Albumi s avanturama malog brkatog Gala - Asterixa, prodavani su u svijetu u 165 milijuna primjeraka.
"Asterix" je, uz "Tintina" i "Spiroua", označio novu epohu u povijesti stripa jer je pokazao da i strip može imati naklade od stotinu milijuna primjeraka; postao je ujedno i simbol moderne Francuske, te dobra roba na tržištu, što dokazuje i lanac fast-food restorana "Asterix burger", rublje "Asterix", kreme "Asterix", te projekt za golemi zabavni park - galsko naselje - na 240 hektara.
Što, nakon 25 godina rada na tom stripu, o svojem junaku, kojeg poznaje 86 posto Francuza, kaže Uderzo? ...
"Je li Asterix Istorix?", zapitao se nedavno u svom eseju Gilbert Charles-Picard" profesor sa Sorbonne. Charles-Picard, osim ostalog, piše:
"Najzanimljivije je s gledišta povijesti ideja vidjeti kako se održao mit galske nepobjedivosti, stvoren u XIX stoljeću našim šovinizmom. Istina, on je u tom stripu transponiran u područje irealnog zahvaljujući druidovu napitku koji potpuno isključuje zasluge Gala.
Asterixov gest je svjesno ili nesvjesno, izazvan dogmom koju je Goscinny manje-više mahinalno zabilježio u osnovnoj školi: kontinuitet galske nacije i francuske nacije, uključujući neuspjeh romaniziranja."
Ili, običnim jezikom rečeno, Asterix je francuska varijanta "sindroma Marka Kraljevića".
Asterix je strip-junak, mali čovjek
živih brkova i velike glave, veoma promećuran, hrabar, inteligentan
Gal. Asterixa su prije 25 godina stvorila dva francuska autora:
scenarist Rene Goscinny i crtač Albert Uderzo.
Četvrt stoljeća duge strip-dogodovštine "Asterixa" prate i drugi popularni likovi. Asterixov frend Obelix, "njegov nerazdvojni prijatelj, isporučilac menhira, veliki ljubitelj divljih svinja i tučnjava".
Tu je psić Idefix, "jedini poznati pas-ekologist", koji urla od očaja kad se ruši neko drvo.
Abraracourcix, plemenski vođa, stari iskusni ratnik bez straha i mane, koji se jedino boji da mu se nebo ne sruči na glavu.
Assurancetourix je plemenski bard, čiji pjesnički talent i glazba neprekidno izazivaju polemike u plemenu. Najzad, Panoramix, druid kojemu Gali imaju zahvaliti za svoju snagu i hrabrost. On priprema čarobne napitke koji od Gala čine nadljude.
Taj napitak jedino ne pije Obelix, jer je kao beba pao u lonac sa čarobnim napitkom i napojio se snage za cijeli život.
Dogodovštine Asterixa i stanovnika galskog sela oblasti Armorique počele su krajem 1959, i do danas su prodane u oko 105 milijuna strip-albuma. Kad su Goscinny i Uderzo krenuli s tim junakom, na tržištu stripa već su harali Tintin, Spirou, Superman, Tarzan.
Autori nisu ni sanjali da će Asterix uspjeti da izađe u čak 27 albuma i da će nastati lik "koji će pomiriti sve Francuze od 5 do 90 godina".
Četvrt stoljeća duge strip-dogodovštine "Asterixa" prate i drugi popularni likovi. Asterixov frend Obelix, "njegov nerazdvojni prijatelj, isporučilac menhira, veliki ljubitelj divljih svinja i tučnjava".
Tu je psić Idefix, "jedini poznati pas-ekologist", koji urla od očaja kad se ruši neko drvo.
Abraracourcix, plemenski vođa, stari iskusni ratnik bez straha i mane, koji se jedino boji da mu se nebo ne sruči na glavu.
Assurancetourix je plemenski bard, čiji pjesnički talent i glazba neprekidno izazivaju polemike u plemenu. Najzad, Panoramix, druid kojemu Gali imaju zahvaliti za svoju snagu i hrabrost. On priprema čarobne napitke koji od Gala čine nadljude.
Taj napitak jedino ne pije Obelix, jer je kao beba pao u lonac sa čarobnim napitkom i napojio se snage za cijeli život.
Dogodovštine Asterixa i stanovnika galskog sela oblasti Armorique počele su krajem 1959, i do danas su prodane u oko 105 milijuna strip-albuma. Kad su Goscinny i Uderzo krenuli s tim junakom, na tržištu stripa već su harali Tintin, Spirou, Superman, Tarzan.
Autori nisu ni sanjali da će Asterix uspjeti da izađe u čak 27 albuma i da će nastati lik "koji će pomiriti sve Francuze od 5 do 90 godina".
Krajem prošle godine, u čast rođenja
"Asterixa", grad Pariz otvorio je i veliku izložbu u Musee en
herbe, koji je dio Jardin
d'Accumulation. Prikazano je "Galsko selo u doba Asterixa",
a autor izložbe je Gerard Fercoq du Leslay, poznati arheolog i
stručnjak za evropsku pretpovijest.
On je vjerno rekonstruirao murus gallicus, staru galsku utvrdu sagrađenu od balvana i namazanu blatom i kamenjem, s jednom kulom visokom sedam metara. Likovi iz stripa korišteni su kao vodiči kroz izložbu, pa je tako Obelix bio zadužen da pripovijeda o načinu lova kod starih Gala, Agecanonix je objašnjavao poljoprivredne alatke, a Panoramix galski menu.
On je vjerno rekonstruirao murus gallicus, staru galsku utvrdu sagrađenu od balvana i namazanu blatom i kamenjem, s jednom kulom visokom sedam metara. Likovi iz stripa korišteni su kao vodiči kroz izložbu, pa je tako Obelix bio zadužen da pripovijeda o načinu lova kod starih Gala, Agecanonix je objašnjavao poljoprivredne alatke, a Panoramix galski menu.
Posljednja tri albuma Uderzo je radio
sam, jer je Rene Goscinny umro 1977. dok je u Američkoj bolnici u
Parizu "vozio" bicikl radi heart-testa. (Najskuplja bolnica
u Parizu lani je bila kobna za još jednog velikana stripa - Reisera,
koji je u njoj liječen od raka kostiju.)
Tako je sav teret poslije Goscinnyjeve smrti pao na Uderza. On je posao dobro obavio, o čemu govore i podaci o prodaji posljednja tri albuma. "Velika jama" iz 1980. prodana je u 1,480.000 primjeraka, "Asterixova Odiseja" izdana 1981. u 1,680.000, a "Asterixov sin" (1983) u 1,775.000 primjeraka.
Tako je sav teret poslije Goscinnyjeve smrti pao na Uderza. On je posao dobro obavio, o čemu govore i podaci o prodaji posljednja tri albuma. "Velika jama" iz 1980. prodana je u 1,480.000 primjeraka, "Asterixova Odiseja" izdana 1981. u 1,680.000, a "Asterixov sin" (1983) u 1,775.000 primjeraka.
Asterix De Gaulleov suparnik
Kad su krajem 1959. počele izlaziti
avanture Asterixa, tržištem su vladali američki comicsi i tipični
superheroji. Goscinny i Uderzo dobili su od "Pilotea"
zadatak da stvore "tipično francuske junake". Kraće
vrijeme autori su razmišljali da pretoče u strip francusko
književno nasljeđe, kakvo je, na primjer, bio i "Roman de
Renart".
Ali odustali su od srednjega vijeka i "uronili još dublje u francusku povijest". Odgovor su pronašli u "pitoresknim i originalnim Galima". Uderzo je o tome svojedobno rekao:
"Oduševilo nas je razdoblje rata u Galiji, i doba rimske okupacije."
Ali odustali su od srednjega vijeka i "uronili još dublje u francusku povijest". Odgovor su pronašli u "pitoresknim i originalnim Galima". Uderzo je o tome svojedobno rekao:
"Oduševilo nas je razdoblje rata u Galiji, i doba rimske okupacije."
Kako je Asterix dobio ime? Početkom
1959, Francuska je lansirala raketu "Diamant", koja je u
orbitu odnijela jedan satelit. Amerikanci su prethodne godine (1958)
već poslali svoj satelit koji su nazvali
"Grape-fruit", pa su Francuzi svoj nazvali "Asterix".
To je ime dobio i mali galski junak. Slava Asterixa nije prestala
rasti još od tih dana.
Mnoga ozbiljna istraživanja uvjerljivo
govore o slavi tog prgavog malog brkajlije. Tvrdi se da je Asterix
poznat koliko i galski pijetao i Marianne, prsata ljepotica - simbol
francuske revolucije.
Autori su i sami bili više nego
iznenađeni uspjehom svojega junaka. Ponavljali su neprekidno:
"Ne razumijemo što se dogodilo s Asterixom."
Naizgled, zaista ništa posebno, a što bi trebalo izazvati tako mnogo reakcija. Asterix je, doduše, atipični strip-junak. Osnova svih priča Asterixovo je malo selo koje se uspješno odupire, zahvaljujući čarobnom druidovu napitku, svim napadima Rimljana. Stalna je tema: ostavite nas na miru. I oko te ideje prepleću se sve dogodovštine.
"Ne razumijemo što se dogodilo s Asterixom."
Naizgled, zaista ništa posebno, a što bi trebalo izazvati tako mnogo reakcija. Asterix je, doduše, atipični strip-junak. Osnova svih priča Asterixovo je malo selo koje se uspješno odupire, zahvaljujući čarobnom druidovu napitku, svim napadima Rimljana. Stalna je tema: ostavite nas na miru. I oko te ideje prepleću se sve dogodovštine.
No počeli su se javljati brojni
filozofi, psiholozi, sociolozi, koji su htjeli da protumače tajnu
Asterixova uspjeha. Bilo je čak i takvih koji su tvrdili da je
Asterix golist a "da je čarobni napitak parabola vlasti".
Među brojnim analizama toga fenomena svakako je vrijedno spomenuti njemačkog profesora Andrea Stolla koji je objavio analizu pod naslovom "Asterix, burleskna epopeja Francuske". Tu je moguće pronaći stavove poput ovih:
"Treba samo svrnuti pogled na velike odrednice francuske političke savjesti tog doba da bi se izmjerili kontradiktorni osjećaji koji su mogli izazvati počeci Asterixa".
Stoll će ići daleko, čak do - Dien Bien Phua i Alžira, i - govoreći o "svemoćnoj fantastici i okretnosti nekoliko Gala-Francuza" - tvrditi: "Odatle, očito, može rezultirati jačanje nacionalne svijesti koja ide u istom smjeru kao i želje Pete Republike koja je upravo rođena."
Na sve su to Uderzo i Goscinny uporno i iskreno odgovarali:
"Mi ne razumijemo što se dogodilo s Asterixom. Mi smo samo željeli da nasmijemo ljude."
Među brojnim analizama toga fenomena svakako je vrijedno spomenuti njemačkog profesora Andrea Stolla koji je objavio analizu pod naslovom "Asterix, burleskna epopeja Francuske". Tu je moguće pronaći stavove poput ovih:
"Treba samo svrnuti pogled na velike odrednice francuske političke savjesti tog doba da bi se izmjerili kontradiktorni osjećaji koji su mogli izazvati počeci Asterixa".
Stoll će ići daleko, čak do - Dien Bien Phua i Alžira, i - govoreći o "svemoćnoj fantastici i okretnosti nekoliko Gala-Francuza" - tvrditi: "Odatle, očito, može rezultirati jačanje nacionalne svijesti koja ide u istom smjeru kao i želje Pete Republike koja je upravo rođena."
Na sve su to Uderzo i Goscinny uporno i iskreno odgovarali:
"Mi ne razumijemo što se dogodilo s Asterixom. Mi smo samo željeli da nasmijemo ljude."
No nije važno, bilo je sve više onih
koji su razumjeli. "Times" je šezdesetih godina zabilježio:
"Posljednjih mjeseci general De Gaulle susreće se s ozbiljnim rivalom u srcu Francuza".
Tadašnji premijer Georges Pompidou, poslije predsjednik, dao je autorima ideju za jednu epizodu Asterixa. Poslao im je pismo u kojemu je stajalo i pitanje-prijedlog:
"Zašto ne pošaljete Asterixa i Obelixa u Švicarsku?"
A oni nisu mogli odbiti prijedlog vrsnog poznavaoca književnosti, koji je tim gestom priznao vrijednost stripa - koju su u to doba mnogi intelektualci i dalje tvrdoglavo osporavali. Tako je nastala epizoda-album "Asterix i Helvećani".
"Posljednjih mjeseci general De Gaulle susreće se s ozbiljnim rivalom u srcu Francuza".
Tadašnji premijer Georges Pompidou, poslije predsjednik, dao je autorima ideju za jednu epizodu Asterixa. Poslao im je pismo u kojemu je stajalo i pitanje-prijedlog:
"Zašto ne pošaljete Asterixa i Obelixa u Švicarsku?"
A oni nisu mogli odbiti prijedlog vrsnog poznavaoca književnosti, koji je tim gestom priznao vrijednost stripa - koju su u to doba mnogi intelektualci i dalje tvrdoglavo osporavali. Tako je nastala epizoda-album "Asterix i Helvećani".
Vremenom je strast za proučavanjem
"povijesti" Asterixa otišla dotle da se sve više ljudi
pitalo je li to istiniti lik. Autori su i dalje slijegali ramenima -
bio je to ipak plod mašte, ali događaji se odvijaju mimo njihove
volje.
Uderzo i Goscinny dobili su i pismo od jedne zajednice dominikanaca iz Alžira, uz kopiju dokumenta iz 16. stoljeća. Redovnici su ih upozorili na bizaran tekst:
Asterisk je ovdje zvjezdica-tipografski znak, kao i obele, zaboravljeni tipografski znak. Autori stripa priznali su da nisu znali za taj tekst, ali je koincidencija sa dva tipografska znaka i imena junaka stripa zapanjujuća. Uderzo i Goscinny ponovo su slijegali ramenima, a albumi su se sve bolje prodavali
Uderzo i Goscinny dobili su i pismo od jedne zajednice dominikanaca iz Alžira, uz kopiju dokumenta iz 16. stoljeća. Redovnici su ih upozorili na bizaran tekst:
"Inscipit liber psalmorum iuxta Septuaginta interpretes ab Hieronymo semel et iterum emendatus ac in secunde editione Obelis et Astericis ab eodem illustratus."
Asterisk je ovdje zvjezdica-tipografski znak, kao i obele, zaboravljeni tipografski znak. Autori stripa priznali su da nisu znali za taj tekst, ali je koincidencija sa dva tipografska znaka i imena junaka stripa zapanjujuća. Uderzo i Goscinny ponovo su slijegali ramenima, a albumi su se sve bolje prodavali
Gaće s likom Asterixa
Sjedište firme "Albert-Rene", tik uz Etoile, mora kod posjetioca izmamiti ili zvižduk ili uzvik ushićenja, jer već vam je kod ulaza jasno da kuća izvrsno
posluje. Uderzo je na čelo tvrtke doveo Christiana Philippsena,
oličenje američkog stila poslovanja, i taj je momak pridonio
uvećanju "Imperije Asterix".
Za posljednji album, "Le Fils d’ Asterix" (Asterixov sin), Philippsen je, na primjer, u toku samo jednog tjedna uložio 2,5 milijuna franaka za reklamu (1 franak je oko 25 dinara), što je povećalo prodaju albuma za 20 posto.
Album je u toku 1983. donio čak 36 milijuna franaka tvrtki "Albert-Rene". Tu je i 4 milijuna franaka deviznog priliva od autorskih prava u inozemstvu.
Za posljednji album, "Le Fils d’ Asterix" (Asterixov sin), Philippsen je, na primjer, u toku samo jednog tjedna uložio 2,5 milijuna franaka za reklamu (1 franak je oko 25 dinara), što je povećalo prodaju albuma za 20 posto.
Album je u toku 1983. donio čak 36 milijuna franaka tvrtki "Albert-Rene". Tu je i 4 milijuna franaka deviznog priliva od autorskih prava u inozemstvu.
Asterix je danas veliki biznis i tvrtka
se potrudila da naplati licence za mnogobrojne proizvode koji su se
okitili imenom Asterix. Tako je poznata tvornica igračaka "Cegy"
zaradila lani 15 milijuna franaka, a za 1985. predviđa i 30 milijuna
franaka od prodaje igračaka s Asterixovim likom.
Guy Sarfati lansirao je prošlog ljeta muške gaće s likom Asterixa. "Riječ je o tome da imate veseo izgled kad skinete hlače", poručio je kupcima autor gaća.
Guy Sarfati lansirao je prošlog ljeta muške gaće s likom Asterixa. "Riječ je o tome da imate veseo izgled kad skinete hlače", poručio je kupcima autor gaća.
Gaće su izišle iz spavaćih soba i
prošetale se po Azurnoj obali. Dopale su se i ženama i muškarcima
kao kupaće gaćice. U pariškim robnim kućama "Lafayette"
i "Galeries Printemps", čak i u poznatoj ženskoj firmi
"Dames de France", možete nabaviti te "otkačene"
gaće. U Parizu se proda oko 10,000 pari Asterix-gaća na mjesec.
Asterix filmska zvijezda
Na merchandising-listi francuskih
kupaca, Asterix licence ima čak 50 tvrtki. Asterix se nalazi na
čašama, majicama, u video-igrama, na kalendarima, razglednicama, ambalažama za slatkiše, upaljačima, poklon-papiru, ima oblik
igračaka, naljepnica, puzzlea, čokoladnih jaja, biskvita,
posteljine za djecu, čarapa.
Jedan od kupaca patenta kaže da Uderzo nije gulikoža kao ostali autori poznatih likova: on uzima samo 50.000 franaka na godinu. Mickey Mouse može se dobiti za milijun franaka na godinu, a "Lucky Luke" (Talični Tom) za 350.000 franaka.
Sve popularniji "Štrumpfovi" još su skuplji (samo u SAD zaradili su u toku 1984. milijardu dolara).
"Albert-Rene" ostvarila je lani 49 milijuna franaka zarade, a od toga značajnih 5 milijuna franaka dolazi od merchandisinga.
Jedan od kupaca patenta kaže da Uderzo nije gulikoža kao ostali autori poznatih likova: on uzima samo 50.000 franaka na godinu. Mickey Mouse može se dobiti za milijun franaka na godinu, a "Lucky Luke" (Talični Tom) za 350.000 franaka.
Sve popularniji "Štrumpfovi" još su skuplji (samo u SAD zaradili su u toku 1984. milijardu dolara).
"Albert-Rene" ostvarila je lani 49 milijuna franaka zarade, a od toga značajnih 5 milijuna franaka dolazi od merchandisinga.
"United Bisquits France"
prodaje Asterixa prelivenog čokoladom, tvrtka "Artic"
ledene kreme Asterix, a "Atari" organizira finale
francuskog šampionata u video-igrama sa, osim ostalog, dvije igre
Asterix.
No vrhunac je pojava "Asterix Burgera" u toku 1982. Zasad je jedanaest takvih fast food restorana, a planira se da do 1988. bude čak sto. U tim restoranima poslužuju "Asterix burgere", "Idefix burgere", "Cesar", "Centurion" i ostale burgere.
Ideja je da se zaustave Amerikanci. Zato Asterix-restorani žele da preorijentiraju neumitnu gastronomsku revoluciju fast fooda s američke na francusku plastiku. Kad već loše jedete, neka to bude domaći proizvod.
No vrhunac je pojava "Asterix Burgera" u toku 1982. Zasad je jedanaest takvih fast food restorana, a planira se da do 1988. bude čak sto. U tim restoranima poslužuju "Asterix burgere", "Idefix burgere", "Cesar", "Centurion" i ostale burgere.
Ideja je da se zaustave Amerikanci. Zato Asterix-restorani žele da preorijentiraju neumitnu gastronomsku revoluciju fast fooda s američke na francusku plastiku. Kad već loše jedete, neka to bude domaći proizvod.
No to s burgerima ipak nema veze s
Uderzom, on nikoga ne tjera da jede te stvari, a daleko od toga da to
i sam jede. Gospodin Uderzo pije najbolja vina, živi vrlo udobno i
mnogo radi.
Za devet mjeseci napravi jedan album; tri mjeseca radi na scenariju, a šest mjeseci crta. Postoji podatak da je za sve dosadašnje Asterixove dogodovštine predao štampi 14.000 crteža. Taj izvrsni crtač-autodidakt, koji je sve albume radio u koloru, daltonista je, a to je zaista poseban kuriozum.
Za devet mjeseci napravi jedan album; tri mjeseca radi na scenariju, a šest mjeseci crta. Postoji podatak da je za sve dosadašnje Asterixove dogodovštine predao štampi 14.000 crteža. Taj izvrsni crtač-autodidakt, koji je sve albume radio u koloru, daltonista je, a to je zaista poseban kuriozum.
Nekadašnji menadžer Asterixa,
izdavačka kuća "Dargaud", s kojom se Uderzo posvadio, ima
monopol za avanture do 1988, pa zbog toga forsira audiovizuelnu
eksploataciju Asterixa. Treba do isteka roka iscijediti maksimum.
Dosad je "Dargaud" financirao tri dugometražna crtića: "Asterix Gal", "Asterix i Kleopatra" i "Dvanaest Asterixovih radova".
Zanimljivo je da je kompanija "Walt Disney" nedavno kupila jedan crtić da bi ga prikazala na svojoj kabelskoj TV. To je prvi put, tvrde u Francuskoj, da "Disney" od bilo koga kupuje crtiće.
Dosad je "Dargaud" financirao tri dugometražna crtića: "Asterix Gal", "Asterix i Kleopatra" i "Dvanaest Asterixovih radova".
Zanimljivo je da je kompanija "Walt Disney" nedavno kupila jedan crtić da bi ga prikazala na svojoj kabelskoj TV. To je prvi put, tvrde u Francuskoj, da "Disney" od bilo koga kupuje crtiće.
No i "Albert-Rene" krenula je
u filmsku ofenzivu. Naredne godine i oni će početi da prikazuju
dugometražni ćrtić s nekom avanturom Asterixa. Namjeravaju
sagraditi i zabavni park "Galskog sela". Na prostoru od 240
hektara napravili bi evropski odgovor na "Disneyland", u
znaku Asterixa i njegove družine.
Nedavna anketa (Ipsos) u Francuskoj
pokazuje da čak 86 posto Francuza poznaje najpoznatijeg Gala.
Njegove su dogodovštine prevedene na 31 svjetski jezik, a među
egzotičnim jezicima izdavač navodi japanski, galicijski, finski,
esperanto, hindi, turski i srpskohrvatski.
Uderzo: Bilo je jedno galsko pleme koje se zvalo Veneti...
I najzad, susret s Albertom Uderzom,
samoukim slavnim crtačem, u povodu 25. godišnjice njegova junaka. Susret je planiran još protekle jeseni, ali Uderzo nije imao
vremena, i malo je nedostajalo da i ovaj put ostanem neobavljena
razgovora.
Za njega je, naime, pravilo da kad radi na novom albumu ne razgovara s novinarima.
Snašao sam se nekako i uvjerio ga. Smješka se kad mu kažem da sam u djetinjstvu ipak više volio "Oumpah Paha".
Za njega je, naime, pravilo da kad radi na novom albumu ne razgovara s novinarima.
Snašao sam se nekako i uvjerio ga. Smješka se kad mu kažem da sam u djetinjstvu ipak više volio "Oumpah Paha".
START: Vi i Goscinny uspjeli ste u
svijetu stripa animirati najširu publiku. To govore i poslovne
brojke, zar ne?
UDERZO: Brojke su vam ipak uvijek nešto
apstraktno. Kad imate priliku da budete uspješni autori, kakvi smo
Goscinny i ja, niste uvijek svjesni toga jer najveći je autorov
problem, ma kakav on bio, da postane svjestan svog utjecaja preko
brojke i preko svojih autorskih prava, što je još bolje.
Zapravo nemate istinski kontakt s publikom, ne znate dopada li im se to ili ne. Ali, sve u svemu, sve dok imate takve probleme, nije loše. (Smije se.)
Zapravo nemate istinski kontakt s publikom, ne znate dopada li im se to ili ne. Ali, sve u svemu, sve dok imate takve probleme, nije loše. (Smije se.)
START: Očekivao sam talijanski akcent
u govoru. Jedan od brojnih obožavalaca Asterixa u Jugoslaviji
sugerirao mi je da provjerim veze između podrijetla autora i
inspiracije za lik Asterixa.
UDERZO: Moj djed i moja obitelj su Veneti. To je oblast na sjeveru Italije, pokraj Venecije. Otac mi je
zapravo stigao iz Vincenze. Majka je Mediteranka, iz La Spezije kod
Genove. Ali zanimljivo je to što ste spomenuli. Znate, Veneti,
stanovnici današnje Venecije, sačuvali su staro galsko ime.
Bilo je jedno galsko pleme koje se zvalo Veneti. Ono nije bilo u Italiji nego upravo u Bretanji. To je bretonska rasa, pa pošto Bretanja nije tada postojala (onda je to bila Armorique), upravo tamo smješteni su naši mali Gali.
I ti Veneti bili su, i u knjizi koju je Cezar napisao o ratu s Galima, čudesni moreplovci. Cezarova mornarica uspjela je da ih pobijedi lukavstvom. Zaista su bili veliki moreplovci i ja sam se raspitivao kod arheologa i povjesničara kakva je sličnost u imenima u Veneta i bretonskih imena, koja su nekad postojala a danas ih nema.
U Bretanji se sada više ne govori o Venetima, ali ih ima, vidite, u sjevernoj Italiji. Zaista, dogodilo se da sam pomalo i sam osjećao da sam Gal, jer mi je otac podrijetlom Venet, a Veneti su bili stari Gali, i, eto, krug je zatvoren.
Inače, ja talijanski slabo govorim, imam čisti pariški akcent.
Bilo je jedno galsko pleme koje se zvalo Veneti. Ono nije bilo u Italiji nego upravo u Bretanji. To je bretonska rasa, pa pošto Bretanja nije tada postojala (onda je to bila Armorique), upravo tamo smješteni su naši mali Gali.
I ti Veneti bili su, i u knjizi koju je Cezar napisao o ratu s Galima, čudesni moreplovci. Cezarova mornarica uspjela je da ih pobijedi lukavstvom. Zaista su bili veliki moreplovci i ja sam se raspitivao kod arheologa i povjesničara kakva je sličnost u imenima u Veneta i bretonskih imena, koja su nekad postojala a danas ih nema.
U Bretanji se sada više ne govori o Venetima, ali ih ima, vidite, u sjevernoj Italiji. Zaista, dogodilo se da sam pomalo i sam osjećao da sam Gal, jer mi je otac podrijetlom Venet, a Veneti su bili stari Gali, i, eto, krug je zatvoren.
Inače, ja talijanski slabo govorim, imam čisti pariški akcent.
START: Jeste li od početka rada na
Asterixu uzimali informacije iz povijesnih izvora, od arheologa i
povjesničara?
UDERZO: O, ne, prije svega stoga što
nismo željeli raditi nešto pretenciozno. Naš posao mora uvijek
ostati na svome mjestu, naročito treba ostati skroman u životu, i
treba znati što želite učiniti. Posao Renea Goscinnyja i mene, a
često i drugih autora stripova, nije da se bavim pedagogijom; mi, prije svega, želimo da zabavimo. Da opustimo djecu i odrasle.
Upravo zbog toga nismo željeli napraviti strip sa znanstvenim prizvukom. Ali, naravno, čitali smo i djela radi osobne dokumentacije, jer ipak ne možete svašta pripovijedati. Treba održavati ravnotežu, i zbog toga mi također uvodimo fikciju i ne pravimo stvarnu povijest.
Služimo se stvarnom poviješću kao osnovom, i kombiniramo sa suvremenim životom. Potrebno je da se čitaoci nađu s ličnostima koje su živjele prije 2000 godina. To je nekakvo lukavstvo. Da smo željeli zaista napraviti znanstveni strip, bilo bi nemoguće, jer ne znamo kako su Gali izgledali u to doba.
Neki priručnici, naročito oni latinski, objašnjavaju da su Gali bili barbari koji, na primjer, nisu imali zarobljenike jer su odsijecali protivnicima glave, a prinosili su i ljudske žrtve. Vidite, s takvim stvarima ništa ne bismo mogli učiniti.
Naprotiv, posluživši se običajima koji su poznati djeci - jer se u školama u općim crtama uči što su bili Gali - s druidima, bardovima, poglavicama, počevši od te strukture, moguće je zabavljati se i praviti fikcije, stalno pokušavajući da se to približi onome što danas živimo.
Upravo zbog toga nismo željeli napraviti strip sa znanstvenim prizvukom. Ali, naravno, čitali smo i djela radi osobne dokumentacije, jer ipak ne možete svašta pripovijedati. Treba održavati ravnotežu, i zbog toga mi također uvodimo fikciju i ne pravimo stvarnu povijest.
Služimo se stvarnom poviješću kao osnovom, i kombiniramo sa suvremenim životom. Potrebno je da se čitaoci nađu s ličnostima koje su živjele prije 2000 godina. To je nekakvo lukavstvo. Da smo željeli zaista napraviti znanstveni strip, bilo bi nemoguće, jer ne znamo kako su Gali izgledali u to doba.
Neki priručnici, naročito oni latinski, objašnjavaju da su Gali bili barbari koji, na primjer, nisu imali zarobljenike jer su odsijecali protivnicima glave, a prinosili su i ljudske žrtve. Vidite, s takvim stvarima ništa ne bismo mogli učiniti.
Naprotiv, posluživši se običajima koji su poznati djeci - jer se u školama u općim crtama uči što su bili Gali - s druidima, bardovima, poglavicama, počevši od te strukture, moguće je zabavljati se i praviti fikcije, stalno pokušavajući da se to približi onome što danas živimo.
START: Čini se da se igrate, upravo
kako Johan Huizinga poima igru u svojoj knjizi "Homo ludens".
Igra vam je bitna životna kategorija?
UDERZO: To je zaista igra. Imate pravo
kad to kažete. Najprije, mi smo uvijek govorili: nastavit ćemo
Asterixa sve dok nam bude zanimljiv. Jer mi, autori, zabavljamo se
kad pišemo, kad crtamo, prvi smo čitaoci naših avantura.
Mi se zabavljamo i naravno, nadamo se da ćemo zabaviti i druge, jer, ako se zabavljate samo vi, to je loš znak i to ne bi dugo trajalo. To vam je igra. Nešto slično kao gluma.
Mi crtači obično kažemo da je to igra, ali to jest igra, a i zabava. Zbog toga i nastojimo da u to unesemo fikciju, jer ako govorimo samo o stvarnom životu, stvarni život nije dovoljno veseo, to svi dobro znamo.
Prednost je stvaraoca u tome što može donijeti elemente koji su vedri, uz one manje vedre elemente.
Mi se zabavljamo i naravno, nadamo se da ćemo zabaviti i druge, jer, ako se zabavljate samo vi, to je loš znak i to ne bi dugo trajalo. To vam je igra. Nešto slično kao gluma.
Mi crtači obično kažemo da je to igra, ali to jest igra, a i zabava. Zbog toga i nastojimo da u to unesemo fikciju, jer ako govorimo samo o stvarnom životu, stvarni život nije dovoljno veseo, to svi dobro znamo.
Prednost je stvaraoca u tome što može donijeti elemente koji su vedri, uz one manje vedre elemente.
START: U razgovoru neprekidno govorite
mi, a ostali ste sami kao autor.
Odgovor u nastavku intervjua...
Razgovarao: Zoran Petrović-Piroćanac, obrada: Yugopapir (Start, 1985.)
