Pages

Neobična istorija kupaćeg kostima: Od modela sa slikom Dučea do kostima sa ostrva Bikini (1983)




Tada se pojavljuje bikini, dvodijelni kupaći kostim, koji označava istorijsku etapu u evoluciji kupaćeg kostima. Bikini dolazi direktno iz Sjedinjenih Američkih Država, a proizvod je jednog američkog poručnika koji ga je napravio inspirišući se kostimom domorodaca sa ostrva Bikini


Smiješna odjeća je pokrivala kupaće početkom ovog vijeka, od ramena do članaka na nogama... Amerikanci su prvi otkrili noge i ramena... Bikini: istorijska etapa u evoluciji kupaćeg kostima... Iz Brazila stiže »tanga«... Povratak jednodijelnim kostimima...


Posljednje barijere stida



Nakon godina bikinija, tange, monokinija, toplesa, ove sezone biće vrlo moderan jednodijelni kostim najrazličitijeg kroja, izrezan naprijed ili nazad, svjetlucavih i jakih boja, namijenjen, uz zgodne dopune, trenucima koji ne moraju biti vezani za plažu i kupanje.

Ovako obnovljen, uz dodatak pantalona, šalova ili suknji, jednodijelni kostim sasvim će pristajati u restoranu, diskoteci ili za odlaske u kupovinu.

Jer jednodijelni kostim je maliciozna mješavina »vidim-ne vidim«, a pošto su žene naučile da valorizuju vlastito tijelo, ponovo ga odjenuti postalo je zabavnije i elegantnije.

I muški kupaći kostim doživio je promjenu: nije više u modi slip ili mini-slip koji jedva pokriva neophodno. Moda diktira povratak gaćicama-pantalonicama koje su praktičnije i estetskije.


Hrabra vojvotkinja



Zapisi o razvoju kupaćeg kostima ne postoje, a u traktatima o modi gotovo da se i ne pominje. 

Pa ipak, smiješna odjeća koja je početkom vijeka pokrivala kupače od ramena do članaka na nogama, odjeća za plažu, pretrpjela je duboke promjene.

Kupaći kostim ima svog pionira koji se usudio prkositi katolički vrlo strogoj Francuskoj devetnaestog vijeka.

Bila je to vojvotkinja Karolina di Beri, žena Šarla Ferdinanda Burbonskog koji je liječio veliki kašalj kupanjem u moru kod Dijepa.

- Vojvotkinjin i kostimi dama koje su je pratile, bili su od crnog puplina sa bijelim porubima oko vrata i rukava, popunjeni pantalonama »ala zuav« koje su štitile kupačice od eventualnih nezgoda prilikom kupanja, pisale su hronike.

Hrabri primjer vojvotkinje Di Bari ubrzo je slijedila imperatorka Eženi, žena Napoleona III, koja se, osim zaštite naoružanih vojnika, poslužila pokretnim kabinama bez dna koje su gospođi omogućavale da se neviđena kupa.

U još više katoličkoj Italiji, na stranicama »Enciklopedije o modi« stoji da je 1857. izvjestan gospodin Fiezola, u Veneciji, organizovao kafe-koncert sa petnaest kućica za kupanje za gospođe i isto toliko za gospodu.

Kućice su bile izgrađene kao sojenice, a u more se moglo ući kroz otvore na podu.




Sa slikom Dučea



U Italiji se tek tridesetih godina počelo govoriti o kupaćem kostimu. Fašizam je već bio na snazi kada su žene i kćerke bogatih buržuja mogle da dozvole sebi raskoš od petnaest dana boravka na moru, dakako, odjevene po mornarski.

Ali, bilo je mnogo više svijeta koji nije imao novca za putovanje, a onda je fašizam izmislio »narodne vozove« kojima se, uz popust od 70 posto, putovalo u zoru a vraćalo naveče, istog dana.

Najdraže mete bile su Đenova i Venecija.

Hiljade Italijana tada su po prvi put otkrile prednosti mora i kupaćeg kostima.

Mnoge Italijanke iz nižih društvenih slojeva nosile su jednodijelne kostime sa slikom Dučea, a one malo ambicioznije - tunike od štampanog kretona sa naramenicama, suknjicama koje su prikrivale obline stražnjica i nevidljivim armaturama koje su pridržavale grudi.

Muškarci su nosili plave pantalonice od vune koje je u struku pridržavao bijeli pojas.

Međutim, i tada su žene oblačile kupaći kostim više da bi pokazale nego prikrile tijelo. Onda je užas rata učinio da se zaborave ljetne frivolnosti kupaćeg kostima.

Pedesetih godina su evropske plaže ponovo napunili kupaći kostimi, a mračne godine rata kao da su polako padale u zaborav.

Pojavila se »vespa«, ali su loši putevi i dalje bili velika prepreka za brzo stizanje na obale mora.

Ipak, proizvodnja kupaćih kostima, kako za ženu tako za muškarca, nastavila se pojačanim ritmom, inspirišući se američkom tekstilnom industrijom.

Pedesete godine su prošle u znaku olimpijskih jednodijelnih kostima za nju i nešto kraćih gaćica za njega, dok su u plesnim dvoranama bjesnili samba i ča-ča-ča i srkao se viski sa ledom.

Trebalo je sačekati kraj pedesetih godina da »opšte osjećanje stida« doživi prvi traumatski potres.


Šok se zvao: bikini!



Tada se pojavljuje bikini, dvodijelni kupaći kostim, koji označava istorijsku etapu u evoluciji kupaćeg kostima. Bikini dolazi direktno iz Sjedinjenih Američkih Država, a proizvod je jednog američkog poručnika koji ga je napravio inspirišući se kostimom domorodaca sa ostrva Bikini.

U početku je predstavljao pravu traumu.

Jednodijelni kostim razdvojio se u dva dijela otkrivajući trbuh, ali je odmah doživio uspjeh jer je bio sama slika zdravlja jake i vitaminima hranjene generacije.

Bikini je postao simbol nove generacije koja ne podnosi nikakve tabue.

U razdoblju između pedesetih i šezdesetih godina, dok policija kažnjava po plažama smione kupačice u bikinijima, dolazi do izražaja ne samo novi odnos prema radostima mora i kupanja već i čitav preokret u odnosu parova.

Rock nezadrživo hara; hula-hop, plastični kolut, postaje zabava svih, kontraceptivne pilule tek treba da se pojave, svijet guta romane tipa »Grand hotel«, a romani Fransoaz Sagan su doslovno razgrabljeni.

Ali, vremena se ponovo mijenjaju.

Iz jednog podruma u Liverpulu Bitlsi osim nove muzike lansiraju modu duge kose, a sa romanom Nabokova termin »Lolita« ulazi u svakodnevni govor.

Čini se da se i fizički izgled nove generacije izmijenio: djevojke postaju seksipilnije, agresivnije, gotovo izjednačene s idealom tih godina: Brižit Bardo.


Od »tange« do monokinija



Oko 1974. buja nova velika revolucija na plažama: iz Brazila stiže tanga, posljednja verzija mikroskopskog bikinija živih boja, čiji je kreator Rikardo Amato.

Pošto je doživjela uspjeh na plažama Kopakabane, Bahije, Ipaneme, tanga pretvara ženu u neku vrstu sestara Kesler: grudnjak je prepušten mašti kupačica, čini ga tanana marama ili, jednostavno, traka oko grudi.

Umjetnost skidanja na plaži više ne zna za granice; i opet u beskompromisnoj Francuskoj, posebno u Sen Tropeu, počinju da padaju prvi grudnjaci.

Od bikinja do tange i monokonija mali je korak.

Monokini su, dakako, mogle da nose djevojke lijepih grudi koje su se izlagale ljetnjem suncu bez dvosmislenosti, iz čiste sreće življenja.

U međuvremenu širi se talas feminizma, novi koncept života koji nalaže ženi da postane svjesna vlastitog tijela, da postane »subjekat« a ne »objekat«.

- Grudi bi trebalo da budu dio tijela kao nos. Dio koji čini fizionomiju žene. Ne želimo da ih smatraju manje ili više primamljivim komadom mesa, kažu feministkinje.

Kako revolucija feminizma dobiva u svom zamahu, tako grudnjaci padaju na pijesak kao mrtvo lišće.

Na žalost, mnoge pripadnice ljepšeg pola ne znaju razliku između oslobađanja žene i dobrog ukusa: obale su pune golih grudi, mlohavih, neestetskih, antierotičnih.

Mnogi muškarci u nedoumici razmišljaju ima li išta manje erotsko od plaža punih polunagih žena. 

Ali, i feminstkinje su zabrinute.

Pitaju se: da li je nova moda svlačenja doista novi oblik oslobađanja žena ili njeno ropstvo?

Policajci i sudije ponovo imaju pune ruke posla pred ljetnim dramama.

Jedini kojima ovo ide u prilog su modni kreatori. Najzad su shvatili da i industrija kupaćih kostima može napuniti kase!

Nedavna istraživanja u toj oblasti potvrđuju da je u tom sektoru angažovano oko hiljadu firmi sa 20 hiljada zaposlenih, a da se samo u Italiji svake sezone sašije i proda oko 25 miliona kupaćih kostima!

Obrada: Yugopapir (AS magazin, jul 1983.)


Podržite Yugopapir: FB TW Donate