Osjećam najveću nervozu od kada su počeli kninski događaji. Do sada u sjenci ogromnih ali ne i aktiviranih pušaka, pretnji i opominjućeg crnog oblaka građanskog rata. Sada stvarno, otkočeno i upotrebljeno oružje. Pali su ljudski životi. Srpski ili hrvatski, svejedno. Crvena krv na plitvičkom snijegu. Zamišljam taj haos
Kako izgleda biti novinar u Krajini, beleži Snježana Pokrajac-Stamatović iz Srpskog radio-Knina...
*****
Napetost ne popušta. Traje... Pokušavam malom retrospektivom ispričati priču o radiju.
Mart 31, godina 1991. Nedjeljno jutro.
Dan za uskršnje svečanosti katolika.
"Jutros u 5 sati,
pripadnici MUP-a Hrvatske izvršili napad na Plitvice. Sa vama
je Srpski radio-Knin. 9 je sati... Prema teleks-poruci koja je iz
Centra za obavještavanje u Titovoj Korenici stigla u kninski Centar,
ima mrtvih i ranjenih", javlja radio.
Telefon u redakciji jedan i jedini neprekidno zvoni. Stotine poziva i slovom i brojkom. Usijana telefonska linija ali uporan i neumoljiv znak zauzeća kada se okrene pozivni 048 Titove Korenice, Plitvice, mjesta krvavog sukoba hrvatskih policajaca i srpske milicije.
Kako novim informacijama pravdati početnu? Šta reći dalje? Kako do novih vijesti?
Telefon u redakciji jedan i jedini neprekidno zvoni. Stotine poziva i slovom i brojkom. Usijana telefonska linija ali uporan i neumoljiv znak zauzeća kada se okrene pozivni 048 Titove Korenice, Plitvice, mjesta krvavog sukoba hrvatskih policajaca i srpske milicije.
Kako novim informacijama pravdati početnu? Šta reći dalje? Kako do novih vijesti?
Dežurnom novinaru petnaest minuta po
objavljivanju vijesti sa Plitvica, pridružuje se cjelokupan ostatak
ekipe Srpskog radio-Knina. Svih 9 ljudi: novinari, tehničari,
administrator, spiker. I danas su spremni, jer zamjene nema, da
provedu deset ili petnaest sati u redakciji. Nema ni panike. Samo
pojačana užurbanost i želja da se ode na lice mjesta.
Iz susjednog Gračaca javljaju: u Korenicu se ne može. Putevi blokirani. Srpski radio-Knin, međutim, mora tamo. Osjećam najveću nervozu od kada su počeli kninski događaji. Do sada u sjenci ogromnih ali ne i aktiviranih pušaka, pretnji i opominjućeg crnog oblaka građanskog rata.
Sada stvarno, otkočeno i upotrebljeno oružje. Pali su ljudski životi. Srpski ili hrvatski, svejedno.
Crvena krv na plitvičkom snijegu. Zamišljam taj haos...
Ostavljam nedovršen doručak iako znam da ću u redakciji provesti dan, a možda i dočekati sljedeći uz telefon, mikrofon, pisaću mašinu.
Ako me neko traži, na poslu sam - kažem i razmišljam šta da odgovorim na pitanja mnogih koje ću sresti na putu do redakcije.
Iz susjednog Gračaca javljaju: u Korenicu se ne može. Putevi blokirani. Srpski radio-Knin, međutim, mora tamo. Osjećam najveću nervozu od kada su počeli kninski događaji. Do sada u sjenci ogromnih ali ne i aktiviranih pušaka, pretnji i opominjućeg crnog oblaka građanskog rata.
Sada stvarno, otkočeno i upotrebljeno oružje. Pali su ljudski životi. Srpski ili hrvatski, svejedno.
Crvena krv na plitvičkom snijegu. Zamišljam taj haos...
Ostavljam nedovršen doručak iako znam da ću u redakciji provesti dan, a možda i dočekati sljedeći uz telefon, mikrofon, pisaću mašinu.
Ako me neko traži, na poslu sam - kažem i razmišljam šta da odgovorim na pitanja mnogih koje ću sresti na putu do redakcije.
Šta se dogodilo i šta će biti? Otkud
bi znala odgovoriti na drugi deo pitanja ali obavezuje činjenica da
sam novinar Radio-Knina i da moram znati. Tako misle drugi, oni koji
pitaju. A kako u mnoštvu javljanja i dojava, zvaničnih i
poluzvaničnih, ne pasti u zamku da informacija postane dezinformacija?
Oglašava se Savjet za narodnu odbranu opštine Knin. Poziva stanovništvo Srpske autonomne oblasti Krajine da ostanu mirni ali i maksimalno pripravni i spremni da se u svakom momentu odazovu pozivu da brane integritet Krajine.
U kom to vremenu živimo? - pitam se.
"Pozivaju se mještani svih sela, do kojih dopire glas Radija, da dođu na zborna mjesta, s oružjem ako ga imaju..."
Zaista, u kom to vremenu živimo?
"Zdravstveni radnici stavljaju se u punu pripravnost" - kaže se u naredbi Izvršnog vijeća SO Knin, koju dajem spikeru uz napomenu da se pročita nekoliko puta.
U kom to vremenu živimo?
Oglašava se Savjet za narodnu odbranu opštine Knin. Poziva stanovništvo Srpske autonomne oblasti Krajine da ostanu mirni ali i maksimalno pripravni i spremni da se u svakom momentu odazovu pozivu da brane integritet Krajine.
U kom to vremenu živimo? - pitam se.
"Pozivaju se mještani svih sela, do kojih dopire glas Radija, da dođu na zborna mjesta, s oružjem ako ga imaju..."
Zaista, u kom to vremenu živimo?
"Zdravstveni radnici stavljaju se u punu pripravnost" - kaže se u naredbi Izvršnog vijeća SO Knin, koju dajem spikeru uz napomenu da se pročita nekoliko puta.
Sa svih strana pozivi... Iz Obrovca,
Benkovca, Donjeg Lapca, Niša, Splita, Beograda...
Jesmo li u ratu ili miru?
Ljudi kažu da čekaju satima na vezu s Radiom. Kažem: jedan je telefon... Dajte srpske pesme, većina traži...
Još jednom postajem svjedok povlađivanja činjenici da je ovaj radio narodni a narod nerijetko muzički urednik, često i s lošim muzičkim ukusom ali u ovim dramatičnim trenucima ko će o tome. Mnogo je važnije hoće li ljudi noćas spavati.
A ono najvažnije je pravovremena, objektivna, istinita informacija. Od mojih kolega i mene to se očekuje odmah i u svakom "kritičnom" momentu. Pogotovo, kakav je upravo današnji dan. Kritičan, bez navodnika.
Ljudi kažu da čekaju satima na vezu s Radiom. Kažem: jedan je telefon... Dajte srpske pesme, većina traži...
Još jednom postajem svjedok povlađivanja činjenici da je ovaj radio narodni a narod nerijetko muzički urednik, često i s lošim muzičkim ukusom ali u ovim dramatičnim trenucima ko će o tome. Mnogo je važnije hoće li ljudi noćas spavati.
A ono najvažnije je pravovremena, objektivna, istinita informacija. Od mojih kolega i mene to se očekuje odmah i u svakom "kritičnom" momentu. Pogotovo, kakav je upravo današnji dan. Kritičan, bez navodnika.
Kada sam prošlogodišnjeg avgusta na
jednoj od jadranskih plaža provodila odmor s porodicom,
razmišljajući o svakodnevnoj akumulaciji sve većih nesporazuma,
gorčine i "leda" na liniji odnosa Zagreb - Knin, osjećajući
nelagodu zbog neizvesnosti ishoda, nisam ni pomislila da će moj mir
trajati samo tri dana, a da će se kroz Srpski radio-Knin bilježiti
svi poznati događaji.
Avgust, 1990. u Kninu objavljeno ratno
stanje. Javlja Hrvatska televizija. Slušam i pakujem stvari.
Zabrinuti pogledi moje porodice, ali moram u Knin. U moj Radio.
Dani i mjeseci koji slijede podrazumjevaju najmanje desetodnevni rad u redakciji, mojih kolega i mene, zvuk telefonskih poziva neraskidiva privatna i poslovna dnevna i noćna stvarnost jer nerijetko pozivi o hitnosti dolaska na radno mjesto, stizali su u jedan ili dva sata ujutro.
Dani i mjeseci koji slijede podrazumjevaju najmanje desetodnevni rad u redakciji, mojih kolega i mene, zvuk telefonskih poziva neraskidiva privatna i poslovna dnevna i noćna stvarnost jer nerijetko pozivi o hitnosti dolaska na radno mjesto, stizali su u jedan ili dva sata ujutro.
Trebalo je, međutim, u svom tom
meteorskom brzinom smjenjivanju dana i noći ostati doslijedan
profesionalnom dostojanstvu. Jesmo li to uspjeli? Između politike i
slušalaca? Sud ovih drugih je potvrdan, bez zadrške. To je i
najvažnije.
Stvorena je posredna psihološka veza između nas i onih koji nas svakodnevno slušaju. I neposredna. Ljudi svakodnevno dolaze u redakciju. Postajemo i etar za žalbe. Oni koji dolaze osjećaju se ugroženi. Pričaju svoje tužne priče.
Mladić od dvadeset godina, radnik u jednoj od šibenskih tvornica priča mi o šikaniranjima na poslu. "Zato što sam Srbin" - kaže. Bilježim njegovu priču. Komentar nemam.
"Je li to srpski radio? Uskoro ćemo vas srediti! Za pola sata letite u zrak! Sve vas tr..." Čujem i spuštam slušalicu. A takvih je najmanje dvadeset poziva dnevno.
Prizemnost provokacija me nimalo ne uzbuđuje. I to je deo posla. U početku ružno zazvuči a potom se navikneš. Trening nerava. Život u sferi rizika. Ko bi se svemu nadao. Ali novinarima iz svih mogućih domaćih i svjetskih redakcija moraš. Jedni odlaze, drugi dolaze.
Oni koji stižu, naravno, prvo dolaze u Srpski radio-Knin.
Kninski-radio, sa svojih dvadesetak kvadratnih metara, postao je domaćin najezdi domaćih i stranih novinara. Sasvim neočekivano upoznala sam stotine kolega iz mnogih redakcija "Politikine", "Borbine", "Vjesnikove" kuće, "Oslobođenja", "Nove Makedonije", "Dela", Televizije Beograda, Titograda, Zagreba... ZDF-a, Bi-Bi-Si-ja... Često im pomažemo da dođu do informacija.
Trening nerava
Stvorena je posredna psihološka veza između nas i onih koji nas svakodnevno slušaju. I neposredna. Ljudi svakodnevno dolaze u redakciju. Postajemo i etar za žalbe. Oni koji dolaze osjećaju se ugroženi. Pričaju svoje tužne priče.
Mladić od dvadeset godina, radnik u jednoj od šibenskih tvornica priča mi o šikaniranjima na poslu. "Zato što sam Srbin" - kaže. Bilježim njegovu priču. Komentar nemam.
"Je li to srpski radio? Uskoro ćemo vas srediti! Za pola sata letite u zrak! Sve vas tr..." Čujem i spuštam slušalicu. A takvih je najmanje dvadeset poziva dnevno.
Prizemnost provokacija me nimalo ne uzbuđuje. I to je deo posla. U početku ružno zazvuči a potom se navikneš. Trening nerava. Život u sferi rizika. Ko bi se svemu nadao. Ali novinarima iz svih mogućih domaćih i svjetskih redakcija moraš. Jedni odlaze, drugi dolaze.
Oni koji stižu, naravno, prvo dolaze u Srpski radio-Knin.
Kninski-radio, sa svojih dvadesetak kvadratnih metara, postao je domaćin najezdi domaćih i stranih novinara. Sasvim neočekivano upoznala sam stotine kolega iz mnogih redakcija "Politikine", "Borbine", "Vjesnikove" kuće, "Oslobođenja", "Nove Makedonije", "Dela", Televizije Beograda, Titograda, Zagreba... ZDF-a, Bi-Bi-Si-ja... Često im pomažemo da dođu do informacija.
I to je neki nepisani dio posla u
redakciji Srpskog radio-Knina. Nedavno, pred sam početak emitovanja
centralne emisije informativnog programa "Dnevnik"
konstatujem da pola pripremljenih informacija nedostaje. Potom ih
nalazim u rukama kolega kako ih čitaju pripremajući svoje
izvještaje.
Telefon zvoni. "Ja sam za zajednički život Srba i Hrvata! Samo da nam priznaju Krajinu! Objavite to!" - viče neko u slušalicu. Pred ponoć, 20. avgusta 1990. god. u Radio vidno uzbuđen ulazi potpredsednik kninske opštine:
"Na kratko ćemo demontirati predajnik, postoji mogućnost..."
Ne slušam dalje, ne pitam ni zašto. Potom sam vidjela ljude koji su negde jurili užurbano, uznemireni...
Dva, tri sata nakon kratkog demontiranja stanice, ispostavilo se, zbog provere rada u vanrednim uslovima jer iz Beograda je javljeno, da se u jutarnjim izdanjima nekih beogradskih novina pojavila čak i vijest da su novinari Srpskog radio-Knina "nestali". Sjajno. Svi se smijemo a program nesmetano teče dalje... Novinari živi i zdravi.
U ovakvim uslovima zaboli smješak
Prolaze mjeseci i stiže 5. januar 1991. god.
"Opšta mobilizacija rezervnog sastava milicije u Kninu i ostalim opštinama SAO Krajina i dalje na snazi. U samom Kninu grupe naoružanih rezervista milicije i danas čuvaju vitalne objekte u gradu. Patroliraju naoružani a posebno se čuva kninska radio-stanica" - javljam jednoj beogradskoj redakciji.
Dokle - vijesti? Kad li će promjena činjeničkog stanja? Večeras sam dežurna. Oko 22 sata, čitava porodica iz jednog sela nadomak Knina, dolazi u redakciju i donosi vruće krofne, pogaču i kajmak.
"Samo da Radio radi" - kaže jedna baka i smješi mi se prijateljski.
U ovakvim uslovima zaboli smješak, ali raduje činjenica da je Srpski radio-Knin za narod koji živi na području sjeverne Dalmacije i Like, do kojeg dopiru njegovi talasi postao sinonim za informaciju kojoj se vjeruje.
Jedan dan u februaru... I danas ću
razgovarati s nekoliko gostiju u studiju. Kroz maleni studio, loše
tehničke opremljenosti prošlo je stotine gostiju proteklih mjeseci.
Poznati i nepoznati. Obični ljudi, radnici, političari, akademici,
novinari, učenici...
Iz svih krajeva Jugoslavije.
Povremeno osjećam veliki umor. Ali samo na kratko pa onda sve ispočetka.
Iz svih krajeva Jugoslavije.
Povremeno osjećam veliki umor. Ali samo na kratko pa onda sve ispočetka.
"Sa vama je Srpski radio-Knin".
Kada su čuli ove riječi, u nekim selima oko Bosanskog Grahova i u
nekim dalmatinskim, kada su uspjeli uhvatiti signal, ljudi su izašli
na ulice da to proslave. Improvizovane antene na kućama. Samo da se
čuje Radio...
Svaki čas mnoge nove informacije. Odbacujem one iz "teorije glasina." Sve provjeravam nekoliko puta. Tako rade i kolege u redakciji. Oni iz drugih redakcija provjeravaju napisano u Srpskom radio-Kninu, pa potom šalju izvještaje.
Jer Srpski radio-Knin mora bit objektivan i tačan... Zbog naroda koji ga sluša i kome se sve ovo nezasluženo događa: barikade, noćne straže, blokade... napetosti... nesanice...
Oni koji dolaze u Knin pitaju: "Šta se zaista, ovdje dešava?"
"Predratno stanje" - odgovaraju neki.
U kom smo to vremenu? - ponovo se pitam.
I noćas je bilo miniranja... Radio i novine na žalost, ponovo s takvim vijestima. I danas ću ostati nekoliko sati duže u redakciji.
Promatrano kroz prizmu privatnog života - skupa cena profesije.
I već 5. april 1991.
Ponovo pozivi sa svih strana...
Svaki čas mnoge nove informacije. Odbacujem one iz "teorije glasina." Sve provjeravam nekoliko puta. Tako rade i kolege u redakciji. Oni iz drugih redakcija provjeravaju napisano u Srpskom radio-Kninu, pa potom šalju izvještaje.
Jer Srpski radio-Knin mora bit objektivan i tačan... Zbog naroda koji ga sluša i kome se sve ovo nezasluženo događa: barikade, noćne straže, blokade... napetosti... nesanice...
Oni koji dolaze u Knin pitaju: "Šta se zaista, ovdje dešava?"
"Predratno stanje" - odgovaraju neki.
U kom smo to vremenu? - ponovo se pitam.
I noćas je bilo miniranja... Radio i novine na žalost, ponovo s takvim vijestima. I danas ću ostati nekoliko sati duže u redakciji.
Promatrano kroz prizmu privatnog života - skupa cena profesije.
Samo da bude mira...
I već 5. april 1991.
"Usljed pogoršane političke situacije i mogućnosti napada snaga MUP-a RH na područje opštine u Knin", kako se navodi u naredbi, "Izvršno vijeće Skupštine opštine Knin, danas je izdalo naredbu, da u naredna tri dana, do 9. aprila prestaju sa radom sve organizacije udruženog rada i preduzeća a trgovačke i ugostiteljske radnje mogu u navedene dane raditi najkasnije do 20 sati. Prema istoj naredbi, prekida se i nastava u školama" - javlja Radio.
Ponovo pozivi sa svih strana...
Vozovi stoje. Već danima potpun prekid
željezničkog saobraćaja.
6. april 1991. Dan pred veliki praznik hrišćana, Uskrs. Bilježimo na području kninske opštine i dalje psihološko opterećenje i stanje velike napetosti. Očekivani napad, prema procijeni opštinskih čelnika nije se dogodio.
Živost na kninske ulice danas su donjeli roditelji i prijatelji mladih vojnika, koji su stigli iz cijele zemlje, na prijepodnevnu svečanost davanja zakletve u kninskoj kasarni. Bilježimo izjave za radio:
"Samo da bude mira..."
Sat je pred ponoć. Objavljujem program.
"Ostanite sa nama cijelu noć... današnje vijesti nisu ohrabrujuće..." - kažu oni koji uporno zovu.
Nakon napornog dana izlazim iz Radija. Na izlazu dvojica golobradih, naoružanih mladića:
"Mi vas čuvamo... kažu... Laku noć."
Zar može biti laka?
6. april 1991. Dan pred veliki praznik hrišćana, Uskrs. Bilježimo na području kninske opštine i dalje psihološko opterećenje i stanje velike napetosti. Očekivani napad, prema procijeni opštinskih čelnika nije se dogodio.
Živost na kninske ulice danas su donjeli roditelji i prijatelji mladih vojnika, koji su stigli iz cijele zemlje, na prijepodnevnu svečanost davanja zakletve u kninskoj kasarni. Bilježimo izjave za radio:
"Samo da bude mira..."
Sat je pred ponoć. Objavljujem program.
"Ostanite sa nama cijelu noć... današnje vijesti nisu ohrabrujuće..." - kažu oni koji uporno zovu.
Nakon napornog dana izlazim iz Radija. Na izlazu dvojica golobradih, naoružanih mladića:
"Mi vas čuvamo... kažu... Laku noć."
Zar može biti laka?
Sutradan odlazim na posao u još jednom
prividno običnom danu.
April. Primjećujem poneko ozelenjelo drvo. Prvo proljeće u SAO Krajini. Proljeće ne pita za politiku.
April. Primjećujem poneko ozelenjelo drvo. Prvo proljeće u SAO Krajini. Proljeće ne pita za politiku.
"Poštovani slušaoci, dobar vam
dan..."
