Novi rock 87: Izveštaj sa nezvanične smotre jugo-alternativne scene (+ Swans) u Ljubljani

Rujan 1987: Nastavljajući dobru tradiciju, organizatori su na Križanke, pred Ljubljančane i njihove goste, doveli jugo-alternativnu scenu i zvučni psiho-fizički udar Swanse iz New Yorka. Želimo im još mnogo uspješnih koncertnih i drugih medijskih uspjeha...

Čemu hvaliti nešto, kad oni kojima je Novi rock namijenjen ionako znaju da će biti dobro. Nipošto zato da ih dođe još više, jer ionako ne bi imali gdje stati, jedino da se sve skupa preseli u dvoranu Tivoli. To bi bilo zgodno - alternativa u prostorima za desetak i više tisuća ljudi gladnih nečeg drukčijeg! Istina, nije sve što je drukčije i dobro, ali barem gledajući to - možeš reći da nije dobro.

Možda slijedeće godine ili u idućem desetljeću i Zagreb dobije nešto slično, pa nećemo svako malo morati putovati u susjednu Ljubljanu. Nema koncerta u Ljubljani bez dobrog dijela zagrebačke, ovoga puta i riječke publike.

Popis bandova koji su svirali u organizaciji agilnog Radio-Študenta i Republičke konferencije ZSMS obećavao je dobru informaciju o postojećem jugo-alter glazbenom arsenalu.

Početak je pripao Rodericku iz Osijeka, sastavu velikih ambicija, ali izuzetno skromne realizacije.

Dosadno, no za početak sve se, oprašta. Roderick inače ostaje diskografski zabilježen na albumu Pogonsko gorivo, kompilaciji osječkih sastava koji možete potražiti među Diskotonovim izdanjima.

Budući da je alternativa mnogo više od pjevanja na stranom jeziku i mistike tipa "crno i atonalno", tako se i Roderick sasvim solidno uklapaju u presjek "normalne" scene grada Osijeka, gdje se inače nevjerojatno mnogo svira, pa se to ne smije zaboraviti.

Ljubljanski sastav Miladojka Youneed nešto je sasvim drugo.

Njihovu kasetu (objavio ŠKUC, pa nabavite - op. a.) dugo slušam, ali u živo su deset puta jači, i njihovo korištenje duhača samo potcrtava gotovo pankersku energiju koju isporučuju.

Sastav koji bi čovjek mogao zamisliti u nekom potpuno pomaknutom plesnjaku kako svira pred plesačima koji bi morali biti još otkačeniji. Obratite pažnju na njihov debi-album, ako stigne u trgovine.

SCH je sarajevska grupa koju treba zaboraviti, jer shizofrenija nije dovoljan razlog za bavljenje glazbom. Nema tu ničega, samo nabijanje koje podsjeća na najgore izdanje malog Ivice koji tek dobije električnu gitaru, pa mu brzo dosadi i mora je uništiti.

Tu je postalo malo vruće, pa je publiku trebalo ohladiti, pozvati ostarjele redare i sačuvati razglas. Gitarist i pjevač SCH-a, nasreću, razbio je samo svoju gitaru.

Nakon osvježenja uz prigodne šankove (pljeskavice na alter-rocku prijaju uz pivo kao i na bilo kojem drugom provodu), na sceni je riječka grupa Grč.

Motorna pila, dim, sjekira i snažan zvuk koji prati naratora Zorana Štajduhara - teatralna je predstava, čisto i jasno profilirana.

Jesu li Grč trenutno najkvalitetniji "mrak" u nas?

Mislim da u to nema sumnje, pa tko to može izdržati neka ne propusti njihov koncert. Čini mi se da imaju vrlo zanimljivog gitarista Zorana Klasića koji je, poput cijelog sastava, svoju ideju bavljenja rockom dobro osmislio.


Swansi ne dave svojom filozofijom



Skopski Mizar grupa je na koju me upozorio Vlatko Stefanovski, i sasvim je u pravu.

Pjevač je briljantan, a i basist zna kako se pjeva. Glazba im je folklorirana verzija Bauhausa, možda Joy Division, no nekakva psihodelična atmosfera provlači se cijelo vrijeme, i mislim da su, poput grupe Grč, sasvim izuzetni na domaćoj sceni.

Ta dva sastava ujedno su i najzanimljiviji trenuci domaćeg izdanja Novog rocka, te uz nekoliko drugih domaćih grupa - rijetki petak domaće alternative!

Odvedite ih bilo kamo u Evropu i svi će otkačiti, jer takvih sastava ni na inozemnoj sceni nema na bacanje.

Na Novom rocku promovirana je ploča Rijeka - Pariz - Teksas, s predstavnicima riječke scene, Centar za dehumanizaciju s kasetom, a bilo je i razgovora o nekim medijskim poslovima (hoće li TV uzeti ATV ili neće, tj. ako neće brdo alternativi, hoće ona njemu).

Swansi su nakon pauze izašli na scenu Križanki oko ponoći.

Najavljeni kao predstavnici njujorške Lower East Side scene, počeli su laganom temom koju je otpjevala Jarboe, njihova nova kolegica za klavijaturama, pratećim vokalima i ponekad prvim vokalom.

Gledao sam njihov posljednji videospot i mislio da je tetoviranje samo za potrebe snimanja, ali...

Kako su se prevarili svi koji su, možda, pomislili da će to biti koncert mirne i malo drukčije glazbe!

Smirena je samo publika koja je uglavnom u stanju potpune pozornosti primila koncert - dušom i tijelom. Motorhead, Iron Maiden i slični teškaši dječja su igra prema zvučnim valovima koje isporučuju Swansi.

Razlika je jedino u smislu, jer Njujorčani i te kako dobro znaju što rade.

Swansi ne dave svojom filozofijom. Oni su zapravo tisuću puta pojačana i prenesena glazbena reakcija određenih ljudskih stanja.

Meni se ujedno čini da su jedan od rijetkih alternativnih sastava koji imaju potpuno pokriće za ono što rade. Tu uistinu nema šminke i lažnog predstavljanja. Posjetiteljima se ostavlja otvorena mogućnost prihvaćanja ili odbacivanja. Sredine tu ne može biti.

Novi rock 87 održan je na ljubljanskim Križankama, i ako sve bude uobičajeno, vidimo se iduće godine.  Ista meta, isto odstojanje!

Napisao: Aleksandar Kostadinov, obrada: Yugopapir (Studio, 1987.)






Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate