Nick Cave na jedinom jugoslovenskom koncertu 1987. u Ljubljani: Očekujući nesvakidašnji doživljaj


Studio, veljača 1987: Nick Cave svirao je u Ljubljani uz pratnju The Bad Seeds band pred tri tisuće poklonika. Iznenađujući uspjeh tog pjevača i pjesnika obradovao je prave poznavaoce zbivanja u alternativnoj glazbenoj produkciji...

Kad Nick Cave svira pred tri tisuće ljudi - sve je moguće. Kao prvo, izvođači su bili ugodno iznenađeni odazivom i obaviještenošću domaće publike.

Naglašavamo riječ domaće, jer bilo je ljudi iz svih krajeva Jugoslavije. Ljubljana je te večeri bila glazbeni centar domaćih sladokusaca.

Dvorana Kodeljevo nepoznata je po koncertnoj aktivnosti, a premijera s Caveom više je nego dobar uvod u slijedeće pothvate (a organizatori iz ŠKUC-REPOT-a hrabro ih najavljuju, i treba im vjerovati). 

Problem prvog dijela koncerta bio je u lošem razglasnom uređaju, ali i u tome što je svima bilo jasno da bi nastup u nekoj klupskoj atmosferi za Cavea ipak bio mnogo primjereniji. Ali, što je koncert više odmicao - svirka i atmosfera bili su sve bolji.

Nicka Cavea uskoro će upoznati i domaći diskofili, jer njegov pretposljednji album Kicking Against The Pricks uskoro će se pojaviti i u našim izlozima ploča.

Poznat po radu u grupi The Birthday Party, Cave se 1982. godine odlučio na samostalnu karijeru, da bi već slijedeće godine zabilježio prve uspjehe. Albumi From Her To Eternity, s čijom je naslovnom pjesmom počeo ljubljanski koncert, zatim The First Born Is Dead, Kicking Against The Pricks i, posljednji, Your Funeral... My Trial - zapažen su opus u sklopu nezavisne diskografije u svijetu.

S Caveom je svirao i Blixa Bargeld, domaćoj publici poznat po koncertu grupe Einsturzende Neubau-ten, a sa svojim sadašnjim bubnjarom Thomasom Wydlerom, Cave je snimio album potpisan kao djelo Wydlerove grupe Die Haut.

Organizatori iz ljubljanskog ŠKUD-ROPOT-a već su toliko zadužili domaće rock-poklonike da prevladava mišljenje kako mogućnosti boljeg poznavanja svjetske glazbene produkcije nisu ni moguće. 

Koncert Nicka Cavea bio je briljantan primjer interesa za glazbu i za sve ono što pripada u profilirano obavještavanje o suvremenim smjerovima u toj domeni stvaralaštva. 

Kad bi bilo mnogo stilski različitih koncerata, na nastupe poput ovog Caveovog ne bismo gledali kao na čudo neviđeno, nego kao na jedan od uobičajenih, kvalitetnih glazbenih događaja u mjesecu.

Napisao: Aleksandar Kostadinov 



*****




Rock, mart 1987: ... Organizatori su za Kejvov jedini jugoslovenski koncert odabrali sportsku dvoranu "Slovan" u kojoj se našlo oko tri hiljade posetilaca. Pri tom su platili ne baš popularnu cenu karata (2500 din. a na dan koncerta 2800 din.) (Rock je koštao 400 dinara - op. Y.) 

Očekujući nesvakidašnji doživljaj, publika je vrlo burno dočekala grupu, koja se posle čitavog sata zakašnjenja pojavila na sceni. 

Kejv je delovao kao da je na ivici nervnog rasula. Između psovki i negodovanja koje je upućivao momku za miks-pultom, nizao je pesme sa albuma razbijajući im strukturu do granica kakofonije. 

Pored toga što se povremeno nekontrolisano drao, najneprijatnije iznenađenje koncerta bila je njegova kvalitativna neujednačenost.

Posle par ubedljivo odsviranih i energijom dobro nabijenih pesama, dolazilo je do pada dinamike i sve se kretalo na ivici rasula. 

Tome je najviše kumovala neuvežbanost benda i neosmišljeno drljanje Bliks Bargelda na gitari. Uprkos tome, Kejv je dobro komunicirao sa publikom, koja ga je čak tri puta zvala na bis. 

Doduše i to pozivanje publike je trajalo neuobičajeno dugo za naše navike. Deo publike morao je desetak minuta da skandira da bi se grupa najzad, i prilično mrzovoljno, pojavila na bini. Očito su i Nik Kejv i sam sastav sve vreme emitovali neku nervozu i nezadovoljstvo, što se odrazilo i na kvalitet celog koncerta. 

To je bilo najočitije tokom improvizovanog i smušenog razgovora sa novinarima, koji se posle dugog preganjanja sa samim Kejvom, odvio posle koncerta. Nešto je u svemu tome, na žalost, škripalo.

Sledećeg dana Kejv je otputovao u Berlin da bi učestvovao u snimanju novog filma čuvenog nemačkog reditelja Vima Vendersa. 

Film za sada nosi radni naslov "Nebo nad Berlinom", a Kejv radi kompletnu muziku za njega i nosilac je jedne od uloga. 

Pored toga, Kejv u razgovorima ističe kako ovih dana piše knjigu pod nazivom "And The Ass Saw The Angel" u kojoj će se naći sva ona teorija apsurda koju do sada nije izneo u pesmama. To je bar neiscrpna tema.

Napisao: Petar Janjatović




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate