Bila jednom četiri jugoslovenska stupa košarke: Petrović, Divac, Rađa, Kukoč... A Jure Zdovc? (1991)

Novembar 1991: Kada bi se u košarci dodjeljivao "Oskar" za sporednu ulogu, onda bi on svakako pripao Juri Zdovcu, bivšem košarkašu ljubljanske "Olimpije", sada članu italijanskog "Knora" ... Želja mu je da jednog dana okuša sreću u "Lejkersima" iz Los Anđelesa ...

Petrović, Divac, Rađa, Kukoč i... Zdovc.

Bila jednom četiri jugoslovenska stupa košarke: Dražen Petrović (sada u Nju Džersiju), Vlade Divac (koji nosi teško nasljeđe Džabara u Los Anđelesu), Toni Kukoč (u Trevizu) i Dino Rađa (maskirani čovjek još nekonsolidovanog "Mesađera").

Peti momak tužnog lica u to vrijeme (1989) nije još bio poznat, a zvao se Jure Zdovc.

Kada je 1990. Jugoslavija u Argentini stigla na "krov svijeta", i oni koji se nisu interesovali za košarku morali su da zapaze Zdovca.

Njegova jednostavna i linearna košarka, sinhronizovana igra sa drugovima, odlična odbrana i sposobnost da u pravi čas postigne koš, zainteresovali su Etorea Mesinu, koji je već tada mislio o Zdovcu kao najboljoj zamjeni Ričardsona za "Knor".

Pravi trenutak

Od "pješaka" Zdovc je vremenom izgradio solidnu karijeru, bez suvišnih priča, svjestan da će košarku tretirati uvijek kao "the best job", najbolji posao, a možda je to bilo jedino što je izvrsno znao da radi.

- Kada mi je "Knor" ponudio mjesto koje je pripadalo Šugeru Reju Ričardsonu, shvatio sam da je došao pravi trenutak - kaže Zdovc. - Jedan za drugim, moji drugovi iz reprezentacije su otišli, neki u Sjedinjene Države, drugi u Italiju. Zato sam odmah prihvatio ponudu "Knora", iako je moj ugovor bio osjetno "drukčiji" od Rađinog u Rimu ili Kukočevog u Trevizu. Mislim u pogledu novca...

Ipak je Zdovc, po dolasku u Bolonju, bio nepoznanica za mnoge.

- Naročito za italijanske novinare, ili mi se barem tako učinilo. Oni su me odmah počeli da upoređuju sa Ričardsonom, a ja sam odmah priznao da je on veliki košarkaš, ali sasvim drukčiji igrač od mene. Ričardson je, uostalom, u svemu drukčiji. Nisam se žalio, ali sam proživio nekoliko doista teških sedmica.

* Da li mu je dosadilo što ga i sada nazivaju "radnikom parketa" s obzirom na sportski put od "Olimpije" do "Knora"?

- Ovo ne smatram nazadovanjem jer sam skromnog porijekla; rođen sam u malom slovenačkom gradiću, u običnoj porodici. Imam godinu dana stariju sestru. Kao dječak sam igrao košarku, fudbal, ping-pong, odbojku.

Prije deset godina izgubio sam oca, tada sam se opredijelio za košarku. Sa šesnaest sam godina iz tima "Komet", u rodnom mjestu, prešao u ljubljansku "Olimpiju", gdje sam za trenera imao Vinka Jelovca.

* Njegova karijera je, na izvjestan način, krenula nakon trijumfa jugoslovenske košarke 1990. Koliko u tome ima istine?

- Sve moje košarkaške sezone bile su odlične. Debitovao sam 1987. Na Olimpijadi 1988. u Seulu praktično sam bio na klupi kao rezerva neprikosnovenom lideru Petroviću. U Argentini na Svjetskom prvenstvu 1990. doživio sam nezaboravno ljeto i doista vrhunsku košarku.

Čega se najradije sjećam? Pobijedili smo Sjedinjene Države iako u ekipi nismo imali Rađu.

Mrtvi ideali

Zatim se dogodio Rim 1991., evropsko polufinale između Jugoslavije i Francuske gdje se ime Jure Zdovca pojavilo u posljednjem trenutku.

Nakon izbijanja građanskog rata Zdovc je odbio da obuče dres svoje zemlje ili, bolje reći, svoje bivše zemlje, šta se stvarno zbilo?

- Hiljadu puta su mi postavili to pitanje. Upravo sam se spremao da uđem u autobus koji će ekipu odvesti do "Pala Eura" kad mi je ministar za sport Slovenije telefonirao i zatražio da ne igram. Učinio je to na veoma kulturan način, bez trunka prisile. Moja porodica je bila u Jugoslaviji i pošto je izbio građanski rat, više sam volio da sam sa njima. 

Sve su kolege bile uz mene. Htjeli su da isto učine. Sada sam, mnogo mirniji, Slovenija je slobodna.

* Kako vidi političku budućnost Jugoslavije?

- Sa komunizmom je svršeno. Titovi ideali su mrtvi i pokopani. To je stvarnost a ne samo osjećanja. Nikad više neće biti jedinstvene Jugoslavije, a kada prestanem igrati, vratiću se u rodno mjesto.

Zdovcev trogodišnji ugovor sa "Knorom" ima malu klauzulu: tokom ljeta imaće mogućnost da učestvuje na bilo kojem terenu NBA. Moći će da okuša sreću u nekoj američkoj ekipi.

Da li je tačno da ga "Lejkersi" očekuju raširenih ruku?

- Najviše volim košarku Medžik Džonsona jer je ona spektakl, brza i zabavna. Još me nisu pozvali. Prošlog je ljeta bilo neke priče, ali rat me je natjerao da odbijem.

* Šta mu Divac priča o L.A.?

- Ništa. Mjesecima se ne čujemo. Sa Kukočem, Rađom i drugima iz državnog tima nemam tako intenzivne veze kako se misli. Samo sam sa Tonijem i Dinom dobar prijatelj. Veoma se poštujemo, ali svako je pošao svojim putem i to je pravo. Moj život je sada ovdje, u Bolonji, sa ženom Irinom i našom kćerkom...

Napisala: Jasminka Radić, obrada: Yugopapir (Ven, 1991.)

Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate