Srpanj 1955: Filmski festival u Puli, kao najveća
manifestacija dostignuća naše filmske umjetnosti u zadnje dvije
godine izazvao je pažnju ne samo naše već i svjetske filmske
javnosti.
O tome najbolje govori činjenica, da je na festivalu bilo
prisutno preko 50 stranih filmskih radnika.
Festival je protekao u
radnoj atmosferi, ali je ipak u tim festivalskim danima čitava Pula
bila svečana i razdragana.
Za razliku od prošlogodišnjeg, ovaj je
festival apsolutno uspio, dapače premašio sva očekivanja...
U Puli
se sakupilo preko tisuću filmskih umjetnika, novinara,
predstavnika distributerskih i proizvodnih poduzeća iz svih naših
republika.
Na nizu konferencija za štampu, raznih sastanaka i
svečanih primanja mnogo se govorilo o našoj filmskoj umjetnosti,
mnogo toga povoljnog i nepovoljnog ...
Oni govore za vas...
Razgovarali smo s mnogim našim
filmskim umjetnicima i uvjerili se da svi oni gledaju ozbiljno na svoj zadatak, da vole svoj posao, da su spremni mnogo žrtvovati...
KREŠO GOLIK: "Znam da "Djevojka i
hrast" nije film za široku publiku, film koji će puniti
blagajne kinematografa... Ali, smatram da to nije važno. Film je
umjetnost i "Djevojka i hrast" je film, pa sam nastojao da
on ima veze s umjetnošću... Da li sam uspio? To ja sam ne znam!"
Izgleda da se režiser Golik ovaj puta
prevario. Publika u Areni je nakon, a i za vrijeme predstave,
oduševljeno aplaudirala ... "Djevojka i hrast" je znači
ipak film i za publiku. Ako prihvatimo kao publiku 12.000 gledalaca u
Areni...
VATROSLAV MIMICA: Bili ste u Areni?
JA: Da, bio sam i čuo?
REŽISER: Što?
JA: Aplauz. To je drugi film, koji je
bio tako srdačno pozdravljen od strane publike ...
REŽISER: Znači da je "Ikl" uspio?
JA: Kod publike sigurno!
ANTUN NALIS: Novosti? Ima. Prešao sam u "Zagreb film".
Nalazim se na platnom spisku kao stalni filmski glumac. Ziher je
ziher ... Igrat ću u "Čovjeku s mirne ulice" jednu
epizodnu ulogu, no zadovoljan sam jer je to dobra uloga ...
DRAGOMIR FELBA: Nemam smisla za
intervjue. Što želim igrati? Mnogo toga. Na primjer jednu ulogu u
kojoj ne igram partizana. Nemam ništa protiv tih uloga, ali igrao
sam ih zaista dosta. Koja je moja najbolja uloga? Mislim da je to bio
Barba Žvane...
SAVETA MALINSKA: Kako se osjećam
ovdje? Moram priznati da mi je malo nezgodno ... Nikad nisam bila na
takvim festivalima. Da, želila bih da opet igram, ali za sad želim
da prije svega završim gimnaziju.
FRANC ŠTIGLIC: Nakon režije "Vučje
noći" spremam se da radim na filmu za koji sam napisao sam
scenarij. Radi se o scenariju prema jednoj pripovijesti Miška Kranjca... S radom u Makedoniji sam zadovoljan, Samo, kada sada
gledam svoj film, osjećam da bih dosta toga mijenjao ...
RADOVAN VUČKOVIĆ: Hvala. Kolači mi
prijaju. Volim prijeme na kojima ne zaboravljaju da ima ljudi, koji
vole jesti i kolače. Sa svojom ulogom u "Milijuni na otoku"
sam zadovoljan. Samo škola ... To je neugodna stvar... Da, kad bih
mogao, postao bih filmski glumac. Volim biti filmski gumac... Da, i
kolače volim, a nemam ništa protiv orandžade...
Propaganda, aplauz, kritika, i ono drugo...
Poznata je stvar da se naša
kinematografija ne može pohvaliti dobrim propagiranjem i
reklamiranjem svojih proizvoda. Ovaj puta izgleda nije bilo tako, ali
samo djelomično. Pula je bila dekorirana mnogobrojnim plakatima,
panoima, štandovima i barakama pojedinih proizvodnih i
distributivnih poduzeća.
Ako ocjenimo jačinu propagande, postaje
očito da su najviše reklamirala svoje filmove poduzeća UFUS i
Avala fim, a najslabije, gotovo nikako, osim nekoliko panoa,
poduzeća "Jadran film" i "Vardar film", koji
nisu imali ni propagandni materijal za štampu.
Zanimljivo je bilo da su najslabiji filmovi na festivalu bili najviše propagirani, kao na
primjer "Dva zrna grožđa" ...
Pulska publika, koja je predstavljala
pretežni dio onih 12.000 gledalaca, što su svaki dan ispunjavali
redove Arene do zadnjeg mjesta, bila je prilično hladna.
Zato je
odmah upao u oči svaki jači aplauz i oduševljenje.
Za razliku od
prošle godine, ovaj puta je publika imala kriterija i razumijevanja, kome će podijeliti svoj
aplauz.
Bilo je to na premijerama filmova "Jubilej gospodina
Ikla", "Trenuci odluke", "Djevojka i hrast",
"Ešalon dra M" ...
Zanimljivo je da je odlični
koprodukcioni film "Krvavi put" prošao, barem što se tiče
publike prilično nezapaženo.
 |
| "EŠALON DR. M." prvi film Žike Mitrovića |
Anegdote i stvarnost...
Bilo je i dosta duhovitih festivalskih
anegdota, koje nisu daleko od istine ...
Tako se odmah nakon
premijere filma "Dva zrna grožđa" govorilo kako je
direktor kinematografskog poduzeća u Puli negdje na sredini filma
došao u operatersku kabinu i počeo grditi operatera da je prilikom
prikazivanja ispustio jednu rolu filma i zbog toga da je film postao
nerazumljiv.
Uzaludna su bila dokazivanja operatera da su sve role
prikazivane u cjelosti...
I prilikom prikazivanja filma "Anikina
vremena" dogodio se zanimljiv slučaj. U sekvenci gdje Mihajlo
prilično sporo pere lice vodom iz česme, iz publike se čuo glas:
"Dosta je, ostavi se toga, uhvatit ćeš sinuse ..."
Neki novinar navodno upitao direktora
jednog našeg filmskog poduzeća zašto nije priredio konferenciju za
štampu. Odgovor je bio:
"Naše poduzeće nema ni
dinara u svom fondu za reprezentaciju, pa nismo mogli prirediti
prijem: konferenciju nismo priredili jer jedno bez drugog ne ide.
Naši novinari su ljudi s principima... "
O prijemu kojeg je za novinare i
filmske radnike priredio "Triglav film", u šest sati
poslije podne, pričalo se:
"Pametni su ljudi Slovenci.
Priredili prijem u šest, a predstave u areni počinju u pola devet. Što se može za dva sata ... popiti ..."
Moglo bi se o stvarima oko i iza Arene
još mnogo toga pisati, ali to drugom prilikom ...
Tekst: Lj. G, obrada: Yugopapir (Novela film, 1955.)
