"Domaće pjesme i napjevi", obično u postavi harmonikaš i "pjevaljka", i policajci, po dvojica, a i po četvorica - slično kao na Univerzijadi - u društvu razdraganih djevojaka, a na vodi parkirani balon a la Zeppelin i nekoliko plivajućih svijeća.
Nije riječ ni o kakvoj "revolucionarnoj" promjeni u javnome životu Ljubljane, nego o još jednoj kmetskoj ohceti, pučkoj svadbi, najvećoj narodnoj zabavi u urbanom okolišu Ljubljane.
Istina je da se ovoga ljeta u Ljubljani nije dogodilo - i da se po svoj prilici neće ni dogoditi - ništa osobito važno, kao što je istina i to da masovna ruralna zborovanja već odavno nisu nešto što bi određivalo javni život u ljetnoj Ljubljani.
No, ako već nema velikih, ima događaja koji određuju povijest prostora, vremena i aktera. Počelo je s pričama o Slovencima; potaklo ih je objavljivanje rezultata istraživanja "Slovensko javno mišljenje '87"; gotovo svi Slovenci imaju razvijenu ekološku svijest, više ih je od polovice pripravno za uključivanje u aktivnost društvenih pokreta, većina ih čita "Mladinu", o Partiji malo koji misli dobro...
Nastavilo se s nagađnjima o tome što je naopako s kandidatom za predsjednika savezne omladinske organizacije, koliko je novca doista potrošeno za Univerzijadu, da li se Titova ulica prije rata zvala Karađorđevićeva ili Aleksandrova itd.
Širile su se priče o tome što se dogodilo novinaru "Mladine" na posjetu Cicciolini u Rimu (uzgredno; simpatična dama, koja je "osobno posve drukčija" doći će na jesen u Ljubljanu, a vjerojatno i na Radio 101), zatim kako "Laibach", koji u proširenome sastavu gostuje u Hamburškome kazalištu, provodi većinu slobodnoga vremena u St. Pauliju, kako je "Rdeči pilot", nekadašnji Scipion Živacinov, u vojnom zatvoru tako pretučen da je ostao bez zuba, kako je Peter Vezjak, autor televizijskih reklama - između ostalih i za novoosnovanu reviju "AV" - snimio svoj prvi cjelovečernji film u koprodukciji s "Wenders Road Movie", i tako dalje.
No, ako već nema velikih, ima događaja koji određuju povijest prostora, vremena i aktera. Počelo je s pričama o Slovencima; potaklo ih je objavljivanje rezultata istraživanja "Slovensko javno mišljenje '87"; gotovo svi Slovenci imaju razvijenu ekološku svijest, više ih je od polovice pripravno za uključivanje u aktivnost društvenih pokreta, većina ih čita "Mladinu", o Partiji malo koji misli dobro...
Nastavilo se s nagađnjima o tome što je naopako s kandidatom za predsjednika savezne omladinske organizacije, koliko je novca doista potrošeno za Univerzijadu, da li se Titova ulica prije rata zvala Karađorđevićeva ili Aleksandrova itd.
Širile su se priče o tome što se dogodilo novinaru "Mladine" na posjetu Cicciolini u Rimu (uzgredno; simpatična dama, koja je "osobno posve drukčija" doći će na jesen u Ljubljanu, a vjerojatno i na Radio 101), zatim kako "Laibach", koji u proširenome sastavu gostuje u Hamburškome kazalištu, provodi većinu slobodnoga vremena u St. Pauliju, kako je "Rdeči pilot", nekadašnji Scipion Živacinov, u vojnom zatvoru tako pretučen da je ostao bez zuba, kako je Peter Vezjak, autor televizijskih reklama - između ostalih i za novoosnovanu reviju "AV" - snimio svoj prvi cjelovečernji film u koprodukciji s "Wenders Road Movie", i tako dalje.
Ukratko: "Malo politike, seksa i nasilja, malo monarhije, osjećajnosti, biznisa i seksualnih nastranosti, dakle onoga što sadrži svaka dobra priča", kako je to naposljetku sinulo društvenome kroničaru Schimmerlosu u seriji "Kir Royal" što ju je prikazivala i ljubljanska televizija.
Promjene su, pak, u prvome redu rezultat nekih, većinom posve "objektivnih", okolnosti koje se dolaskom ljeta pojavljuju u nekome gradu s kontinentalnim podnebljem i mitteleuropskom mitologijom.
Bitna, u krajnjoj instanci odlučujuća, svakako je promjena topografije toga grada.
Titova - glavna gradska ulica, koja je ujedno i sinonim upravnoga, potrošačkog i kulturnog središta - obnavlja se čak na tri mjesta. U Modernoj galeriji i nekim manjima, izloženi su eksponati ovogodišnjega Grafičkog bijenala i njegovih pratećih priredaba.
Bitna, u krajnjoj instanci odlučujuća, svakako je promjena topografije toga grada.
Titova - glavna gradska ulica, koja je ujedno i sinonim upravnoga, potrošačkog i kulturnog središta - obnavlja se čak na tri mjesta. U Modernoj galeriji i nekim manjima, izloženi su eksponati ovogodišnjega Grafičkog bijenala i njegovih pratećih priredaba.
Ljubljanski je Ljetni festival taj koji ljeti već tradicionalno ujedinjuje, područja djelovanja svih tih ustanova u samo jednu, "sezonsku kulturnu ustanovu".
No on već odavna nije ono što je nekoć bio.
No on već odavna nije ono što je nekoć bio.
Križanke - tradicionalno prizorište Festivala - očito će se u zacrtanu topografiju uključiti tek Novim rockom (početkom rujna) koji će, za razliku od dosadašnjih, biti jugoslavenski; pozvani su, između ostalih, predstavnici riječke, subotičke i sarajevske glazbene scene, među kojima je favorit riječki "Grč".
Tako su jedini koji održavaju dinamiku gradskoga prostora oko Titove ulice, s cijelom mitologijom upravnog, poslovnog, potrošačkog, kulturnog središta što se veže uz taj prostor, zapravo robne kuće "Metalka" i "Maksimarket", s koncertima na otvorenome, te Ljubljanski kinematografi.
Leo Bassi - četiri godine u sovjetskim zatvorima
Dakle, uz raznorazne "objektivne okolnosti" samo se polako afirmira "kultura biznisa", što je za ovdašnju mješavinu kontinentalizma, mitteleuropizma i socijalizma prije prednost nego slabost. Jedna od prednosti; trenutno se u Ljubljani prikazuju čak četiri prošlogodišnja filmska bestselera.
Primjetno je pomicanje prizorišta ljubljanskog javnog života u Plečnikovu Ljubljanu i njenu blizinu: stari dio grada s uskim ulicama, buticima, malim prodajnim galerijama, ljetnim vrtovima uz sve brojnije kafiće.
Kao središte mogli bismo prepoznati Konjski rep na Tromostovju, s masama koje se tamo skupljaju. Planinarska linija Konjskoga repa širi se nadolje po desnoj obali Ljubljanice - "Roza", "Zlata lađica", sve do Festivala u Križankama.
Kao središte mogli bismo prepoznati Konjski rep na Tromostovju, s masama koje se tamo skupljaju. Planinarska linija Konjskoga repa širi se nadolje po desnoj obali Ljubljanice - "Roza", "Zlata lađica", sve do Festivala u Križankama.
Ukratko: stvarna glavna os ovdašnje scene je linija što je između padina Grada i Ljubljanice tvore srednjovjekovno duguljasti Gradski i Stari trg. Hlad tih trgova svakako je "prirodni" atribut.
"Kulturni", civilizacijski atribut svakako je "Julija", dnevni bar, i "Romeo", noćni bar. I dakako Romeov "closing time", jedini koji traje do jedan poslije ponoći, kad je doba za diskoteke.
"The Cure", Madonna, "Laibach", Nick Cave, "Beastie Boys", Iggy Pop i drugi vrte se i ljeti, ponedjeljkom, u "Turistu".
Uzgredno (1): u "Romeo" se preselio i veći dio nekadašnje klijentele "Unionove" kavane, koja se sada zatvara u 23 sata.
Uzgredno (2): Ljubljana će prvi put ovoga ljeta slušati glazbu uživo 20. kolovoza, kada će - još se ne zna gdje - svirati "Butthole Surfers", teksaški HC sastav.
"Kulturni", civilizacijski atribut svakako je "Julija", dnevni bar, i "Romeo", noćni bar. I dakako Romeov "closing time", jedini koji traje do jedan poslije ponoći, kad je doba za diskoteke.
"The Cure", Madonna, "Laibach", Nick Cave, "Beastie Boys", Iggy Pop i drugi vrte se i ljeti, ponedjeljkom, u "Turistu".
Uzgredno (1): u "Romeo" se preselio i veći dio nekadašnje klijentele "Unionove" kavane, koja se sada zatvara u 23 sata.
Uzgredno (2): Ljubljana će prvi put ovoga ljeta slušati glazbu uživo 20. kolovoza, kada će - još se ne zna gdje - svirati "Butthole Surfers", teksaški HC sastav.
Među događajima koji su s toga prizorišta stvarali Ljubljansku ljetnu scenu ne ističemo slučajno upravo gostovanje Lea Bassija, talijanskoga glumca, cirkusanta iz obitelji višestoljetne cirkuske tradicije, osnivača Neoneronističke stranke i Cicciolinina prijatelja, čovjeka koji je proveo četiri godine u sovjetskim zatvorima u koje je dospio zato što je po Rusiji prodavao ulaznice za koncert Elvisa Presleyja.
On je u "Romeu i Juliji", uz osvijetljenu piramidu i glazbu hipnotizirao šestoro dobrovoljaca, skakao u Ljubljanicu, gutao vatru i vrtio na nogama maketu pijanina tešku pedeset kilograma, vozio se skuterom i cijeli tjedan vodio glumačku školu.
Kao mješavina srednjovjekovnoga lakrdijaša i postmodernoga svaštara, s parolom koju je na dolasku naslovio svojoj publici - 40 godina ste radili, sad imate puno pravo da se zabavljate - Leo Bassi je upravo onaj događaj koji je najočitije označio Zbivanje Ljubljanskog ljeta ’87.
On je u "Romeu i Juliji", uz osvijetljenu piramidu i glazbu hipnotizirao šestoro dobrovoljaca, skakao u Ljubljanicu, gutao vatru i vrtio na nogama maketu pijanina tešku pedeset kilograma, vozio se skuterom i cijeli tjedan vodio glumačku školu.
Kao mješavina srednjovjekovnoga lakrdijaša i postmodernoga svaštara, s parolom koju je na dolasku naslovio svojoj publici - 40 godina ste radili, sad imate puno pravo da se zabavljate - Leo Bassi je upravo onaj događaj koji je najočitije označio Zbivanje Ljubljanskog ljeta ’87.
IN
1. ZSMS
2. "Romeo"
3. Godišnji odmor na Krimu
4. "Mladina"
5. Op art & Alpski stil
6. "Beastie Boys"
6. "Beastie Boys"
OUT
1. SSOJ
2. "Union"
3. Univerzijada
4. Slovenija, moja dežela
5. Gothic punk & Militantni stil
6. Branko Mikulić
Napisala: Melita Zajc, obrada: Yugopapir (Polet, 1987.)
