Najprije su kaskaderi Milan Mitić i Slavoljub Plavšić s konjima ušli u žabokrečinu Kopačkog Rita i prešli rukavac, a onda je u tu avanturu, ne baš tople i ugodne noći - iako je bilo nedavno - krenuo i Dragan Nikolić. Tako je počelo snimanje Seoba scenarista i režisera Saše Petrovića po romanu Miloša Crnjanskog u Kopačkom Ritu.
Dragan Nikolić alias Pavle
Isaković iz romana Crnjanskoga krenuo je na svoj put "klonuo od
gladi, povraćanja, bundeva i prijavština" prema Budimu, preko
močvare i ritova, a tako se i jedna davna ideja počela realizirati.
Aleksandar Saša Petrović još je
prije tridesetak godina planirao kako će Seobe biti njegov prvi
igrani film.
Otad pa do ove, ne baš ugodne ljetne noći, prošlo je
mnogo vremena, a i štošta se dogodilo u životu toga režisera.
Odavno je on snimio svoj prvi film.
Nisu to bile Seobe; donio je
jugoslavenskoj kinematografiji nagradu i slavu, a za sebe zaradio
Golgotu nakon "desetke" koju je dao na
beogradskoj Akademiji svom studentu za film Plastični Isus, ali
djelovao je i dalje kao "autentični čovjek filma",
istrajavajući jednako u nadi da će jednom realizirati svoj san -
projekt Seobe.
Svojedobno je tu svoju želju iznio
Crnjanskom u pismu dok je ovaj još živio u Londonu.
Ubrzo je dobio
i odgovor u kojemu mu Crnjanski predlaže da realizira na filmu
njegovu knjigu Kap španske krvi ili Konak.
U jednom razgovoru
kasnije, Petrović će reći kako ga je začudila ta arhaična
predodžba Crnjanskog o filmu, koji ga je u prvi mah i razočarao,
jer nije mogao povezati takvu sugestiju sa čovjekom koji je osjećao
i stvarao likove događaje kakvi se sreću u Seobama.
S vremenom, poslije povratka Crnjanskog
u zemlju, i kod njega je sazrelo uvjerenje da upravo Seobe valja
ekranizirati, te da je to baš posao za Sašu Petrovića.
Samo
Aleksandar Petrović zna koliko je vremena i riječi potrošio da uvjeri mnoge kako bi trebalo
napraviti taj posao.
Nedavno, još dok u Francuskoj nisu bile
prevedene Seobe, Petrović je i Jacka Langa, tadašnjeg ministra
kulture, uvjeravao da je to jedan od najvećih romana, i to ne samo
jugoslavenske nego i svjetske književnosti.
Čini se da je u tom
uvjeravanju i uspio, jer su francuski partneri u tom poslu - koji
inače potpisuju dvije televizije - Beogradska i Novosadska, te
Mediteran cinema - i prije prijevoda Seoba na francuski pristali
uložiti novac u toj projekt.
Tek će se nekome zavrtjeti u glavi...
Kad su Seobe, nedavno - zahvaljujući
prijevodu sudskog tumača Velimira Popovića - doživjele u Francuskoj
pravi bum, francuski su se partneri uvjerili da su stali iza pravog
romana i projekta.
A možda je u znak zahvalnosti za tu potvrdu
Aleksandar Saša Petrović na snimanje prve klape u Kopačkom Ritu
pozvao i Velimira Popovića koji se i dalje "bavi"
Crnjanskim (sada na francuski prevodi Roman o Londonu).
Kada se Saša Petrović prije tri godine počeo s televizijskim
studijima dogovarati o snimanju Seoba, već se tada govorilo da je
to zamašan posao - najveći televizijski projekt u nas, koji će
svakako dobrano nadmašiti budžet i rashode mamut-serije o Vuku
Stefanoviću Karadžiću.
Pred Sašom Petrovićem stoji zadatak da
napravi deset sati programa, od toga osam epizoda po jedan sat i
televizijski film u trajanju od dva sata.
To je posao, kako se sada
predviđa, otprilike od dvije godine rada, a o tome koliko je to
novaca - besmisleno je i govoriti.
Jer, kad se na kraju posla podvuče
crta ispod svih računa, uza sve ono što donosi inflacija i takvi
projekti, tek će se tada nekome zavrtjeti u glavi.
Zato sada
začuđuju izjave Saše Petrovića, doduše s razlogom prilično
ljutoga, da se u posao krenulo s nepotpisanim ugovorima, i to ne samo
s partnerima iz Francuske nego i nekih drugih, koji će biti iz Čehoslovačke i Sovjetskog Saveza.
Inertnost televizijskih ljudi sada
se nadomješta agilnošću i vezama Saše Petrovića, ali
budući da je projekt krenuo, on sada govori samo o svom potpunom umjetničkom angažmanu,
pa će odgovorni i zaduženi u televizijskim kućama morati zasukati
rukave i više se angažirati kako bi se stvorili maksimalni uvjeti
za realizaciju Seoba.
Uostalom, kriza u kojoj se ostvaruje taj
projekt zahtijeva ozbiljan i odgovoran odnos prema tom poslu.
Glumačka ekipa
Oko tog projekta okupljena je uistinu
velika i ugledna ekipa glumaca i filmskih stručnjaka. Saša Petrović
odlučio je da glavne uloge podijeli inozemnim i našim glumcima.
Tako će lik Vuka Isakovića tumačiti sovjetski glumac Avtan Dil
Maharadže, Aranđela francuski glumac Richard Berry a Dafinu Isabelle Huppert.
Uloga Pavla Isakovića povjerena je Draganu
Nikoliću, Trifuna Ljubiši Samardžiću, a u filmu i TV-seriji pojavljivat će se i
Svetozar Cvetković, Meto Jovanovski, Mirjana Karanović i drugi.
Iza kamere stoji Igor Luter, snimatelj svjetskoga glasa koji je radio
Limeni bubanj i Wajdinog Dantona; scenografi su Aleksandar Milović,
Milenko Jeremić i Boris Moravac, a o maskama se brine "oskarovac"
František Čižek (Oscar za masku u filmu Amadeus) i dobitnica dvije
Zlatne arene Eržebet Kovač (Zlatna arena za maske u filmovima
Variola vera i Igmanski marš).
Tako je Saša Petrović konačno krenuo
u svoju dugo očekivanu seobu sa Seobama Miloša Crnjanskog.
Istim putem kojim su išli Isakovići kretat će se i on sa svojom filmskom
ekipom i glumcima, a u tom projektu, osim scenarija i režije,
namijenio je sebi i ulogu- glumit će sovjetskog ambasadora.
Vjerojatno je iznenađenje i to što se na popisu glumaca nalazi i
njegov prijatelj, dr. Draško Ređep koji je u prvim kombinacijama
trebao biti dakako, prije mnogo godina producent Seoba, jer je taj
posao bio namijenjen Neoplanta-filmu.
Sovjetski ambasador (Saša
Petrović) i Garsuli, austrijski plemić (dr. Draško Ređep) dva su
najomraženija lika u romanu Miloša Crnjanskog. Valjda Saša
Petrović zna što radi.
Napisao: Ognjen Žanić, snimili: Jovan Vajdl i Slobodan Miletić, obrada: Yugopapir (Studio, 1987.)
