Dragan Nikitović, Vladanko Stojaković i Boris Mutić '87: Gdje su, što rade naši sportski komentatori

Kolovoz 1987: Dragan Nikitović, sportski novinar i komentator (57), nedavno je izbrojao svoje godine radnog staža - trideset i dvije (plus šest nepriznatih u Sportu), ali se i sam iznenadio kad je, onako usput, osobni kompjutor (čitaj: sjećanje!) izbacio još neke brojke. 

Dosad je izvještavao s deset, što ljetnih što zimskih olimpijada, obavio je oko 1200 sportskih prijenosa (svaki od 60 do 90 minuta, ne računajući produžetke), a televizijski je novinar već dvadeset i šest godina - od 1961. 

Želja? Barcelona, 1992!

Privatno voli skijanje, često je na snijegu, a kad jednom ode u mirovinu - pecanje i samo pecanje!

Zato ga pitamo unaprijed i na vrijeme: hoće li tada upecati i sportske (novinarske) memoare kakvih baš nemamo mnogo? 

U njih bi se sjajno uklopio i anegdotski događaj u Poljskoj 1974, kada je prenosio susret reprezentacija Poljske i Jugoslavije, te govorio puna dva i pol sata u prazno, jer linije nisu radile.

Ipak su mu čak i čestitali. 

Odgovor ćemo saznati na vrijeme... (Foto: Ivo Sešek)



(Foto: Ivo Sešek)
Vladanko Stojaković, univerzalni komentator i reporter RTV Beograd, rođen "daleke", kako kaže, 1927. godine, razmišlja da se poslije 39 godina radnog staža otisne slijedeće sezone u mirnije penzionerske vode i posveti se uspomenama na tisuću i više prijenosa koje je za 26 televizijskih godina odradio. 

Polaganiji ritam uhvatio je, doduše, već prije desetak godina, kad je preživio infarkt, zaboravivši na sportove poput skijaških skokova u Planici, gdje se treba "pentrati" na planinu, a i druge, slične tome. 

Putujući po kontinentima, od Južnog do Sjevernog pola (figurativno rečeno), ipak nije stigao do toliko bliske, kilometarski uzeto, zemlje Albanije. 

Nada se da će to uskoro učiniti, kad NK Partizan bude u kupu UEFA igrao protiv momčadi iz Tirane, čiji je naziv, u prijevodu, Zastava - s obzirom da su mu sada "u krvi" nogomet i košarka. 

Ah, da! Da ne zaboravimo. 

Prije tri mjeseca postao je djed, kako to ozbiljnom reporteru i priliči u nekim godinama, pa je to s ponosom i izjavio, ne samo pred našim reporterom na zadatku - čuli su to i drugi, u Press-centru Univerzijade, koji su naćulili uši.



(Snimio: Željko Čupić)
Boris Mutić, sportski televizijski novinar, urednik i komentator, ovih je dana bio na odmoru u Rogoznici - nakon što se riješio Univerzijade, prijenosa nogometnog turnira za Trofej Marjana i početka novog jugoslavenskog nogometnog prvenstva koje, valjda, ipak neće biti tako zamršeno kao prošlogodišnje. 

Mada bi čovjek dao ruku u vatru da sportski znalac njegova kova ima u malom prstu sve sportove, osim u suncu, Boris ovih dana uživa i u svojim prvim teniskim koracima, te otkriva svu draž i skupoću toga, sve popularnijeg sporta... 

Najavljuje li to, ujedno, i Mutićeve prijenose teniskih turnira u budućnosti - još ne znamo.

(Studio, 1987.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate