Slobodan Bodo Kovačević: Kada će biti završen "Valter" - prva bosansko-hercegovačka rock opera?

Bodo Kovačević priča za Venov Muzički magazin krajem 1979: Zaista smo radili i radićemo još na toj prvoj bosanskohercegovačkoj rok-operi. Ideja je zapravo vrlo i stara. Probali smo... 

I meni, koji sam zadužen za taj neki muzički, skladateljski dio, da napišem muziku na tekst koji ću dobiti za tu, možemo je nazvati rok-operom, mjuziklom ili rok-baletom, učinilo se da će to lakše ići. 

Imali smo ideju da to napravimo i mislili smo da će to jednostavno ići. Međutim, nije išlo. Pokušali smo, pa smo malo stali. Ima već godina i po dana od kako smo počeli. 

Ipak, ne može se reći da smo odustali, stvar se i dalje odvija.

Sada nam je najvažnija faktografija. Bilo šta da se kaže u tom mjuziklu, mora biti strogo provjereno. Istorijski mora biti činjenično. Crno na bijelom. Jer, masu stvari koje smo saznali, saznali smo u neobaveznoj priči i to moramo provjeriti.


Muzičke ideje i istorija



Imali smo ideju, pokušali smo i stali jer smo shvatili da je to malo jači zalogaj, i sada je problem čisto u faktografiji, ustanovljavanju činjenica. 

Kada to saberemo, naš posao, "Indeksa", odnosno mene, Fadila Redžića i Ranka Rihtmana - nama ostaje, možda najlakši dio posla, to sve muzički uobličiti. Tada ćemo znati: ima to, to i to, imamo te songove, taj i taj muzički sklop i nadam se da ćemo mi to lijepo muzički uobličiti. 


To je nama onda najlakši dio posla. To je naš osnovni zadatak u stvaranju te prve  bosansko-hercegovačke rok-opere. Ko će libreto napraviti, još se definitivno ne zna.

Sada smo napravili pauzu. Ja u glavi cimam već neke muzičke ideje kako bi to trebalo da izgleda i ako one budu odgovarale svemu tome - prihvatiće se, ako ne - pravićemo novo. 

Važno nam je sve to dobro muzički osmisliti. Nije to kao kad se stvara pjesma, pa ja sjednem kod kuće, uzmem gitaru ili sjednem za klavir, pa odlupam tri takta la, la, la... 

Mnogo je kompleksan ovaj posao. Zadužio sam nekoliko ljudi; pronađi mi to i to, ko je bio u toj vezi, ko je taj, šta je taj rekao, šta se radilo tog trena, te i te godine...?


Do današnjih dana



Bilo je malo preuranjeno govoriti da će premijera biti na dan otvaranja rekonstruisanog sarajevskog Narodnog pozorišta. Mi sa ljudima iz Pozorišta uopšte nismo pregovarali, niti ti ljudi imaju pojma o tome. To se može desiti bilo gdje. 

Kada to napravimo, tada ćemo i odlučiti gdje će biti premijera. Nama bi bilo drago da završimo do otvaranja Pozorišta, jer smo to u predideji i zamislili kao spektakl.

Za muzičko uobličavanje svega toga Fadilu, Ranku i meni treba mjesec i po dana posla i još mjesec dana trebaće za snimanje, tako da će rok-opera po svemu sudeći biti realizovana tokom 1980. godine.

Prvobitna ideja je bila da se zove "Valter", možda će na kraju krajeva i ostati taj naziv. No, to ne znači da će se Valter kao ličnost pojaviti u rok-operi. 

U sadašnjoj fazi našeg dramaturškog razmišljanja Valter se ne mora pojaviti kao uloga, ali će biti prisutan kao simbol. Simbol revolucionara, koji nije doživio da osjeti plodove svoga revolucionarnog rada, kako su oni ostvareni. 

Povući ćemo i istorijsku paralelu od "Mlade Bosne" pa naovamo. 

I muzički ćemo uobličiti da idemo po nekim istorijskim desetljećima, pa smo došli i do ideje da idemo i do današnjih dana, ali kroz tu ideju: ljudi koji su se borili i poginuli za dobro ovoga vremena u kome sada živimo.


Davorin, "Indeksi" i ja



Momentalno sam u stalnom radnom odnosu na Radio-Sarajevu i to mi mnogo odgovara i iz razloga što sam stalno u toku zbivanja. 

Pravim za mnoge pjevače pjesme i aranžmane, a komponujem i za "Indekse". 

Moj imenjak i prezimenjak Slobodan Kovačević iz splitske grupe "More" i ja pojavili smo se kao aranžeri i producenti na posljednjim disko produkcijama Miše Kovača i Vladimira Savčića Čobija. 

Pojavljujem se i na LP-ju Fadila Toskića, a momentalno radim na LP pločama Davorina Popovića, Gorana Gerina i Alme Ekmečić. 

I Zdravku Čoliću sam ponudio nekoliko pjesama koje su bile gotove, pa sada čekam da vidim šta će od toga biti.

Stvaranje aranžmana, čime se ja u posljednje vrijeme sve češće bavim, vrlo je interesantan posao. Prije sam radio samo za "Indekse", ali se povećala produkcija i sve češće dolaze ljudi i kažu: 

"Daj mi Bodo, molim te, napravi aranžman za ovu pjesmu"! 

To je dosta mukotrpan posao i nije bogzna kako plaćen. Uzimam da pravim aranžman samo ako mi se strašno svidi pjesma, jer iza svakog tog aranžmana treba stajati, a iza vas su sati i sati provedeni radeći na njemu. 

Neki to "odštancuju" za dva-tri minuta, ali ja to ne mogu tako. 

I kad najtrivijalniju pjesmicu aranžiraš ne možeš je zbrziti, jer se moram potpisati ispod nje.

Ja prije svega volim rad u studiju, interesantno mi je eksperimentisanje zvukom. 

Ako napišem aranžman, onda sam naravno i najzainteresovaniji da budem i producent, jer tako provjeravam da li je moja aranžerska ideja uspješno realizovana. 

Naši afiniteti za studijskim radom vuku korijene još od onog mono, jednokanalnog studija, gdje smo kao "Indeksi" davno snimali. 

Tada smo nešto čačkali oko tehnike i magnetofona. I na našim prvim pločama ima nekih tehničkih "zezalica". 

Što se tiče "Indeksa", oni će i dalje djelovati. Trenutno Davorin Popović radi svoj LP, stvaramo i novi album "Indeksa", a napravio sam i pola materijala za moj samostalni LP.

Obrada: Yugopapir (Venov MM, 1979.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate