Aco Razbornik, radni dan u najboljem YU tonskom studiju Akademik: Buldožer je pregazio Dugme

Avgust 1977: Na prvom spratu jedne zgrade u ljubljanskoj Poljanskoj ulici sve je dozvoljeno! A ponajviše zanovijetanje. Miro Bevc ili Aco Razbornik sve odobravaju, klimaju glavama i pritišću ili okreću onu silnu dugmad i tipke u bijeloj, crvenoj ili crnoj boji.

Pjevači hodaju oko tih velikih pultova, nešto mudro klimaju glavama, grizu debele slovenačke sendviče, piju mlijeko... Prave svoju novu ploču.

Poslije duže pauze, najcjenjeniji i najbolji jugoslovenski studio ponovo je otvoren. Sada je ljubljanski "Akademik" "naštiman" na 16 kanala, ima i neke posebne i specijalne uređaje. 

Drugim riječima, odjenuo se po posljednjoj modi, nimalo ne zaostaje za onim brojnim studijima po engleskoj metropoli.

"Dugme" je pregaženo!

U studiju smo zatekli Acu Razbornika. Miro je negdje u Alpama, na odmoru. I nama je rekao ono, već poslovno: "Može", kada smo izrazili želju da čitaocima VEN-a predstavimo studio i porazgovaramo o svemu i svačemu u našoj zabavnoj muzici.

- Sačekajte samo da završim ove snimke - reče još i nastavi snimati Ismeta Kurtovića, solistu zagrebačkog sastava "Drugi način".

Sjedili smo, znojili se, čekali i gledali kako to ovaj radio-mehaničar radi. Stotine dugmića je trebalo okrenuti, isto toliko tipki pritisnuti, pažljivo pratiti rad igli na specijalnim tablama...

Pokušavali smo započeti ragovor, ali bez uspjeha. Aco je zaboravio na nas, savjesno se predao poslu. Pa, naravno, i to je jedna od tajni ovog studija.

Rad, rad, i opet rad.

Ali kakav... Jedino je nekoliko puta, izgleda više za sebe, upitao otkud Kurtoviću takav glas...

- E, gotovo je. Molim vas, zapišite ime ovog mladića. Pa takav glas se još nije čuo u našoj zabavnoj muzici. Svaka mu čast!

Zašto se svi oduševljavaju ovim studijem?

Zašto? Pa ne znam. Vjerovatno zbog naše profesionalnosti. Trudimo se da sve što radimo dobro ispadne. Osim toga, i oprema je vrlo kvalitetna. A uopšte nema neke zvučne i poznate marke. Sve smo to Miro i ja sami napravili!

Koliko ste grupa i pjevača snimili?

Ko bi to znao? Dosta, mnogo...

I kada vam je bilo najteže, s kim ste se najviše namučili?

Uh, puno pitate. Najlakše je bilo raditi sa "Tajmom", "Bijelim dugmetom", "Septembrom", "Drugim načinom"... Profesionalci su, znaju svoj posao... A najteže? Pa nije lijepo to govoriti.

Namučio sam se sa nekom splitskom grupom, zaboravio sam im ime. Došli su ovdje a ne znaju šta hoće! Bilo je teško raditi i sa Duškom Lokinom.

Zabavna muzika stagnira

Dobro poznajete našu zabavnu muziku. Šta mislite o njoj?

Stagnira. I to vrlo opasno! Nema nikakvih originalnosti, nema ništa novo, puno se luta, kompozitori i pjevači traže nešto, a potpuno su se izgubili.

Sarajevska grupa "Bijelo dugme" je potpuno pregažena, njihovo vrijeme je već uveliko prošlo. Zaista, ne vidim, ne znam kakva nas muzičko-zabavna budućnost očekuje.

Pa, ipak...

Možda će nešto napraviti "Drugi način". Dobri su momci, ovaj pjevač je izvanredan. Samo ako budu znali. Meni je žao "Dugmeta". Ali, sami su krivi za ovo što sada doživljavaju. Publika može biti tolerantna do određene granice.

Šteta što momci nisu ostali onakvi kao u vrijeme kada su ovdje snimali svoju prvu ploču "Kad bi bio bijelo dugme". Ah...

Pa, dobro, ko je onda po vašem mišljenju najbolji u Jugoslaviji? 

Iznenadićete se, sigurno. Od pjevača to je svakako Oto Pestner. Kako taj pjeva! A od grupa najkvalitetniji je "Buldožer". Mislim da je taj sastav prevazišao "Dugme" i iz onog najsjajnijeg doba. Originalni su, duhoviti, interesantni.

Vidjećete, uskoro će se pojaviti njihova druga velika ploča. Mislim da će potući sve dosadašnje rekorde po tiražu.

Nemamo pravog producenta

Studio "Akademik" postoji od prije tri godine. U stvari, njegov život je mnogo duži, ali nije to bilo "ono pravo". Onda su jednog dana Miro Bevc, učitelj po profesiji, i Aca Razbornik, radio-mehaničar, odlučili da naprave pravi studio.

Pronašli su prostorije, uložili i posljednji dinar ušteđevine, i rodio se "Akademik".

- Ovo što sada vidite je izvanredno, ali to još nije izgled pravog "Akademika". Namjeravamo da ubacimo još "neke detalje". Mislim da više nema nikakve potrebe da naše grupe, poput "Dugmeta" ili "Smaka", odlaze u London na snimanje.

To je po meni čisto "foliranje". Sve ono što su oni tamo učinili, može se i u Jugoslaviji sasvim dobro raditi. Mnogo jeftinije. Danas i "Jugoton" i RTB imaju izvanredna studija.

Još jedino kada bi njihovi snimatelji radili s ljubavlju i sa srcem taj posao...

Pa, ako snimatelj nije baš nešto naročito, tu je producent?

Griješite. Mi u Jugoslaviji imamo samo jednog pravog producenta. To je Jože Privšek. Danas je izgleda moderno biti producent, pa sebi uz ime svako stavlja to zanimanje. A ljudi uopšte i ne znaju šta je to.

Pa, producent mora prije svega da bude izvanredan muzičar, čovjek koji, praktično, sve zna.

Jesu li svi oni glasovi koje ste vi ovdje snimali, a koji su kasnije utisnuti na ploče, zaista tako kvalitetni?

Hm... Šta ja znam. Ne bih želio da umanjim kvalitet pjevača i grupa, ali mi mnogo učinimo da snimak izgleda i zvuči dobro, da ne kažem izvanredno.

Danas su i inače muzika i tehnika neodvojivi. Tehnika je, uz to, vrlo napredovala, pa se glas može "ispeglati", "produžiti", "podići", "spustiti"... Razumijete.

Priča se da ste vi mnogim poznatim pjevačima "ispeglali" glasove.

Pa, ako se priča, onda...

Mnogo se priča o vašim zaradama?

Znao sam! A malo ima istine u tome. Do sada je zarade bilo vrlo malo jer smo Miro i ja sve ulagali u studio. Prava zarada tek predstoji.

Pitali smo, na kraju, Acu ima li neku svoju, ili fotografiju "Akademika", koju bismo objavili uz ovaj tekst.

- Učinite mi na volju, pa objavite fotografiju "Drugog načina". Dobri su to momci...

Razgovarao: Mensur Osmović, obrada: Yugopapir (Ven, 1977.)

Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate