Ko su najbolji titogradski sportisti 1979: Za Dan oslobođenja grad će najzad dobiti Sportski centar

Decembar 1979: Titogradski sportaši su u veoma skromnim uvjetima postizali mnoštvo zapaženih rezultata vrhunske jugoslavenske pa i evropske vrijednosti.

Nisu imali odgovarajućih igrališta, dvorana i borilišta, a sad će uz Dan oslobođenja grada, 19. prosinca, dobiti prekrasni centar koji će sigurno biti novi poticaj za napredak...

Boksač Miodrag Perunović prvak Evrope i Mediterana, džudaš Ranko Miranović pobjednik Kupa Jadrana i drugi na Mediteranskim igrama u Splitu, Ante Miročević prvi nogometaš koji je iz jednog

crnogorskog kluba odjenuo dres s državnim grbom, Sreten Dondić, Slobodan Radulović, Darko i Dejan Marović boksački prvaci Jugoslavije i Balkana u svojim kategorijama, Mirsada Ganić prva džudašica u zemlji u kategoriji do 66 kg, pa njeni klupski drugovi Miodrag Micković, Darko Davidović, najbolji na državnom prvenstvu za juniore i mlađe juniore, karataš Veselin Piletić, atletičari Lazar Radulović, Radoja Rabrenović pobjednici republičkog prvenstva i na Krosu "Politike"...

Braća Aćimović su u prvom planu našeg automobilskog sporta; Dušan Vujačić dobitnik zlatne medalje u bacanju koplja na prvenstvu Evrope, Vojislav Vračar četvrti u bacanju kugle; rukometašica Radmila Pejović, titogradski strijelci, motoristi, kuglaši, posebno ribolovci nemaju premca u Republici, a u ribolovnom sportu Titograd je proteklih godina dao svjetskog prvaka Radomira Vučkovića; tu su djelovali bivši padobranski asovi u ekipnoj konkurenciji, a Karate klub Budućnost je prvak Jugoslavije u katama...

Nogometni klub Budućnost s uspjehom se natječe u prvoj saveznoj ligi; na kraju prošle sezone zauzeo je šesto mjesto, što je najbolji plasman u toku 14 godina članstva u elitnom društvu. 

BK Budućnost je kandidat za prvaka, džudo klub Titograd je jedan od najboljih u ovom sportu, OFK Titograd je bio finalist amaterskog nogometnog prvenstva Jugoslavije.

Košarkaši i rukometaši Budućnosti, rukometaši Morače i rukometašice Titeksa članovi su druge savezne lige...

Zapažene rezultate postigli su i najmlađi u raznim pionirskim konkurencijama, od nogometa i streljaštva do džuda, karatea i boksa.

Zatim u masovnom sportu, naročito među školskom i fakultetskom omladinom.

Danas s velikim uspjehom radi SOFK univerziteta "Veljko Vlahović", a studenti - pravnici, ekonomisti, elektro i strojarskog fakulteta zapaženi su na raznim susretima odgovarajućih visokih škola u zemlji.

Sve ovo ne bismo trebali ni spominjati da nije postignuto u izuzetno lošim uvjetima. Malo je gradova u zemlji, ili ih uopće nema, kao što je Titograd, čiji se sportaši pripremaju i nadmeću gotovo na golim ledinama.

Toj neimaštini oni su suprotstavili entuzijazam, talent i volju i više nije puki slučaj da često trijumfiraju na domaćim i inozemnim natjecanjima.

Titograd, grad sa preko 80.000 stanovnika (više od 30.000 učenika i studenata), nema ni jedan odgovarajući sportski objekt.

Nogometaši koriste ruiniran i potpuno dotrajao nogometni stadion u centru grada. Njima pri svakoj iole jačoj kiši prokišnjava i svlačionica.

Takav stadion ima rijetko i najzabačenije mjesto, a kamoli jedan republički centar čiji je nogometni predstavnik u društvu najboljih, a prošle sezone čak sa šansom da se vine u evropske sfere.

Košarkaši su kao na ulici, zavise od volje i raspoloženja odgovarajućih školskih kolektiva da bi se mogli pripremati za prvenstvene borbe. Često su gosti Trgovinsko ugostiteljskog školskog centra, a ponekad koriste i sportsku dvoranu u Danilovgradu, uz visoku cijenu.

Džudašima je na raspolaganju predratno vojno skladište na desnoj obali Morače, koje je poslije rata adaptirano u kakvu-takvu sportsku dvoranu.


"Ljepotica na Morači"



Karataši su također bez krova nad glavom; o boksačima ne treba ni govoriti, njihova dvorana se ovih dana preuređuje da bi imali pristojniji kutak za treninge i pripreme. Rukometaši i rukometašice vježbaju na otvorenom po nevremenu i velikoj vrućini - zavisno od godišnjeg doba.

Nogometaši Titograda koriste improvizirano igralište na Cvetinom brijegu u starom dijelu grada zvanom "Drač", na kojem se igra od jutra do navečer. Prostorije u kojima se igrači odijevaju toliko prokišnjavaju da za nevremena nema suha mjesta.

U nešto boljim uvjetima rade kuglačice zahvaljujući kuglanama u domu JNA, a uz prostorije Saveza penzionera Titograd ima veoma lijep stadion za male sportove, smješten ispod same živopisne Gorice, nešto dalje od nogometnog.

No, osim betonskih tribina i borilišta na njemu nema mjesta koje bi odgovaralo stupnju natjecanja rukometaša koji su doskora mogli koristiti otvorena borilišta.

Zbog toga građani Titograda, posebno omladina i sportaši, s velikim nestrpljenjem i radošću očekuju otvaranje velikog sportsko-rekreacijskog centra na desnoj obali Morače. Zbog izuzetnog izgleda i projektnog rješenja nazvali su ga "ljepoticom na Morači".

Za taj objekt radni ljudi izdvojili su 20 starih milijardi. U njemu će 19. prosinca, na Dan osobođenja Titograda, biti održana svečana sjednica Skupštine općine posvećena ovom događaju, čime će i službeno biti otvoren ovaj neophodni i dugo očekivani objekt.

Centar će koristiti svim takozvanim malim sportovima, ali ne samo sportovima, nego će služiti i za političke i ostale skupove, koncertne i modne priredbe...

Dvorana raspolaže sa 5.500 mjesta a za eventualne potrebe može se u parteru osigurati još 1.200.

To je zaista impozantan objekt, vrlo zanimljiv po mnogim sadržajima.

Uz dvoranu grade se dva bazena: otvoreni olimpijskih razmjera i zatvoreni koji će omogućiti ne samo razvoj plivačkog sporta nego i organizaciju većih natjecanja saveznog i međunarodnog stupnja.

Centar će stvoriti najoptimalnije uvjete za bavljenje sportom, fizičkom kulturom i rekreacijom, ali je veliko pitanje hoće li daljnji rezultati titogradskih sportaša biti adekvatni tome jer ponekad se u dobrim uvjetima ne postižu očekivani rezultati i obrnuto - veliki uspjesi nisu posljedica i dobrih uvjeta.

Treba se, ipak, nadati da će s novim centrom Titograd dobiti mnogo, naročito u omasovljavanju sporta i postizanju vrhunskih rezultata.

Napisao: Husein Tuzović, obrada: Yugopapir (SN revija, 1979.)


Podržite Yugopapir: FB TW Donate