Muhamed Ali i Mate Parlov, meč snova (1/2) - Parlov pobijedio Cuella, Jugoslavija u transu (1978)



Beograd je "poludio", u Imotskom su izašli na ulice, mnogi sa suzama, i radovali se kao djeca Matinu uspjehu. Splićani su se radovali do jutra. U Rijeci je bilo odgođeno karnevalsko slavlje, a spontano se dogodila druga velika fešta. U čast Parlovu


Vjerojatno nijednog našeg sportaša nije toliko voljela cijela Jugoslavija kao Matu Parlova. To se najbolje vidjelo u siječnju 1978. kad je u Milanu osvojio titulu profesionalnog prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji.

Cijela zemlja tad je bila u pravom transu i deliriju, što je neponovljivo.


*****



Prije toga, Mate se morao dobrovoljno odreći naslova najboljeg u Evropi da bi se borio za svjetsko boksačko prijestolje, na kojem je sjedio Argentinac Miguel Angel Cuello. Taj dotad nije doživio nijedan poraz. Zvali su ga "Razbijač iz Santa Fea", "Ubojica s ringa" itd.

Meč je uzbudio sportsku Italiju. Ulaznice, ionako skupe, na crno bile su tri puta skuplje. 

Cuello je prijetio da će Parlova samljeti u tri-četiri runde.

Kad je Parlov čuo da jugoslavenska televizija nema dovoljno novca da izravno prenosi meč, odrekao se svog dijela prihoda od 10.000 dolara i osigurao prenos. Stanovnici Titova Drvara poslije su javno rekli da će, ako mu taj novac televizija ne nadoknadi, oni sami to učiniti dobrovoljnim prilozima.

Kad su izašli na ring, Parlov je u devetoj rundi gromovitim udarcem nokautirao Cuella, koji je još pola sata bio u nesvijesti. Mate je tako u svoju kolekciju titula dodao i naslov najboljeg na svijetu u poluteškoj kategoriji.

Taj meč, posredstvom televizije, gledali su milijuni ljudi u Evropi, te Sjevernoj i Južnoj Americi. Susret je za SAD komentirao Alijev trener Angelo Dundee.

Novine su pisale da je u vrijeme meča Beograd bio mrtav grad. Kavane prazne, nigdje automobila. Slično je bilo i u Skopju, Zagrebu, Splitu, Imotskom, Puli i u ostalim gradovima.

Kad je Parlov srušio Cuella, u cijeloj Jugoslaviji izbila je prava eksplozija oduševljenja.




Pucali su pištolji i petarde, otvarale su se boce pića, pjevalo se i slavilo kao na veliki praznik. 

Beograd je "poludio", u Imotskom su izašli na ulice, mnogi sa suzama, i radovali se kao djeca Matinu uspjehu. Splićani su se radovali do jutra. U Rijeci je bilo odgođeno karnevalsko slavlje, a spontano se dogodila druga velika fešta. U čast Parlovu.

I oni koji nisu imali pojma o boksu, veselili su se njegovoj pobjedi. Na radiju, televiziji i u novinama ljudi su izjavljivali da je "Mate najinteligentniji boksač svih vremena".

"Ako tražimo oličenje jugoslavenstva, onda je to Mate Parlov".

Jedan Beograđanin, nekadašnji partizan rekao je:

"Ja sam bio neki borac u ratu, ali takvom borcu kakav je Mate u miru na ringu, ravnog mu nema!"

Neki splitski intelektualac rekao je ovo:

"Mate je boksač koji misli. U njemu su sjedinjeni slavenski šarm i lukavstvo lisice. On je naš ponos."

Oduševljen njegovim uspjehom, predsjednik Tito telegramom je čestitao Parlovu osvajanje titule prvaka svijeta. 

"Ludovali" su i naši iseljenici u cijelom svijetu. Primjerice, u Sydneyu su izašli na ulice, a tamošnje novine pisale su da je to "nezapamćeno za naše prilike".


Parlov će tući i Alija



Angelo Dundee, trener Muhammada Alija, tadašnjeg kralja teške kategorije, izjavio je američkoj televiziji:

"Parlova u Jugoslaviji svi vole. On je njihov heroj."

Predsjednik Evropske boksačke unije Pietro Pinni rekao je:

"Pobijedio je jedan inteligentan način boksa, jedan od najljepših stilova u svijetu. Kažu da je Mate boksao glavom. Ne! Glavom se mogu učiniti faulovi. On je boksao mozgom!"

Talijanski list "Il Giorno" euforično je pisao:

"Parlov će tući i Alija, ako bude boksao jednako dobro kao protiv Cuella."

I dok su Jugoslaveni bučno slavili njegov uspon na boksački vrh svijeta, a Argentinci tugovali, svjetske agencije poslale su vijest, koju su objavile gotovo sve zemlje. Novi svjetski šampion brinuo se o zdravlju - bivšeg.

Parlov je posjetio Cuella, koji se oporavljao od jugoslavenskog nokauta. Time je naš boksač pokazao svoje posebno gledanje na svijet boksa i otkrio njegovu duboku ljudskost, malo poznatu među "gladijatorima" ringa.

Nedugo potom Parlov će se sresti s Muhammadom Alijem, ali bez boksačkih rukavica. Pozvali su ga da bude specijalni gost na meču Alija i Leona Spinksa u New Orleansu. Tu se vidjelo da je Matina popularnost planetarna. 

Ljudi su ga zaustavljali na ulici, tražili da mu stisnu ruku i govorili:

"Bravo Parlov, bravo Yugoslav!"

A dotad su Amerikanci mogli na televiziji vidjeti samo tri njegove borbe. Dobro su ga upamtili. Mate kaže da ga nijedan boksač s kojim se tukao, nije impresionirao, niti se s njima družio.

- Samo bismo se u prolazu pozdravili - reći će Parlov. - I ništa više. Prije borbe, zbog stvaranja atmosfere, namrgodili bismo se jedan na drugog. Nismo se vrijeđali, ali u ringu i izvan njega, nije bilo milovanja. Sreo sam se i razgovarao s Alijem, Holmesom, ali Benvenuti je odskakao ljubaznošću, kulturom, ponašanjem. S njim sam se i družio. Zapravo, svi smo se družili s onima protiv kojih se nismo tukli na ringu. Takav je naš boksački svijet.

Napisao: Stipe Jolić, obrada: Yugopapir (Studio, odlomak iz feljtona o Parlovu, 1990.)