad zagrizete jabuku pa odmah ispljunete sadržaj iz usta žaleći što ste jabuku uopće kupili!

Nisam siguran da li će ona stražnjica pomoći kurentnosti Crvene jabuke, ali pjesme bez identiteta, prepune trivijalnosti sigurno neće.





Laboratorija zvuka - Nevinost



Nikada nisam s oduševljenjem odlazio u laboratorij, bez obzira je li riječ o onom za jednostavnije, osmoškolske eksperimente, ili onom bolničkom, ambulantnom gdje se ispituje krv i ostalo,

Osobito je teško uvjeriti me da se u laboratorijima može stvarati uzbudljiva glazba. Ipak, laboratoriji su za znanstvene eksperimente, a ne za glazbu ako se ne stvara nekakav novi tip glazbala.

Laboratorija zvuka očito tako ne misli!

Njihova najnovija ploča kao da je nastala u sterilnom laboratoriju u kojem grupa ljudi nastoji duhovitost i glazbu stvoriti nasilnim, kemijskim procesom. Kakve li zablude!

Njihov prijedlog kako da doživite nevinost i njen gubitak, na naslovnoj stranici ploče, uistinu je krajnji neukus na kojem bi pozavidjeli i novokomponirani narodnjaci koje često optužujemo za kič i udovoljavanje najnižim strastima.




Novi fosili - Za dobra stara vremena



Kao što je i običaj Novih fosila - sve je predvidivo, čak u toj mjeri da je svejedno slušali vi ovaj ili neki od prošlih albuma.

Razlike nema, jer zanatska je razina svirke uvijek izuzetno visoka.

Deset novih pjesama Novih fosila pridružit će se desetinama starih.

Otkriće svakog novog fosila pravo je iznenađenje i otvara nove znanstvene odnosno zabavne perspektive. Stoga, krajnje je vrijeme da band promijeni ime u Stari fosili!




Električni orgazam - Distorzija



Prethodnica novom - tko će znati kojem po redu! - albumu Električnog orgazma pjesma Ja sam težak kao konj jasno je naznačila karakter albuma.

Video-spot u Hitu mjeseca to još više naglašava, koristeći povijesne scene Gitarijade na beogradskom Sajmištu šezdeset i neke godine.

Čak su se članovi banda odjenuli kao rokeri iz toga vremena.

Gile se vratio bazičnim rifovima i načinima izražavanja starog rock and rolla. Nije riječ ovdje o reinterpretiranju, nego o stvaranju vlastitih pjesama, koristeći vječno vitalni rock pedesetih (manje) i šezdesetih godina (mnogo češće).

Distorzija neće biti jedan od značajnijih albuma domaćeg rocka, ali tu je zato da bez pretenzija posreduje važne poruke, omogućuje zabavu i ugodu.

Najnoviji Električni orgazam nije onaj koji se pamti cijelog života, ali važno je da je tu, da ga još osjećamo!

Preslušao: Ante Batinović, obrada: Yugopapir (Studio, travanj 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate