Septembar 1987: "Dom za vješanje" će biti priča o jednoj tipičnoj romskoj porodici koja životari u bijedi i siromaštvu, koja se bori za opstanak i parče hljeba... Glavnog junaka, dječaka Perhana, igra Davor Dujmović, njegovu babu Ljubica Adžović, Romkinja iz Sutomora, sestru Elvira Sali, učenica iz Skoplja. Tu su i Bora Todorović, Mirsad Zulić Campo i Branko Đurić...
Poslije višemjesečnih priprema i
nekoliko prolongiranja, sredinom septembra je konačno pala prva
klapa "Doma za vješanje", najnovijeg filma Emira Kusturice
od kojeg producent sarajevski "Forum", i američki
distributer "Kolumbija", očekuju uspjeh i dobru zaradu.
Što se tiče samog Kusturice on ništa ne očekuje, on zna: biće to film po njegovom kroju, na neki način logičan nastavak "Sjećaš li se Doli Bel" i "Otac na službenom putu", film u kome će motivi sna, magije, telekineze i drugih parapsiholoških i nadrealnih elemenata biti do kraja razvijeni u jednu cjelinu.
Što se tiče samog Kusturice on ništa ne očekuje, on zna: biće to film po njegovom kroju, na neki način logičan nastavak "Sjećaš li se Doli Bel" i "Otac na službenom putu", film u kome će motivi sna, magije, telekineze i drugih parapsiholoških i nadrealnih elemenata biti do kraja razvijeni u jednu cjelinu.
Borba za opstanak
"Dom za vješanje" će biti priča o jednoj tipičnoj romskoj porodici koja životari u bijedi i siromaštvu, koja se bori za opstanak i parče hljeba... Ne otkrivajući previše, Kusturica ukratko kaže da će to biti priča o dječaku Perhanu, vojničkom kopiletu, koji živi i sanja u Šutki, skopskom romskom naselju Šuto Orizari, sa svojom babom koja gasi kreč, sestricom koja ima kraću nogu i ujakom velikim kurvarom koji, kada se napije, traži od babe lovu, a kada mu ona ne da, on digne kuću u zrak.
U odslikavanju života ove romske
porodice Kusturici pomažu snimatelj Vilko Filač, koji je radio i u
njegovim prethodnim filmovima, tonac Ivan Žakić, kostimograf
Mirjana Ostojić i gomila drugih od gotovo 30-člane ekipe.
Glavnog junaka, dječaka Perhana igra
Davor Dujmović, kojeg se publika, vjerovatno, sjeća iz "Oca na
službenom putu" gdje je igrao starijeg brata Morena de
Bartolija. Njegovu babu glumi 60-godišnja Romkinja iz Sutomora,
Ljubica Adžović, kojoj je ovo prvi nastup na filmu, a njegovu
sestru učenica iz Skoplja, Elvira Sali.
Sinolička Trpkova, tumači lik Azre, djevojčice u koju je Perhan zaljubljen. Među brojnim naturščicima Romima, koje je Kusturica pokupio gotovo iz cijele zemlje, pojaviće se i Husnija Hadžimović, po zanimanju oštrač noževa, koji će igrati lik Perhanovog ujaka.
Od profesionalaca tu je Bora Todorović (Ahmet) i Mirjana Karanović. Jednog Borinog brata Zefa igra ugostiteljski radnik iz Sarajeva Mirsad Zulić Campo, a drugog - Sadama, Branko Đurić.
Sinolička Trpkova, tumači lik Azre, djevojčice u koju je Perhan zaljubljen. Među brojnim naturščicima Romima, koje je Kusturica pokupio gotovo iz cijele zemlje, pojaviće se i Husnija Hadžimović, po zanimanju oštrač noževa, koji će igrati lik Perhanovog ujaka.
Od profesionalaca tu je Bora Todorović (Ahmet) i Mirjana Karanović. Jednog Borinog brata Zefa igra ugostiteljski radnik iz Sarajeva Mirsad Zulić Campo, a drugog - Sadama, Branko Đurić.
Prvi kadrovi "Doma za vješanje" snimljeni su u blizini sela Kočilari kod Titovog
Velesa, nastavak u skopskom naselju Topana.
Na prašnjavoj ledini, među brojnim,
drečavo ofarbanim udžericama, scenografi, Milenko Kljaković i Mišo
Marković, napravili su "Dom za vješanje".
Omanja, naherena kućica, sklepana od daski s kojih se kreč odavno počeo guliti, s klimavim drvenim tremom - prebivalište je Perhana, njegove sestre i babe.
Ispred straćare stari željezni šporet, čiji oluci štrče u nebo. Gusti dim koji kulja iz njih najavljuje da se na šporetu nešto kuha. I zaista, baka nešto petlja oko ručka, grdeći onako usput džukca koji neprestano laje:
Omanja, naherena kućica, sklepana od daski s kojih se kreč odavno počeo guliti, s klimavim drvenim tremom - prebivalište je Perhana, njegove sestre i babe.
Ispred straćare stari željezni šporet, čiji oluci štrče u nebo. Gusti dim koji kulja iz njih najavljuje da se na šporetu nešto kuha. I zaista, baka nešto petlja oko ručka, grdeći onako usput džukca koji neprestano laje:
- Soske bešlja upri mande...
Gorak glumački hljeb
Ovaj kadar, koji ne traje više od par
minuta, sniman je bezmalo sat i po. Tokom snimanja uvijek je
iskrsavao novi problem: mali statisti, nenaviknuti da dugo ćute, baš
kada ne treba progovorili bi po koju riječ; u daljini bi se, tokom
snimanja, čuo zvuk električne testere, automobila ili motora koji
se nije uklapao u scenario...
Ipak, najviše glavobolje Kusturici i njegovoj ekipi zadavao je pas Medo koji je u ovom kadru imao "noseću" ulogu. Tokom brojnih proba sve je bivalo u redu. Kadgod bi mu dreser dao znak, Medo bi zalajao. Međutim, tokom snimanja ni da otvori njušku. I tako devet puta...
Ipak, najviše glavobolje Kusturici i njegovoj ekipi zadavao je pas Medo koji je u ovom kadru imao "noseću" ulogu. Tokom brojnih proba sve je bivalo u redu. Kadgod bi mu dreser dao znak, Medo bi zalajao. Međutim, tokom snimanja ni da otvori njušku. I tako devet puta...
Iako nije bilo prijatno po paklenoj
vrućini, kada se živa u termometru penjala i do 36. podjeljka,
bezbroj puta ponavljati ovu scenu, Kusturica nije gubio glavu, ni
živce.
Naprotiv, njegova smirenost, odmjerenost, smisao za šalu, unosili su duh vedrine i među ostale članove ekipe, glumce, brojne statiste, "slučajne" prolaznike i razne muvatore.
Naprotiv, njegova smirenost, odmjerenost, smisao za šalu, unosili su duh vedrine i među ostale članove ekipe, glumce, brojne statiste, "slučajne" prolaznike i razne muvatore.
- E, sinko, gorak je glumački hleb - reče
nam u šali, u pauzi snimanja, 60-godišnja Romkinja Ljubica Adžović
rodom iz Bara, a sa stalnim prebivalištem u Sutomoru, koja u filmu
igra Perhanovu baku.
Kako kaže, nju je Kusturica pronašao u vinogradu u Suvom Potoku nadomak Sutomora:
- "Svidela" sam mu se, i eto preko noći, postadoh glumica. Naporno jeste, velika je vrućina, a i taj založeni šporet, ali je ujedno i veoma interesantno. Nepismena sam, ali to nije problem - tekst učim napamet. Možda čak nešto i zaradim. Jer, ja sam siromašna žena. Devetoro dece hranim sa socijalnom pomoći od svega tri miliona i osamsto hiljada (starih) dinara. Pitaš gdje stanujemo? U jednoj daščari, manjoj od ove filmske. Zato djeca kažu, idi majko glumi, zaradi neki dinar da popravimo krov nad glavom.
Kako kaže, nju je Kusturica pronašao u vinogradu u Suvom Potoku nadomak Sutomora:
- "Svidela" sam mu se, i eto preko noći, postadoh glumica. Naporno jeste, velika je vrućina, a i taj založeni šporet, ali je ujedno i veoma interesantno. Nepismena sam, ali to nije problem - tekst učim napamet. Možda čak nešto i zaradim. Jer, ja sam siromašna žena. Devetoro dece hranim sa socijalnom pomoći od svega tri miliona i osamsto hiljada (starih) dinara. Pitaš gdje stanujemo? U jednoj daščari, manjoj od ove filmske. Zato djeca kažu, idi majko glumi, zaradi neki dinar da popravimo krov nad glavom.
Dok smo razgovarali neprestano je
milovala po gustoj crnoj kosi malu tamnoputu devojčicu. Kaže, to je
Perhanova sestra. Elvira Sali, 12-godišnja
učenica OŠ "Vasil Glavinov" iz Skoplja, takođe, je
slučajno uletjela u ekipu.
- Nas učenike šestog razreda iz škole
su pokupli i odveli u hotel "Kontinental". Rekli su nam
snima se neki film pa trebaju glumci. I eto, čika Emir je baš mene
izabrao. Sviđa mi se ovo što radim, i možda jednoga dana postanem
prava glumica.
Ko riba - u vodi
"Dom za vješanje" snima se
na romskom jeziku, a kasnije će biti titlovan na srpskohrvatski. U
ekipi i među glumcima ima ljudi kjima je ovo prvi susret sa tim
jezikom. Zato pitamo Boru Todorovića, koji ovdje igra okorjelog
negativca, Ahmeta, kako se snalazi.
- Ko riba u vodi - kaže. - Mada je tek
počelo snimanje, već sada mogu da vam kažem da će ovo biti moja
najdraža i najznačajnija uloga. I do sada sam igrao negativce, ali
ovakvog do sada nisam. Zato ću pokušati da "omekšam" lik Ahmeta, vođe
jedne grupe koja se bavi podzemnim stvarima, da ga učinim nekako
pristupačnijim.
Jer, on ima dosta sličnosti sa Sicilijancima, patrijarhalno je vaspitan, ima nekoliko ljudskih slabosti, osetljiv je... Zaista mi je drago što sam dobio tu ulogu i to u filmu velikog jugoslovenskog i svetskog režisera sa kojim je više nego zadovoljstvo raditi.
Ceo film se snima na romskom jeziku, teksta ima mnogo, ali mogu vam reći da nikada ranije nisam bio spremniji za film. Daleko pre početka snimanja, ceo tekst sam znao napamet, a u tome mi je umnogome pomogao dr Rajko Đurić koji me je naučio romski.
Jer, on ima dosta sličnosti sa Sicilijancima, patrijarhalno je vaspitan, ima nekoliko ljudskih slabosti, osetljiv je... Zaista mi je drago što sam dobio tu ulogu i to u filmu velikog jugoslovenskog i svetskog režisera sa kojim je više nego zadovoljstvo raditi.
Ceo film se snima na romskom jeziku, teksta ima mnogo, ali mogu vam reći da nikada ranije nisam bio spremniji za film. Daleko pre početka snimanja, ceo tekst sam znao napamet, a u tome mi je umnogome pomogao dr Rajko Đurić koji me je naučio romski.
Nešto više o radnji filma pokušali
smo da doznamo od glumca amatera Mirsada Zulića Campe, inače
ugostiteljskog radnika iz Sarajeva, mladića koji je već igrao u
prethodnim Kusturičinim filmovima.
Umoran od snimanja i paklene vrućine, onako znojan škrto nam je rekao da igra Borinog, odnosno Ahmetovog brata - Zefa, mladića na lošem glasu, sklonog kriminalu, siledžijstvu...
- U filmu, Perhanovu sestru vodimo na liječenje u Ljubljanu, a njega na prevaru u Italiju i uključujemo u život podzemlja...
Umoran od snimanja i paklene vrućine, onako znojan škrto nam je rekao da igra Borinog, odnosno Ahmetovog brata - Zefa, mladića na lošem glasu, sklonog kriminalu, siledžijstvu...
- U filmu, Perhanovu sestru vodimo na liječenje u Ljubljanu, a njega na prevaru u Italiju i uključujemo u život podzemlja...
Pored Topane, dobar dio "Doma za
vješanje" će biti sniman u skopskom romskom naselju Šuto
Orizari, gdje je izgrađen pravi mali filmski grad.
Između bioskopa "26. juli" i zgrade KUD-a "Pralipe", na oko 300 kvadrata nikle su kafane, berbernica, ćevabdžinica, samoposluga, lebledžinica, pekara, fotografska radnja, nekoliko kioska, letnja kino-sala, autobuska stanica. Izgrađeno je oko 22 objekta.
Nakon Skoplja, ekipa filma se seli u Beograd, a odatle u Ljubljanu, Rim i Milano.
Posljednji kadrovi filma treba da budu snimljeni do 25. decembra, a od snimljenog materijala napraviće se i TVserija u četiri epizode.
Između bioskopa "26. juli" i zgrade KUD-a "Pralipe", na oko 300 kvadrata nikle su kafane, berbernica, ćevabdžinica, samoposluga, lebledžinica, pekara, fotografska radnja, nekoliko kioska, letnja kino-sala, autobuska stanica. Izgrađeno je oko 22 objekta.
Nakon Skoplja, ekipa filma se seli u Beograd, a odatle u Ljubljanu, Rim i Milano.
Posljednji kadrovi filma treba da budu snimljeni do 25. decembra, a od snimljenog materijala napraviće se i TVserija u četiri epizode.
Napisao: Dušan Joksić, snimio: B. Popović, obrada: Yugopapir (Ven, 1987.)
