Beograd je "poludio", u Imotskom su izašli na ulice, mnogi sa suzama, i radovali se kao djeca Matinu uspjehu. Splićani su se radovali do jutra. U Rijeci je bilo odgođeno karnevalsko slavlje, a spontano se dogodila druga velika fešta. U čast Parlovu
Vjerojatno nijednog našeg sportaša
nije toliko voljela cijela Jugoslavija kao Matu Parlova. To se
najbolje vidjelo u siječnju 1978. kad je u Milanu osvojio titulu
profesionalnog prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji.
Cijela zemlja tad je bila u pravom
transu i deliriju, što je neponovljivo.
*****
Prije toga, Mate se morao dobrovoljno
odreći naslova najboljeg u Evropi da bi se borio za svjetsko
boksačko prijestolje, na kojem je sjedio Argentinac Miguel Angel
Cuello. Taj dotad nije doživio nijedan poraz. Zvali su ga "Razbijač
iz Santa Fea", "Ubojica s ringa" itd.
Meč je uzbudio sportsku Italiju.
Ulaznice, ionako skupe, na crno bile su tri puta skuplje.
Cuello je
prijetio da će Parlova samljeti u tri-četiri runde.
Kad je Parlov čuo da jugoslavenska
televizija nema dovoljno novca da izravno prenosi meč, odrekao se
svog dijela prihoda od 10.000 dolara i osigurao prenos. Stanovnici
Titova Drvara poslije su javno rekli da će, ako mu taj novac
televizija ne nadoknadi, oni sami to učiniti dobrovoljnim prilozima.
Kad su izašli na ring, Parlov je u
devetoj rundi gromovitim udarcem nokautirao Cuella, koji je još pola
sata bio u nesvijesti. Mate je tako u svoju kolekciju titula dodao i
naslov najboljeg na svijetu u poluteškoj kategoriji.
Taj meč, posredstvom televizije,
gledali su milijuni ljudi u Evropi, te Sjevernoj i Južnoj Americi.
Susret je za SAD komentirao Alijev trener Angelo Dundee.
Novine su pisale da je u vrijeme meča
Beograd bio mrtav grad. Kavane prazne, nigdje automobila. Slično je
bilo i u Skopju, Zagrebu, Splitu, Imotskom, Puli i u ostalim
gradovima.
Kad je Parlov srušio Cuella, u cijeloj
Jugoslaviji izbila je prava eksplozija oduševljenja.
Pucali su
pištolji i petarde, otvarale su se boce pića, pjevalo se i slavilo
kao na veliki praznik.
Beograd je "poludio", u Imotskom su
izašli na ulice, mnogi sa suzama, i radovali se kao djeca Matinu
uspjehu. Splićani su se radovali do jutra. U Rijeci je bilo odgođeno
karnevalsko slavlje, a spontano se dogodila druga velika fešta. U
čast Parlovu.
I oni koji nisu imali pojma o boksu,
veselili su se njegovoj pobjedi. Na radiju, televiziji i u novinama
ljudi su izjavljivali da je "Mate najinteligentniji boksač svih
vremena".
"Ako tražimo oličenje
jugoslavenstva, onda je to Mate Parlov".
Jedan Beograđanin, nekadašnji
partizan rekao je:
"Ja sam bio neki borac u ratu, ali
takvom borcu kakav je Mate u miru na ringu, ravnog mu nema!"
Neki splitski intelektualac rekao je
ovo:
"Mate je boksač koji misli. U
njemu su sjedinjeni slavenski šarm i lukavstvo lisice. On je naš
ponos."
Oduševljen njegovim uspjehom,
predsjednik Tito telegramom je čestitao Parlovu osvajanje titule
prvaka svijeta.
"Ludovali" su i naši iseljenici u cijelom
svijetu. Primjerice, u Sydneyu su izašli na ulice, a tamošnje
novine pisale su da je to "nezapamćeno za naše prilike".
Parlov će tući i Alija
Angelo Dundee, trener Muhammada Alija,
tadašnjeg kralja teške kategorije, izjavio je američkoj
televiziji:
"Parlova u Jugoslaviji svi vole.
On je njihov heroj."
Predsjednik Evropske boksačke unije
Pietro Pinni rekao je:
"Pobijedio je jedan inteligentan
način boksa, jedan od najljepših stilova u svijetu. Kažu da je
Mate boksao glavom. Ne! Glavom se mogu učiniti faulovi. On je boksao
mozgom!"
Talijanski list "Il Giorno"
euforično je pisao:
"Parlov će tući i Alija, ako
bude boksao jednako dobro kao protiv Cuella."
I dok su Jugoslaveni bučno slavili
njegov uspon na boksački vrh svijeta, a Argentinci tugovali,
svjetske agencije poslale su vijest, koju su objavile gotovo sve
zemlje. Novi svjetski šampion brinuo se o zdravlju - bivšeg.
Parlov je posjetio Cuella, koji se
oporavljao od jugoslavenskog nokauta. Time je naš boksač pokazao
svoje posebno gledanje na svijet boksa i otkrio njegovu duboku
ljudskost, malo poznatu među "gladijatorima" ringa.
Nedugo potom Parlov će se sresti s
Muhammadom Alijem, ali bez boksačkih rukavica. Pozvali su ga da bude
specijalni gost na meču Alija i Leona Spinksa u New Orleansu. Tu se
vidjelo da je Matina popularnost planetarna.
Ljudi su ga zaustavljali
na ulici, tražili da mu stisnu ruku i govorili:
"Bravo Parlov, bravo Yugoslav!"
A dotad su Amerikanci mogli na
televiziji vidjeti samo tri njegove borbe. Dobro su ga upamtili. Mate
kaže da ga nijedan boksač s kojim se tukao, nije impresionirao,
niti se s njima družio.
- Samo bismo se u prolazu pozdravili -
reći će Parlov. - I ništa više. Prije borbe, zbog stvaranja
atmosfere, namrgodili bismo se jedan na drugog. Nismo se vrijeđali,
ali u ringu i izvan njega, nije bilo milovanja. Sreo sam se i
razgovarao s Alijem, Holmesom, ali Benvenuti je odskakao ljubaznošću,
kulturom, ponašanjem. S njim sam se i družio. Zapravo, svi smo se
družili s onima protiv kojih se nismo tukli na ringu. Takav je naš
boksački svijet.
Napisao: Stipe Jolić, obrada: Yugopapir (Studio, odlomak iz feljtona o Parlovu, 1990.)
