Cico je poznat kao izvanredno fer igrač. Nikada nikog nije udario, iako je sam često bio udaran. Za grube protivnike ima jedan svoj "recept": nastoji ih smiriti tipično svojim duhovitim primjedbama i često u tom uspijeva
Odnedavna Dinamova kapetanska traka je
na ruci dvadesettrogodišnjeg reprezentativca Zlatka Kranjčara.
Nema sumnje, sasvim zasluženo.
*****
Plavi as je prošle teške jeseni
pokazao sve odlike potrebne za pravog vođu momčadi, uvijek uzornog
ponašanja, besprijekorno čiste igre čiji je jedini cilj
nadigravanje, zaista je zaslužio da nakon odlaska Velimira Zajeca u
JNA preuzme tu počasnu dužnost.
Kranjčar je prošle jeseni svojoj
otprije poznatoj kvalitetnoj igri dodao i neobično važnu odliku -
borbenost.
Njegove sjajne igre nisu mogle izmaći
ni saveznom selektoru, pa je dobio i mjesto u našoj izabranoj
jedanaestorici, iskoristio je tu priliku maksimalno.
Na utakmici sa Ciprom u Novom Sadu
postigao je i dva efektna zgoditka.
Bio je nezadrživ, glavni
pokretač svih akcija plave navale, jednom riječi "mozak"
navalnog reda. Igrao je baš tako kako je igrao i cijele protekle
jeseni u Dinamu, gdje je također dao efektnih i lijepih zgoditaka.
Nadarenost Cice Kranjčara zapažena je
već davno, dok je još bio među pionirima.
Sada je već šestu
sezonu u našoj prvoj momčadi a nedavno je, eto, postao i jedan od
najmlađih kapetana plavih.
Jer nekada su, prisjetimo se, tu
čast dobivali mahom stariji iskusni igrači poput Mirka Kokotovića,
Branka Plešea, Franje Wolfla, Ivice Horvata ili Tomislava Crnkovića.
Cico Kranjčar ima tu prednost da je
iako mlad, već vrlo iskusan igrač s velikim brojem važnih susreta
iza sebe.
Po prirodi optimist, vedre naravi,
duhovit, inteligentan i druželjubiv, ujedno je i vrlo omiljen među
svojim drugovima u momčadi, koji ga ne samo cijene zbog zavidnih
igračkih mogućnosti, nego i vole.
Protekla jesen, možemo to slobodno
reći, bila je po onom što je pružao na terenu samo nagovještaj
svega onog što taj mladić još može dati. U njemu su zaista velike
mogućnosti, u stalnom je usponu, pa nije čudo što Dinamo, a i
reprezentacija od njega očekuju i mnogo više.
Ne zna za drugu boju osim plave
Uz velike igračke osobine, Cicu
krase i one najdivnije ljudske vrline - skromnost i jednostavnost.
Pravi je zagrebački dečko - dobro odgojen, uvijek pristojan, iako
sposoban i za pokoju vragoljastu šalu ili doskočicu.
Vole ga jednako suigrači, publika,
prijatelji a i protivnici, pa je nakon Zajeca zaista najpozvaniji da
u novom prvenstvu na terenu predvodi plave.
Iako igrač inspiracije i temperamenta,
s izuzetnim instinktom, nikada ne dopušta da ga akcije toliko
ponesu, da zaboravi konačni cilj. Uvijek je maksimalno koncentriran
i zna majstorski gospodariti sobom i loptom.
Cico Kranjčar je jedan od onih naših
igrača koji ne zna za drugu boju osim plave.
Ponikao u Dinamu, razvio se ovdje u
igrača zavidnih mogućnosti, ne propušta pri tom nikada naglasiti
da je plava sredina jedina koju voli i u kojoj želi igrati.
Dinamova sudbina i njegova je, nakon
pobjeda veseli se poput djeteta, a porazi ga iskreno bole, pogotovo
ako su nezasluženi.
Cico je poznat kao izvanredno fer
igrač. Nikada nikog nije udario, iako je sam često bio udaran. Za
grube protivnike ima jedan svoj "recept": nastoji ih
smiriti tipično svojim duhovitim primjedbama i često u tom
uspijeva.
Kao odličan tehničar, dribler i
precizan pucač, brz, vješt i okretan, nikada se nije morao služiti
nekim drugim sredstvima, osim nogometnih.
Takav dragulj poželjela bi svaka i
najveća momčad.
Našem novom kapetanu i njegovoj
momčadi poželimo na kraju mnogo uspjeha u proljetnom nastavku, u
koji Dinamo starta bez većih ambicija, ali sa željom da opet stvori
stabilnu i jaku momčad, koja će na jesen ponovno moći s izgledima
krenuti trnovitim putem što vodi do naslova prvaka.
Obrada: Yugopapir (Dinamov vjesnik, II 1980.)
