A znate li vi da je moj otac rođen u Nancyju?! Dakako da to niste znali... Pa moj je deda doktorirao na Sorboni, tamo u Parizu, upoznao je moju baku, Francuskinju, tada su se vjenčali i otišli da žive u Nancy. Djed mi je bio ljudina, dva ordena Legije časti je imao, ali to je druga priča
*****
Ako nije u Sarajevu na snimanju filma, tada je u Zemunu na probi komada koji treba da bljesne kao glavni kazališni događaj ove sezone u Beogradu. Ako nije ni tamo, tada je na stadionu Radničkog, na Crvenom
krstu, trenira boks, opet zbog iste stvari, uz dužnu pažnju
Milovana Tomića, nekadašnjeg višestrukog jugoslavenskog
reprezentativca u polusrednjoj, srednjoj i teškoj kategoriji.
- Dobar je, dobar i discipliniran Miki
Manojlović - reći će vam tada Tomić, u neko tmurno svibanjsko
jutro, kakvo već zna da bude ovog hirovitog proljeća, a kakvo je za
glumce i novinare otprilike uvijek takvo... ako je rano! - To vam sada
ne govorim tek tako, zato što pišete o niemu, nego zato što je
doista talentiran. I živi sportski, barem otkad tu radimo. Eto, sinoć sam oko pola deset provjerio - bio je kod kuće! Potrebna mu
je jaka kondicija, važno je da je noću ne potroši na nekoj
sjedjeljci. A za boks je prirodno obdaren. Ima vrlo jak i precizan
udarac.
Idemo dalje.
Propustite li trening i probu, tada pokušajte na Terazijama, u Savezu dramskih umetnika Srbije. Možda je tamo Predrag Miki Manojlović (34).
Ili u novinama, beogradsko izdanje. Pogledajte što se večeras daje u kazalištima, ali osobitu pažnju obratite na Narodno pozorište i Jugoslovensko dramsko, odnosno na predstave Kaligula i Hrvatski Faust.
Propustite li trening i probu, tada pokušajte na Terazijama, u Savezu dramskih umetnika Srbije. Možda je tamo Predrag Miki Manojlović (34).
Ili u novinama, beogradsko izdanje. Pogledajte što se večeras daje u kazalištima, ali osobitu pažnju obratite na Narodno pozorište i Jugoslovensko dramsko, odnosno na predstave Kaligula i Hrvatski Faust.
Tako bi, u slučaju neke, ne daj bože,
potjere za Mikijem Manojlovićem, bili označeni neki njegovi
punktovi.
Pa što upali!
Otprilike je na tim relacijama u dvije-tri etape prikupljana i građa za ovaj tekst. Ponešto od svega - zašto i kako - bit će, nadajmo se, razjašnjeno. Ponešto ostaje nedorečeno, baš kao što je i Miki (srećom, ne i njegove uloge), uhvatljiv, pa ponekad i neshvatljiv.
Pa što upali!
Otprilike je na tim relacijama u dvije-tri etape prikupljana i građa za ovaj tekst. Ponešto od svega - zašto i kako - bit će, nadajmo se, razjašnjeno. Ponešto ostaje nedorečeno, baš kao što je i Miki (srećom, ne i njegove uloge), uhvatljiv, pa ponekad i neshvatljiv.
Doktor Janko, frustrirani kirurg iz
serije Nešto između (može se dogoditi da to bude najbolja ponuda
ove godine, ili barem ove sezone, u tom žanru) ostao je iza nas,
gotovo da mu u intervjuu nismo posvetili nikakvu pažnju.
Nije riječ o tome da je teško odabrati naglaske u kratkoj ali doista blistavoj karijeri ovog umjetnika - koji se domogao i samog Olimpa - već o obostranoj želji da se okrenemo aktualnijim događajima.
Nije riječ o tome da je teško odabrati naglaske u kratkoj ali doista blistavoj karijeri ovog umjetnika - koji se domogao i samog Olimpa - već o obostranoj želji da se okrenemo aktualnijim događajima.
• Da počnemo od vaše posljednje
uloge na filmu. To je Otac na službenom putu. Vi ste tu,
pretpostavljam, tumač naslovne uloge?
To je posljednje što sam radio na
filmu, ali još nije gotovo. Prekinuli smo snimanje zbog mojih
obaveza tu, u Narodnom pozorištu, zbog predstave Kad su cvetale
tikve Dragoslava Mihailovića, koji je sam dramatizirao svoj roman,
sigurno jedan od najčitanijih u srpskoj
književnosti posljednjih petnaest godina.
• Prolazi li Otac na službenom putu
ovo ljeto kroz Pulu?
Ne, ne možemo stići, ali mislim da
to nije ni bitno!...
• Znači, ove godine nećete imati
nijednu ulogu u Puli? To je naprosto nevjerojatno!
Zamalo da kažem: ne, neću imati film
na pulskom festivalu. Ali prevario bih vas mada ne mnogo. Glumim kod
Rajka Grlića, u njegovu najnovijem djelu U raljama života. Moja
uloga traje minutu i
pol! Jasno - minutaža, kad je riječ
o Grliću, uopće nije važna.
On je redatelj kod kojeg sam dao možda moju najbolju ulogu na filmu i za nju dobio najveća priznanja, u zemlji i inozemstvu. Dakako, to je film Samo jednom se ljubi. Strasno volim tu ulogu jer je to pošten i human lik.
On je redatelj kod kojeg sam dao možda moju najbolju ulogu na filmu i za nju dobio najveća priznanja, u zemlji i inozemstvu. Dakako, to je film Samo jednom se ljubi. Strasno volim tu ulogu jer je to pošten i human lik.
Trebalo je da igram u "Sivom domu"
• Kažete da ste dobili najveća
priznanja...
Tu mislim i na nagrade, iako one nisu
najvažnije u tom našem poslu. Ali nisu ni zanemarljive, pogotovu
ako o njima odlučuju kompetentni ljudi koji pošteno dijele
pravdu... Dobio sam Grand-prix u Nišu, na festivalu glumačkih
ostvarenja, a onda o čemu se kod nas malo zna, odnosno tome nije
pridavano neko značenje - dobio sam i Grand-prix Mediterana 1981, na
uglednom međunarodnom festivalu u Valenciji. Tada je Isabelle Adjani
dobila Grand-prix za žensku, ja za mušku ulogu.
• Tko je, ako se sjećate, bio još u
konkurenciji?
Pa recimo, Michel Piccoli, Alan
Bates... Ali mislim da je za mene važnije to što su u žiriju,
između ostalih, sjedili Berlanga, De Santis, Angelopulos... Još je
nešto vrlo važno, možda još važnije: i naš je film dobio
Grand-prix! O tome je odmah izvijestio Reuter, a Tanjug je to javio,
ne znam zašto, nakon dva dana!
• Vi, inače, niste snimili mnogo
filmova. Čini se da ste jedan od rijetkih naših glumaca koji
biraju, odnosno odbijaju uloge?
Točno, odbijam neke ponude jer ne
želim sudjelovati u projektima u kojima, kako mi se čini prema
scenariju, neću moći dati svoj maksimum...
• Što bi rekao Vuk Karadžić - mačka
se u vreći ne kupuje!
To je jedna strana cijelog slučaja,
ako tako mogu reći. A druga je svakako kompleksnija, i o tome
možemo posebno. Mislim na tu jurnjavu iz filma u film, kad moje
kolege, a na žalost ima ih dosta, dolaze nepripremljeni, maltene
uskaču u kadar, na gotovo.
• Opet da potegnem Vuka koji je za
slične slučajeve zabilježio narodnu mudrost: Metni ti na policu, a
ja ću lako na stolicu!
Otprilike tako. Ja to sebi neću
dopustiti! Što se tiče uloge u Kusturičinu filmu, tu je moje
opredjeljenje bilo trenutno, bez ikakve dileme. Vi vjerojatno znate
za tu prilično mučnu prethistoriju da se snimanje toga filma
oteglo iz raznih razloga, da je trebalo početi još lani, a
vjerojatno i završiti.
Sutjeska film je propala, nije bilo novca; uopće je kinematografija bila u vrlo teškoj situaciji.
I tada se pojavio taj Film Forum. Mislim da su oni ili distributeri, ili čak prikazivači. Osjećao sam i neku obavezu prema cijeloj toj situaciji. Ali, jasno, to što je presudilo to je uloga, to je scenarij Abdulaha Sidrana i Emira Kusturice.
Sidran je pjesnik, a Kusturici pero nije daleko. To su pedesete godine, vrijeme IB-a, i ja sam, po nekom svom kriteriju, procijenio da je to trenutno ono najbolje u rasporedu s mojim snagama, da to može biti dobra kreacija.
Sutjeska film je propala, nije bilo novca; uopće je kinematografija bila u vrlo teškoj situaciji.
I tada se pojavio taj Film Forum. Mislim da su oni ili distributeri, ili čak prikazivači. Osjećao sam i neku obavezu prema cijeloj toj situaciji. Ali, jasno, to što je presudilo to je uloga, to je scenarij Abdulaha Sidrana i Emira Kusturice.
Sidran je pjesnik, a Kusturici pero nije daleko. To su pedesete godine, vrijeme IB-a, i ja sam, po nekom svom kriteriju, procijenio da je to trenutno ono najbolje u rasporedu s mojim snagama, da to može biti dobra kreacija.
• Zato je režiser Darko Bajić ostao
bez vas u seriji Zapisi iz sivog doma?
Da, tu sam trebao igrati glavnu ulogu,
onog dobrog odgojitelja (to je sada Dragan Nikolić - op. p.), ali
tako je moralo biti. Tu je, opet, prevagnuo scenarij. Mihićev tekst
je dobar, ali ja sam se opredijelio za Sidrana i Kusturicu.
No moram priznati da je tu Televizija Beograd bila vrlo korektna, odnosno mladi Bajić i urednica dječjeg programa Donka Špiček. Oni su me dugo čekali, čekali su kakav će rasplet biti tamo, u Sarajevu.
Tek kad su sredstva za film Otac na službenom putu bila napokon osigurana, oni su u kruševačkom popravnom domu počeli snimati. Da se odmah razumijemo, za tu bih seriju vjerojatno dobio veći honorar, ali tako je moralo biti, tu je honorar bio u trećemu planu.
No moram priznati da je tu Televizija Beograd bila vrlo korektna, odnosno mladi Bajić i urednica dječjeg programa Donka Špiček. Oni su me dugo čekali, čekali su kakav će rasplet biti tamo, u Sarajevu.
Tek kad su sredstva za film Otac na službenom putu bila napokon osigurana, oni su u kruševačkom popravnom domu počeli snimati. Da se odmah razumijemo, za tu bih seriju vjerojatno dobio veći honorar, ali tako je moralo biti, tu je honorar bio u trećemu planu.
• Ali sad je i Kusturica privremeno
ostao bez vas. Ne samo on, nego cijela ekipa glumaca čeka da se
vratite. To je, priznat ćete, ipak privilegij koji ne mogu imati
barem 95 posto vaših kolega!
Priznajem! Kad smo već pri tom, rado
bih spomenuo i ostale glumce iz toga filma. Mirjana Karanović, Mustafa Nadarević, Mira Furlan, Pavle Vujisić, Pepi Laković. Tu
je i jedan veliki makedonski glumac, nepoznat filmskoj publici, Ace
Čorčev; znaju ga neki kazališni gledaoci jer je dao sjajnu ulogu u
predstavi Gorana Stefanovskog Hi-Fi...
E, a sada o onome zbog čega me moraju čekati. Shvatili su moje obaveze prema kazalištu, jer ja sam prije svega kazališni glumac.
E, a sada o onome zbog čega me moraju čekati. Shvatili su moje obaveze prema kazalištu, jer ja sam prije svega kazališni glumac.
• I tu, čini se, birate uloge?
A vi me, čini se, stalno primoravate
da sve to govorim kao s neke visine! Ne bih volio da tako ispadne,
ali takva je, valjda, sudbina tih intervjua i zato ih ne volim mnogo.
To stalno ponavljam, ali ponekad... popustim!
Kad su cvetale tikve
Ovu fazu razgovora vodimo u garderobi
Jugoslavenskog dramskog pozorišta, na Cvetnom trgu. Sobica je
malena, ali su glumci koji se tu zadržavaju veliki. I svi su gosti
ove kuće: Ljuba Tadić (Sumrak Isaka Babelja), Danilo Bata Stojković
(Balkanski špijun Dušana Kovačevića) i Miki Manojlović (Hrvatski
Faust Slobodana Snajdera). Pričamo o Tikvama, o proljeću na
Dušanovcu, o uličnim tučnjavama, o silovanju u šumici, o
pedesetim godinama, IB-u...
• Ljuba Vrapče ili Ljuba Šampion
bit će nesumnjivo velika ali teška uloga.
Lako neće biti, to je sigurno. A
predstava Kad su cvetale tikve sigurno nije stavljena na repertoar
tek tako, da se nešto igra. Narodno pozorište u ovoj je sezoni od
novih a velikih stvari izvelo samo Mefista, također u režiji Vide
Ognjenović.
Požnjeli su lijepe uspjehe u MES-u u Sarajevu. Ali to je za jednu tako uglednu kuću malo. Tikve bi trebale donijeti nekoliko važnih, presudnih poena. Da Narodno malo stane na noge.
Požnjeli su lijepe uspjehe u MES-u u Sarajevu. Ali to je za jednu tako uglednu kuću malo. Tikve bi trebale donijeti nekoliko važnih, presudnih poena. Da Narodno malo stane na noge.
• I tu ste, čini se, kao neki
spasilac, kao što ste u slučaju Kusturičinog filma, koji bi mogao
povratiti ugled bosanskohercegovackoj kinematografiji - važna karika?
Recimo da je tako! Ali Tikve još nisu
gotove, ima malo dana a mnogo obaveza, pa i rizika. Tako, valjda,
mora da bude kad se rađa nešto veliko.
• Svojedobno je maltene bilo
nepristojno ako nisi pročitao Tikve!
Sada da malo budem sjetan: još kako
smo svi voljeli Tikve, kao dječaci i mladići! Dvaput sam čitao tu
knjigu i tko zna koliko sam joj se puta htio vratiti. Sjećam se
jednog zanimljivog detalja iz 1969. Bio sam tada na drugoj godini
Akademije, u klasi Ognjenke Milićević.
Mislim da nam je bezuvjetno svima stavila u zadatak da obvezatno pročitamo roman, a za kraj toga ljetnog semestra, za ispitne vježbe, odabrane su dvije-tri scene iz knjige koja, sama po sebi, sjećate se vjerojatno i vi toga, ima tko zna koliko gotovih dramaturških cjelina.
Zamislite koliko sam bio razočaran kad u tim podjelama nije bilo mene; moja je vježba bio neki drugi pisac! Ali, eto, došle su mi sada Tikve. To je sigurno jasno; ja nisam nervozan kad čekam neku ulogu. Znam biti strpljiv.
Mislim da nam je bezuvjetno svima stavila u zadatak da obvezatno pročitamo roman, a za kraj toga ljetnog semestra, za ispitne vježbe, odabrane su dvije-tri scene iz knjige koja, sama po sebi, sjećate se vjerojatno i vi toga, ima tko zna koliko gotovih dramaturških cjelina.
Zamislite koliko sam bio razočaran kad u tim podjelama nije bilo mene; moja je vježba bio neki drugi pisac! Ali, eto, došle su mi sada Tikve. To je sigurno jasno; ja nisam nervozan kad čekam neku ulogu. Znam biti strpljiv.
Možda je trenutak da se podsjetimo
neke od tih ključnih scena. Recimo, obračun između Ljube Šampiona
i Stoleta Apaša na jednoj padini podno sanatorija za plućne
bolesnike u Surdulici. Stole, zavodnik i kabadahija, nekadašnji
strah i trepet Dušanovca, koji je silovao Ljubinu sestru, a ova
potom počinila samoubojstvo, obolio je od tuberkuloze i tu se
lijeci. Ljuba je došao da izvrši svoju strašnu osvetu:
*****
"... Ćuteći, polako pođoh.
Sevnuše pesnice obojici oko glave,
obojica dobismo po dva-tri komada. Odmakoh se korak, pa počučnuh i
kljucnuh ga levom u pleksus, a desnom u bradu. On mi opet uzvrati,
još jedanput me dobro uzdrma.
Ja opet korak nazad, opet čučanj, i, sad levom, opet ga pogodih najpre u pleksus, a zatim pod bradu, ali tako da ga, samo malo, pipnuh u grkljan. Moj prijatelj Stole odmah kašljucnu.
Ja opet korak nazad, opet čučanj, i, sad levom, opet ga pogodih najpre u pleksus, a zatim pod bradu, ali tako da ga, samo malo, pipnuh u grkljan. Moj prijatelj Stole odmah kašljucnu.
Pobeže od mene korak-dva i zastade.
Začudi se, pobele.
'Stole, kažem, ni ti nisi tako tvrd
orah kao što si nekad bio.'
On stoji, ovolikih, osvetljenih očiju.
Preplašen. Grudi mu, čujem, pomalo šište.
'Ah, kurvo! kaže. To znaš!'
Sad mu je spas bio još jedino u tome
da me brzo, što pre obori. Poleteo je jedanput - i ja sam mu se
izvukao. Poleteo je i drugi put ja sam mu se opet izmigoljio. Već
malo zaduvan, poleteo je i treći put. Izvukoh mu se opet i tada - duf! - iz sve snage ga pogodih u grudi.
On zastade kao da ga neko podupire
motkom za veš, izduži se u visinu i zakašlja. Unutra kao da mu
nešto prepuče. Saže glavu kao da nešto u sebi osluškuje, a lice mu i u onom mraku nabreknu.
Zatim pred sebe pljunu u prašinu nešto crno. Brzo čučnu za tim na zemlju i maši se maramice. Obrisa usta.
Zatim pred sebe pljunu u prašinu nešto crno. Brzo čučnu za tim na zemlju i maši se maramice. Obrisa usta.
'Zar opet?' tiho kaže gledajući u
maramicu. Onda kao nehotice krete nekud pored mene. U bolnicu
valjda.
Stanem pored njega.
'Stole, još nismo gotovi.'
I sad pamtim njegove oči tog trenutka.
Ćutke se vrati korak-dva unazad. Zatim
rukavom obrisa usta, pa se spremi da me dočeka.
Opet polako pođem.
Načinim fintu, pa ga levom dvaput,
jednim za drugim potkačim u glavu. Ništa strašno. Ali on mi se
refleksno otvori i ja opet - duf - još jače nego maločas, u prsa.
On se povede unazad, i ostade na
nogama. Ali tada iz njega provali.
Jeste li kad videli kako umiru tuberani?
Kao da mu je nešto zastalo u grlu.
Stole se najpre dugo i oštro zakašlja... "
(Stoleta Apaša glumit će Boris Komnenić, još jedan od garde koja dolazi i koja je i te kako željna afirmacije.)
(Stoleta Apaša glumit će Boris Komnenić, još jedan od garde koja dolazi i koja je i te kako željna afirmacije.)
*****
- Sve će to ući baš tako u predstavu - naglašava Miki. - Sve osim onih dijelova na početku i na kraju,
kada Ljuba Sretenović priča o Švedskoj gdje se, nakon svega,
obreo kao emigrant. Inače, što se mene tiče, na samoj sceni moram
boksati četiri kompletna meča, a tučnjave i ne računam!
Znači, četiri meča po tri runde. I zato je vrlo bitan boks, zato moram ući u njegove tajne...
Moje su ambicije velike. Nijedna borba ne smije biti koreografirana, kao mačevanje, recimo. Mora biti slobodna. Publika u dvorani mora povjerovati da ja i moji partneri na ringu znamo boks, odnosno da je borba neizvjesna, a ne izrežirana.
Tako misli i režiserka Vida Ognjenović, tako mislim ja, tako mislimo svi. Tako bi trebalo da ostane.
Znači, četiri meča po tri runde. I zato je vrlo bitan boks, zato moram ući u njegove tajne...
Moje su ambicije velike. Nijedna borba ne smije biti koreografirana, kao mačevanje, recimo. Mora biti slobodna. Publika u dvorani mora povjerovati da ja i moji partneri na ringu znamo boks, odnosno da je borba neizvjesna, a ne izrežirana.
Tako misli i režiserka Vida Ognjenović, tako mislim ja, tako mislimo svi. Tako bi trebalo da ostane.
• Strahujete da nešto ipak neće
ostati?
Znate i sami, kad je IB u pitanju, tu
smo vrlo osjetljivi. Sjećate se, sigurno, sudbine ovog istog komada
mislim samo da je tada, 1969, dramatizaciju, zajedno s autorom, radio
redatelj Boro Drašković, na ovoj sceni, u Jugoslavenskom dramskom.
Nakon premijere i samo nekoliko repriza, jedna od najboljih beogradskih predstava toga doba bila je skinuta.
Miša Janketić glumio je Ljubu Šampiona, trenirao je boks s Duškom Bogdanovićem jedno četiri-pet mjeseci. I sve je to propalo.
Ja ću taj boks brže. Moram, iako ne vjerujem da će to biti uzalud... a Ljuba Šampion mora na sceni djelovati onako kako je rekao kapetan Zorić (glumi ga Mima Karadžić - op. p): da ima brzinu kao bantamaš, eskivažu kao velteraš, a udarac kao u teškaša. A pri svemu tome da bude u srednjoj!
Nakon premijere i samo nekoliko repriza, jedna od najboljih beogradskih predstava toga doba bila je skinuta.
Miša Janketić glumio je Ljubu Šampiona, trenirao je boks s Duškom Bogdanovićem jedno četiri-pet mjeseci. I sve je to propalo.
Ja ću taj boks brže. Moram, iako ne vjerujem da će to biti uzalud... a Ljuba Šampion mora na sceni djelovati onako kako je rekao kapetan Zorić (glumi ga Mima Karadžić - op. p): da ima brzinu kao bantamaš, eskivažu kao velteraš, a udarac kao u teškaša. A pri svemu tome da bude u srednjoj!
• Nije uobičajeno da se premijera
zakazuje za kraj sezone, konkretno, u vašem slučaju, za 8. lipnja.
Ali Narodno pozorište pretrpjelo je u proteklom razdoblju i
doživjelo svašta, pa mu je, možda, i sve dopušteno i sve
oprošteno?
Pa, sad se malo lakše diše. Dobivamo
za ovu godinu 43 milijarde (stare, naravno - op.p), ali to je sve
zajedno za dramu, balet, operu. Ipak, dobro je, bilo je gusto...
Ali da vam odgovorim na prvi dio: trebali smo odavna biti gotovi, a počeli smo tek prije desetak dana...
Opet zbog mene i mojih obaveza u Sarajevu, a sve se i tamo odužilo, zbog Olimpijade, snijega i tako dalje. Inače, u mojoj matičnoj kući na Trgu Republike, od Kaligule nisam imao ni jednu novu ulogu, tako smo se dogovorili.
Znate, moram to priznati, za razliku od drugih mladih glumaca koji ospu paljbu, ja sam u kući baš bio, da se tako izrazim, vođen kako treba, njegovan i usmjeravan, pa ponekad i mažen. Vidite, u toku proteklih godina nastupao sam gotovo u svim velikim projektima Narodnog pozorišta. Nije ih bilo mnogo, ali to su doista značajne predstave: Mandragola, Ribarske svađe, Smrt trgovačkog putnika, Nečista krv i najzad Kaligula, koji zaokružuje tu fazu.
Onda je došlo, ako to mogu reći, do 'zamora materijala', bio mi je potreban odmor od... nekih nepotrebnih predstava i tankih kazališnih uloga, i to mi u Narodnom nitko nije osporavao.
Ali da vam odgovorim na prvi dio: trebali smo odavna biti gotovi, a počeli smo tek prije desetak dana...
Opet zbog mene i mojih obaveza u Sarajevu, a sve se i tamo odužilo, zbog Olimpijade, snijega i tako dalje. Inače, u mojoj matičnoj kući na Trgu Republike, od Kaligule nisam imao ni jednu novu ulogu, tako smo se dogovorili.
Znate, moram to priznati, za razliku od drugih mladih glumaca koji ospu paljbu, ja sam u kući baš bio, da se tako izrazim, vođen kako treba, njegovan i usmjeravan, pa ponekad i mažen. Vidite, u toku proteklih godina nastupao sam gotovo u svim velikim projektima Narodnog pozorišta. Nije ih bilo mnogo, ali to su doista značajne predstave: Mandragola, Ribarske svađe, Smrt trgovačkog putnika, Nečista krv i najzad Kaligula, koji zaokružuje tu fazu.
Onda je došlo, ako to mogu reći, do 'zamora materijala', bio mi je potreban odmor od... nekih nepotrebnih predstava i tankih kazališnih uloga, i to mi u Narodnom nitko nije osporavao.
U borbi za glumačka prava
• Zaobišla vas je prošlogodišnja
Sterijina nagrada za ulogu u Hrvatskom Faustu, a zna se i zašto, ali
dobili ste, također vrijednu, nagradu publike. Nadate li se čemu u
Nancyju, na Teatru nacija?Direktorica tog uglednog festivala, naša
Mira Trailović, pozvala je Hrvatski Faust kao jedinu predstavu iz
Beograda...
Iz Jugoslavije, Hrvatski Faust jedina
je predstava iz Jugoslavije na Teatru nacija, nemojte tu pogriješiti!
To je, mislim, najznačajniji kazališni festival na svijetu. .. To
nije BITEF, kad tako moram kazati! A što se tiče Novog Sada, sve me
to zaboljelo...
A onda se ona njegova čuvena, rekao
bih depresivna, očajnička, gotovo brodolomnička grimasa najednom
pretvori u bezazlen osmijeh.
A znate li vi da je moj otac rođen u
Nancyju?! Dakako da to niste znali... Pa moj je deda doktorirao na
Sorboni, tamo u Parizu, upoznao je moju baku, Francuskinju, tada su
se vjenčali i otišli da žive u Nancy.
Djed mi je bio ljudina, dva ordena Legije časti je imao, ali to je druga priča... Uglavnom, ja tamo imam rođake, doći će sigurno na predstavu, to je negdje sredinom lipnja... Doduše, imat će na ušima slušalice i simultani prijevod, ali neće mi ni zbog toga biti lako.
Djed mi je bio ljudina, dva ordena Legije časti je imao, ali to je druga priča... Uglavnom, ja tamo imam rođake, doći će sigurno na predstavu, to je negdje sredinom lipnja... Doduše, imat će na ušima slušalice i simultani prijevod, ali neće mi ni zbog toga biti lako.
• Vama nikad nije lako, to je i
normalno, što bi rekao Vuk...
Kad ste već navalili s Vukom, na
jesen počinje snimanje serije o njemu.
• Što vi u njoj glumite?
Pa, Vuka Karadžića! To treba da bude
jedan od najvećih serijskih projekata ikad snimljenih u nas. Snimat
će se godinu i pol, a scenarij piše Milovan Vitezović. Tu ću, na
konkretnom primjeru, pokušati da provedem u djelo to o čemu ovih
dana bijemo bitku u našem Savezu.
To više nije Udruženje, to je Savez dramskih umjetnika Srbije, što će reći da je Socijalistički savez odlučio da nam prizna status društvene organizacije. To više nije kao do jučer, kao društvo ljubitelja prirode...
To više nije Udruženje, to je Savez dramskih umjetnika Srbije, što će reći da je Socijalistički savez odlučio da nam prizna status društvene organizacije. To više nije kao do jučer, kao društvo ljubitelja prirode...
• Vi ste predsjednik Saveza?
Da, otprije mjesec dana, ali ja ne
želim biti prvi u rukovođenju nego prvi u akciji, kao što Šnajder
kaže Janku (u seriji Sedam sekretara SKOJ-a, koja se reprizira
subotom na II programu i u kojoj Miki glumi sjajno, kao i obično,
prvog od sedam legendarnih sekretara komunističke omladine, Zlatka Šnajdera - op.p).
Naši su planovi vrlo ambiciozni, a u prvome redu trebaju unijeti više reda u cijelu ovu kaotičnu i improvizatorsku situaciju koja traje tko zna otkad. Važno je da se najprije svi ujedinimo i da potpišemo samoupravni sporazum sa, ako tako mogu reći, poslodavcima: filmskim i RTV kućama.
Naši su planovi vrlo ambiciozni, a u prvome redu trebaju unijeti više reda u cijelu ovu kaotičnu i improvizatorsku situaciju koja traje tko zna otkad. Važno je da se najprije svi ujedinimo i da potpišemo samoupravni sporazum sa, ako tako mogu reći, poslodavcima: filmskim i RTV kućama.
• Što bi se tu moglo izdvojiti kao
najvažnije?
Nešto smo malo dotakli prije: ne može
više glumac istodobno glumiti dvije, pa i tri uloge kako se to
dosad događalo. Ako se to ipak dogodi, ako se samoupravni sporazum
ignorira, isključit ćemo ga iz organizacije!
Ako ga i nakon toga netko angažira, producent je dužan da Savezu plati iznos u visini honorara koji će taj 'otpisani' tamo dobiti.
Kad sam maločas rekao da ću u seriji Vuk Karadžić dati ličan primjer, to konkretno znači da nakon Kusturičinog filma, koji ćemo završiti ljetos, počevši od jeseni pa za narednu godinu i pol neću smjeti prihvatiti ni jednu filmsku ili TV ulogu!
Ostaju samo obaveze u pozorištu... Zatim, kad govorim o udarnim točkama našega programa, moramo ojačati ekonomsku bazu.
Sve će to ići sporo, potrebno je najprije promijeniti svijest. To je polje prilično neistraženo, prilično maglovito, zato je tu bilo svega i svačega...
Ako ga i nakon toga netko angažira, producent je dužan da Savezu plati iznos u visini honorara koji će taj 'otpisani' tamo dobiti.
Kad sam maločas rekao da ću u seriji Vuk Karadžić dati ličan primjer, to konkretno znači da nakon Kusturičinog filma, koji ćemo završiti ljetos, počevši od jeseni pa za narednu godinu i pol neću smjeti prihvatiti ni jednu filmsku ili TV ulogu!
Ostaju samo obaveze u pozorištu... Zatim, kad govorim o udarnim točkama našega programa, moramo ojačati ekonomsku bazu.
Sve će to ići sporo, potrebno je najprije promijeniti svijest. To je polje prilično neistraženo, prilično maglovito, zato je tu bilo svega i svačega...
• Na primjer?
Ne znam koliko ćete prostora dati
tome, a mogli bismo dugo i detaljno. Dakako, precizirat će se
honorari, premda to nije najvažnije. Ali, recimo - nećemo više
prihvatiti robovlasničke ugovore s Televizijom ili s filmskim
producentom - svejedno.
Da ne bježim od toga da - ako treba, ako se mora - radim i po dvadeset sati, i ne samo ja nego i mnoge moje kolege. Ali ako se to radi zato što vlada kaos i posvemašnja dezorganizacija, tada to više nećemo trpjeti.
Ja se, na primjer, cijelu noć pripremam za tu i tu scenu, dođem ujutro na snimanje, a oni kažu: Znaš, nismo napravili to i to u scenografiji, daj da snimimo onu scenu koja je predviđena za sutra!
Tada to ispadne na brzinu, i netko s pravom može prigovoriti kada to bude poslije gledao na ekranu, što se njega tiču uvjeti u kojima sam radio? Ovdje je Miki loš, što mu je!?
E, vala, dosta je bilo takve upotrebe glumca. Zloupotrebe, zapravo...
Da ne bježim od toga da - ako treba, ako se mora - radim i po dvadeset sati, i ne samo ja nego i mnoge moje kolege. Ali ako se to radi zato što vlada kaos i posvemašnja dezorganizacija, tada to više nećemo trpjeti.
Ja se, na primjer, cijelu noć pripremam za tu i tu scenu, dođem ujutro na snimanje, a oni kažu: Znaš, nismo napravili to i to u scenografiji, daj da snimimo onu scenu koja je predviđena za sutra!
Tada to ispadne na brzinu, i netko s pravom može prigovoriti kada to bude poslije gledao na ekranu, što se njega tiču uvjeti u kojima sam radio? Ovdje je Miki loš, što mu je!?
E, vala, dosta je bilo takve upotrebe glumca. Zloupotrebe, zapravo...
Dakle, zaštita kvalitete - nastavlja
žarom zanesenjaka. - Ako ne uspijemo, barem će se znati da nešto ne
može, da ili sami glumci ili poslodavci ne žele red!
Eto, tako napišite.
Eto, tako napišite.
Napisano je, nema druge! Jer Miki sada
zna kako da udari jako, ali, srećom, ne i - nisko!
Razgovarao: Slobodan Šterić, obrada: Yugopapir (Studio, lipanj 1984.)