Veljača 1978: Povijest nogometnog kluba
Budućnost započinje u razdoblju između dva rata, u teškim
vremenima progona naprednih snaga. Međutim, usprkos zabranama i
raspuštanju, promjenama imena i progonima, Komunistička partija
je uvijek ponovo pokretala stvaranje novog sportskog društva.
"Đetići" s Morače, kako popularno
zovu igrače titogradskog prvoligaša, bili su prisiljeni da u
razdoblju između dva rata četiri puta mijenjaju ime.
I to stoga što
su kao uporište Komunističke partije bili izloženi stalnom progonu
tadašnjih vlasti.
U ondašnjoj Podgorici su još 1919/20.
godine formirani prvi radnički i đački nogometni klubovi kao -
Radnički sportski klub, Đački sport klub Njegoš, a uz njih Muslimanski
sport klub Balkan i Građanski sport klub Balšić.
Već godine 1923. klub se registrira
pod imenom Zeta, po istoimenoj rijeci što se u blizini grada ulijeva u Moraču.
Klub je Nezavisnoj radničkoj partiji (komunista) služio kao važno
političko uporište, preko kojega je KPJ, tada ilegalna, djelovala
među omladinom i narodom.
Kada je Nezavisna radnička partija 1924.
zabranjena, ukinuta su sva sportska društva pod njenim utjecajem, pa
i Zeta.
Nekoliko mjeseci poslije, partijsko
vodstvo Podgorice pokreće akciju za osnivanje novog sportskog društva.
U kavani Jola Vukčevića (danas se na tom mjestu nalazi spomenik
Karađorđu, a pedeset metara zapadno hotel "Crna Gora"),
održana je 12. lipnja 1925. osnivačka skupština novog sportskog
društva.
Jedan od osnivača, brijač Milo Bulatović, priča kako
je novo društvo dobilo ime Zora.
Za prvog predsjednika je izabran
Nikola Kovačević, tada visoki funkcionar KPJ u Crnoj Gori,
revolucionar, radnički borac, koji je u poslijeratnoj izgradnji
socijalističke Jugoslavije imao značajno mjesto.
On je sve do smrti
bio na najodgovornijim dužnostima kao član CK SK Crne Gore i CK
SKJ, predsjednik Skupštine Crne Gore, i na drugim funkcijama.
Za
zasluge ga je predsjednik Tito odlikovao Ordenom junaka
socijalističkog rada.
- Sjećate li se tko je kumovao imenu?
- pitali smo Bulatovića.
- Nitko pojedinačno nije predlagao ime
društva. Rekao bih da je to još prije osnivačke skupštine
odredilo partijsko vodstvo Podgorice. Jer, Zora je bila
asocijacija na svitanje dana, htjelo se reći: I nama koji
stenjemo pod okriljem buržujske vlasti, jednom će svanuti prava
zora.
Pojava Zore omogućila je partiji
pokretanje nove aktivnosti među radnicima i učenicima. Društvo je
sve do 6. siječnja 1929. godine odigralo značajnu ulogu ne samo na
sportskom nego i na političko-revolucionarnom planu.
Prvu utakmicu Zora je odigrala protiv
Građanskog kluba Balšić i pobijedila sa 2:1.
Prvi trener Zore bio
je Slovenac Karlo Vugrinec, zaposlen u Električnoj centrali.
Istodobno je igrao srednjeg pomagača. Kao član KPJ često je
proganjan i hapšen.
Kad je morao napustiti Podgoricu, dužnost
trenera preuzeo je Dujo Vlak, koji je dotle bio član Balšića.
Kada je Kralj Aleksandar 6. siječnja 1929. godine objavio monarho-fašističku diktaturu, ukinute su sve
"slobode" i "demokratska prava", koja su bila
zapisana u ustavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921.
godine.
Svaka naša akcija bila prožeta borbom za bolji život
Krajem veljače iste godine odlukom Sreskog načelstva u
Podgorici zabranjuje se svaka sportska i druga
aktivnost RSK Zora. Tako je ugušena i ova legalna forma rada
ilegalne KPJ i SKOJ.
- Međutim - prisjeća se jedan od
partijskih i sportskih aktivista u to vrijeme, Milan Raičević. - Partija nije posustala. Počelo se raditi na stvaranju novog
sportskog društva. Dali smo mu ime Budućnost, jer je svaka naša
akcija bila prožeta borbom za bolji život i sigurniju
budućnost.
Kako se na čelu Budućnosti nalazio
komunist Spasoje Raspopović, policija nije odobrila pravila kluba.
Zato je Mjesni komitet KPJ u Podgorici predložio da se za
predsjednika izabere bivši predsjednik Zore, Niko Keljević,
službenik u Gradskoj upravi, blizak KPJ.
Tako je Budućnost
verificirana kao građanski klub, a u stvari je djelovala pod
okriljem Partije.
Nešto poslije, za sekretara kluba je postavljen
Sergije Stanić, član Mjesnog komiteta KPJ, prvoborac NOR, koji je
1943. godine poginuo u Hercegovini.
Uskoro, Keljevića na dužnosti
predsjednika zamjenjuje član KPJ, dr Grujo Petrović, pa je Budućnost
u svemu bila partijsko stjecište.
Igrači i rukovodioci Budućnosti bili
su aktivni ne samo na sportskom polju nego i u izvršavanju
partijskih zadataka.
Tako su igrač Vlado Božović - narodni heroj
iz revolucije, sada član Predsjedništva SR Crne Gore - te član
partijskog vodstva u Podgorici Periša Vujošević, zajedno s Andrijom
Mugošom, sada članom Savjeta federacije, bili glavni organizatori
odlaska dobrovoljaca u Španjolsku.
Godine 1936, poslije poznate provale u
Partiji, kraljevska uprava Zetske banovine zabranila je rad RSD
Budućnost.
Kad je Partija uvidjela da se aktivnost
ne može nastaviti, Budućnost je dobila novo Ime - Crna Gora. U
upravi su bili aktivni rukovodioci partijske organizacije, koji su
prethodno radili u Budućnosti. Jedan od sekretara kluba bio je
Dimitrije Migo Vrbica, član MK KP, sada general JNA.
Kada je počela oružana borba protiv
okupatora i domaćih izdajnika 1941, klub je prestao raditi.
Više od
40 igrača i 25 članova uprave zamijenilo je sportske cipele i majice puškama i bombama.
Mnogi su iz rata izašli kao visoki vojni
rukovodioci, nosioci "Partizanske spomenice" i narodni
heroji. Većina je svoje mlade živote ugradila u temelje nove
socijalističke zajednice.
Na inicijativu Okružnog komiteta KPJ za
Podgoricu u listopadu 1944. godine obnovljen je rad sportskog društva
Crna Gora, koje je tek u drugoj polovici 1945. dobilo staro ime -
Budućnost.
U poslijeratnom periodu Budućnost je
12 godina član prve, a 19 druge lige.
Odigrala je više od 820
prvenstvenih utakmica.
Najveći uspjeh postigla je 1965. i 1977.
godine plasmanom u finale Kupa za pehar predsjednika Tita. Prvi put
je izgubila od Dinama 1:2, a prošle godine je tek u produžetku
(0:2) prepustila Titov pehar Hajduku.
Za zasluge u predratnom i poratnom
razdoblju, za širenje bratstva i jedinstva, za iznimnu sportsku i
političku aktivnost, drug Tito je odlikovao Budućnost Ordenom
bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.
Napisao: Husein Tuzović, obrada: Yugopapir (SN revija, 1978.)
 |
| Prizor iz 1931. godine / Slijeva stoje: Jakupović (sudac i igrač), J. Šutulović, B. Šutulović, B. Vilić, Milošević, Hodžić, Mitrović, Marković i Stanić (sekretar kluba). Kleče: Šabanadžović, Vujović, Popović i Đurović |
