"John Huston, kojemu je sjajan
redateljski dar osigurao jedinstveno mjesto u povijesti Hollywooda,
ovih dana dodaje novu lovoriku svojoj bogato ukrašenoj kruni, i to
filmom što ga je upravo snimio za United Artists, Afričkom
kraljicom, s Humphreyem Bogartom i Katharine Hepburn u glavnim
ulogama..."
Tako je 28. prosinca 1951, prije gotovo
trideset i šest godina, Hustona opisao Al Tamarin u kratkoj
biografiji, kakve je tvrtka United Artists znala o svojim viđenijim
autorima priređivati za potrebe tiska.
U doba snimanja Afričke kraljice, pustolovnog filma koji je režirao, te s Jamesom Ageejem za nj napisao i scenarij po poznatom Foresterovu romanu-bestseleru, Hustonu je bilo četrdeset i pet godina.
Netom prešavši polovicu svoga vijeka, za leđima je već imao životnu priču kakve se netko drugi ne bi posramio ni s osamdeset dvije godine - a upravo to je i dob u kojoj je ovih dana umro.
Ne samo da je već početkom pedesetih godina bio slavan redatelj s nekoliko glasovitih filmova u opusu - tako da mu je čak i Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, poslovično štedljiva kad je posrijedi prostor koji treba ustupiti američkim filmskim režiserima, posvetila četrnaest dragocjenih redaka - nego je bio vlasnik gotovo nevjerojatno raznolikog i bogatog iskustva.
Hustonovo ime postalo je kratka metafora avanture, pa se i spomenuta Tamarinova biografija, prilično suhoparno stisnuta na četiri kartice, ipak čita sa zanimanjem dostojnim kakvoga pustolovnog romana.
Uostalom, možda je baš epitet "filmskog Hemingwaya", koji je Hustonu jednom netko prilijepio, ujedno i najslikovitiji opis njegova iznimnog životnog nemira.
U doba snimanja Afričke kraljice, pustolovnog filma koji je režirao, te s Jamesom Ageejem za nj napisao i scenarij po poznatom Foresterovu romanu-bestseleru, Hustonu je bilo četrdeset i pet godina.
Netom prešavši polovicu svoga vijeka, za leđima je već imao životnu priču kakve se netko drugi ne bi posramio ni s osamdeset dvije godine - a upravo to je i dob u kojoj je ovih dana umro.
Ne samo da je već početkom pedesetih godina bio slavan redatelj s nekoliko glasovitih filmova u opusu - tako da mu je čak i Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, poslovično štedljiva kad je posrijedi prostor koji treba ustupiti američkim filmskim režiserima, posvetila četrnaest dragocjenih redaka - nego je bio vlasnik gotovo nevjerojatno raznolikog i bogatog iskustva.
Hustonovo ime postalo je kratka metafora avanture, pa se i spomenuta Tamarinova biografija, prilično suhoparno stisnuta na četiri kartice, ipak čita sa zanimanjem dostojnim kakvoga pustolovnog romana.
Uostalom, možda je baš epitet "filmskog Hemingwaya", koji je Hustonu jednom netko prilijepio, ujedno i najslikovitiji opis njegova iznimnog životnog nemira.
Huston je rođen 1906. godine, a
roditelji su mu bili poznati glumac Walter Huston i spisateljica Rhea Gore.
Djetinjstvo i adolescentsko razdoblje možda i nisu toliko zanimljivi, budući da tek nakon dvije godine provedene na srednjoj školi u Los Angelesu počinje pravi dio priče, ono uvodno poglavlje u kojem se pomalo nazire lik uistinu neobičnog protagonista, sa svim prirodnim osobinama budućeg neumornog istraživača u prašumama života.
Neobuzdana narav, koja se iz njegova mladalački razbarušena karaktera počinje pomaljati na tim stranicama, jednoga će ga dana učiniti enfant terribleom holivudskog slastičarskog poimanja života, a šezdesetak godina poslije, nakon njegove smrti, uvjeriti novinske urednike da se čak i omraženi nekrolozi mogu objavljivati bez one, za njih tako tjeskobne čitalačke apatije.
Djetinjstvo i adolescentsko razdoblje možda i nisu toliko zanimljivi, budući da tek nakon dvije godine provedene na srednjoj školi u Los Angelesu počinje pravi dio priče, ono uvodno poglavlje u kojem se pomalo nazire lik uistinu neobičnog protagonista, sa svim prirodnim osobinama budućeg neumornog istraživača u prašumama života.
Neobuzdana narav, koja se iz njegova mladalački razbarušena karaktera počinje pomaljati na tim stranicama, jednoga će ga dana učiniti enfant terribleom holivudskog slastičarskog poimanja života, a šezdesetak godina poslije, nakon njegove smrti, uvjeriti novinske urednike da se čak i omraženi nekrolozi mogu objavljivati bez one, za njih tako tjeskobne čitalačke apatije.
Napustivši redovito školovanje, Huston
je, naime, postao profesionalni boksač koji je u godinu i pol dugoj
karijeri bio prilično uspješan borac lake kategorije.
Izgubio je samo dvije od dvadeset pet borbi, a to razdoblje svoga života rezimira jednom već dobro poznatom izjavom:
"Kakva su to bila vremena! Moja najveća želja bio je ring. Postao sam boksač i tukao se po jazbinama na periferiji, gdje su ljudi za malo novaca gledali kako se služim šakama. I, što sam za to dobivao? Poneki ručni sat ili kakav kaput od tvida. Slali su me u barove gdje su se održavale boksačke priredbe. Bila su to grozna mjesta. Ipak, jednom sam dospio i do Madison Square Gardena. Jedne sam se večeri tukao čak dvaput, s dva različita čovjeka."
Izgubio je samo dvije od dvadeset pet borbi, a to razdoblje svoga života rezimira jednom već dobro poznatom izjavom:
"Kakva su to bila vremena! Moja najveća želja bio je ring. Postao sam boksač i tukao se po jazbinama na periferiji, gdje su ljudi za malo novaca gledali kako se služim šakama. I, što sam za to dobivao? Poneki ručni sat ili kakav kaput od tvida. Slali su me u barove gdje su se održavale boksačke priredbe. Bila su to grozna mjesta. Ipak, jednom sam dospio i do Madison Square Gardena. Jedne sam se večeri tukao čak dvaput, s dva različita čovjeka."
No, Hustonov elan vital, dakako, nije
mu dopustio da se na jednome mjestu zadrži dulje od nepune dvije
godine, pa je svoje šakačke ambicije ostavio nakon posjeta ocu koji
je u to doba bio jedan od vrhunskih brodvejskih glumaca.
Otac ga je i upoznao s Kennethom McGowanom, cijenjenim producentom i scenaristom. Na njegov nagovor, mladi Huston počeo je i sam glumiti: pojavio se u nekom malenom teatru na Greenwich Villageu igrajući glavnu ulogu u jednoj od drama Sherwooda Andersona.
No, već druga uloga bila je za Hustona i posljednja; upravo toliko mu je trebalo da se zasiti glume i posveti vojničkom pozivu.
Budući da je naučio jahati još kao dječak, odlučio je svoju, ionako već neodredivu karijeru još jednom podvrgnuti pravom sudbinskom saltu.
Otac ga je i upoznao s Kennethom McGowanom, cijenjenim producentom i scenaristom. Na njegov nagovor, mladi Huston počeo je i sam glumiti: pojavio se u nekom malenom teatru na Greenwich Villageu igrajući glavnu ulogu u jednoj od drama Sherwooda Andersona.
No, već druga uloga bila je za Hustona i posljednja; upravo toliko mu je trebalo da se zasiti glume i posveti vojničkom pozivu.
Budući da je naučio jahati još kao dječak, odlučio je svoju, ionako već neodredivu karijeru još jednom podvrgnuti pravom sudbinskom saltu.
Tako je krenuo prema jugu, prešao
granicu i pridružio se konjici meksičke armije, glasovitoj po
velikoj kavalerijskoj vještini. Bio je ondje iduću godinu i pol, no
kao meksički poručnik ne sjeća se samo blještavih trofeja za
konjičke eskapade nego i prilično sumornih događaja u vječito
nemirnom tadašnjem Meksiku:
"Dugo poslije revolucije, zemlja je bila puna bandita, i nije se smjelo kretati uokolo bez oružja. Neprestano su napadali vlakove i ubijali putnike; razvlačili čelične žice preko ulica, tako da su oni koji bi prošli automobilom znali ostati bez glave...
Postojala je u to doba skupina konjanika koje sam upoznao kad sam kao konjički oficir bio u Meksiku. Međusobno su se nazivali doradosi, a bili su bivši vojnici Zapate i Ville. Živjeli su na konjima, jeli što i konji, te spavali u sedlu.
Ništa im nije trebalo, jer bi, jašući, iščupali malo trave koju bi podijelili s konjima. Bili su kadri nanjušiti čovjeka na udaljenosti od kilometra.
"Dugo poslije revolucije, zemlja je bila puna bandita, i nije se smjelo kretati uokolo bez oružja. Neprestano su napadali vlakove i ubijali putnike; razvlačili čelične žice preko ulica, tako da su oni koji bi prošli automobilom znali ostati bez glave...
Postojala je u to doba skupina konjanika koje sam upoznao kad sam kao konjički oficir bio u Meksiku. Međusobno su se nazivali doradosi, a bili su bivši vojnici Zapate i Ville. Živjeli su na konjima, jeli što i konji, te spavali u sedlu.
Ništa im nije trebalo, jer bi, jašući, iščupali malo trave koju bi podijelili s konjima. Bili su kadri nanjušiti čovjeka na udaljenosti od kilometra.
Meksička ih je vlada angažirala;
dobili su dozvolu da rade po svom nahođenju. Samo dvije godine poslije, u Meksiku
nije više bilo nijednog bandita."
Nije volio dosadne i prosječne ljude
Takvo opskurno društvo znanaca Huston
je napustio prilično brzo, vrativši se u Sjedinjene Države da bi postao pisac. Pisao je priče o
boksačima, i to s dovoljno uspjeha da privuče pažnju izdavača.
Uskoro se zaposlio kao novinar, ali su ga otpustili kad je, izvještavajući o nekom umorstvu, nevinog čovjeka greškom proglasio ubojicom.
I tako se taj bivši boksač, glumac, konjanik, pisac i novinar počeo bližiti zanimanju koje će ga proslaviti širom svijeta...
Značajnu ulogu u Hustonovu
približavanju filmu odigrao je čuveni redatelj William Wyler.
Surađivali su na scenariju za jedan od Universalovih filmova, i to
je zapravo bilo prvo Hustonovo celuloidno iskustvo.
No, trebalo je proći još nekoliko godina, put u London, a potom i u Pariz, gdje je studirao umjetnost, te rad na nekoliko scenarija, da tek 1941. godine režira svoj prvi film: Malteški sokol.
Parafrazirajući naslov jedne novovremene domaće predstave, reklo bi se da ga sokol jest volio: Hustonu je film odmah donio reputaciju značajnog novog redatelja.
Karijeru u igranom filmu još jednom privremeno prekida 1942, kada odlazi na evropsko ratište i ondje snima dokumentarce. Iz vojske je otpušten 1945. sa činom majora, a ugled uzornog vojnika pomoći će mu kasnije pred histeričnim McCarthyjevim progonima.
No, trebalo je proći još nekoliko godina, put u London, a potom i u Pariz, gdje je studirao umjetnost, te rad na nekoliko scenarija, da tek 1941. godine režira svoj prvi film: Malteški sokol.
Parafrazirajući naslov jedne novovremene domaće predstave, reklo bi se da ga sokol jest volio: Hustonu je film odmah donio reputaciju značajnog novog redatelja.
Karijeru u igranom filmu još jednom privremeno prekida 1942, kada odlazi na evropsko ratište i ondje snima dokumentarce. Iz vojske je otpušten 1945. sa činom majora, a ugled uzornog vojnika pomoći će mu kasnije pred histeričnim McCarthyjevim progonima.
Od slave vjerojatno ipak ne bi bilo
ništa da u idućem razdoblju nije napravio briljantnu seriju: snimio
je filmove kao što su Key Largo, Džungla na asfaltu, Crvena medalja
za hrabrost i Blago Sierra Madre.
Generacije i generacije pustolovnih duhova udisale su godinama zavodljiv miris avanture koji se provlačio romanima misterioznog B. Travena, no tek je Huston uspio spojiti magiju poznatog romana s vlastitim svjetonazorom i životnim preferencijama da bi stvorio film jedinstvene privlačnosti.
Ono što za mlade čitatelje s bujnom fantazijom zacijelo znači Stevensonov Otok s Blagom, to je za filmske gledaoce bez sumnje bilo Blago Sierra Madre.
U toj priči o trojici grubijana koji traže zlato, s Humphreyem Bogartom i Timom Holtom u glavnim ulogama, očito Huston je pronašao sve što ga je zanimalo i u životu - apologiju muškosti, avanturu i završetak bez dosadne arome hepienda.
Za Blago Sierra Madre - a to je i najpravedniji rasplet - podijelio je Oscare Američke filmske akademije s ocem koji je u filmu odigrao briljantnu treću rolu.
Generacije i generacije pustolovnih duhova udisale su godinama zavodljiv miris avanture koji se provlačio romanima misterioznog B. Travena, no tek je Huston uspio spojiti magiju poznatog romana s vlastitim svjetonazorom i životnim preferencijama da bi stvorio film jedinstvene privlačnosti.
Ono što za mlade čitatelje s bujnom fantazijom zacijelo znači Stevensonov Otok s Blagom, to je za filmske gledaoce bez sumnje bilo Blago Sierra Madre.
U toj priči o trojici grubijana koji traže zlato, s Humphreyem Bogartom i Timom Holtom u glavnim ulogama, očito Huston je pronašao sve što ga je zanimalo i u životu - apologiju muškosti, avanturu i završetak bez dosadne arome hepienda.
Za Blago Sierra Madre - a to je i najpravedniji rasplet - podijelio je Oscare Američke filmske akademije s ocem koji je u filmu odigrao briljantnu treću rolu.
Snimivši u novije doba vrlo raznorodne
filmove, kao što su Bijeg u pobjedu, Annie,
Ispod vulkana ili Čast Prizzijevih, John Huston umro je kao
najstariji filmski režiser, i to nakon života koji nije mogao imati
primjerenijeg režisera.
Priča se da nije volio dosadne i prosječne ljude, barem onoliko koliko ni producenti nisu podnosili njegovu nepredvidivost: nikad nisu bili sigurni hoće li im idući Hustonov projekt donijeti bogatstvo ili propast.
No, nepredvidivost je, nezaboravimo, ipak ona odlika koja se poput aureole obavija jedino oko istinskog, nepatvorenog Talenta.
Priča se da nije volio dosadne i prosječne ljude, barem onoliko koliko ni producenti nisu podnosili njegovu nepredvidivost: nikad nisu bili sigurni hoće li im idući Hustonov projekt donijeti bogatstvo ili propast.
No, nepredvidivost je, nezaboravimo, ipak ona odlika koja se poput aureole obavija jedino oko istinskog, nepatvorenog Talenta.