Decembar 1979: Čin opredjeljenja u pravom trenutku: vlastiti autorski rad • Počeci u sarajevskim gimnazijama, domovima kulture, fiskulturnim dvoranama... • Presudna uloga Doma mladih u "Skenderiji" • Najplodniji period od 1969. do 1974. godine • "Bijelo dugme" i dan-danas drži primat u rok-muzici • Svake godine jedan cjelovit muzički projekat koji se vrednuje na jugoslovenskoj muzičkoj sceni...
*****
U posljednje vrijeme sve se češće
čuje, mnogi muzički kritičari akcentiraju i apostrofiraju, da je
situacija u muzičkom životu Sarajeva loša, da postoji evidentna
stagnacija, pad intenziteta muzičkih zbivanja i njihovog kvaliteta,
a neki idu tako daleko da tvrde da tzv. sarajevska pop-škola nikada
nije ni postojala!
Ispada, u suštini, da sarajevska pop-škola ništa terminološki ne određuje.
Konstatacija je ta da postoji mnogo kvalitetnih izvođača iz Sarajeva koji su mnogo toga napravili na jugoslovenskom planu, ali da oni međusobno nemaju nikakvu vezu i nikakvih dodirnih tačaka, da su njihova stilska opredjeljenja totalno različita i da na osnovu toga ne može ni da konsekventno slijedi zaključak o postojanju pop-škole.
Naša razmišljanja išla su drugim pravcem.
Ispada, u suštini, da sarajevska pop-škola ništa terminološki ne određuje.
Konstatacija je ta da postoji mnogo kvalitetnih izvođača iz Sarajeva koji su mnogo toga napravili na jugoslovenskom planu, ali da oni međusobno nemaju nikakvu vezu i nikakvih dodirnih tačaka, da su njihova stilska opredjeljenja totalno različita i da na osnovu toga ne može ni da konsekventno slijedi zaključak o postojanju pop-škole.
Naša razmišljanja išla su drugim pravcem.
ZAOKRET
U Sarajevu, u momentu kada se
konstituisala Muzička produkcija, kao dio Radio-televizije Sarajevo,
postojalo je nekoliko ljudi koji su bitno izmijenili pristup u
stvaranju programa i formiranju programskih rezervi, fonoteke,
arhiva...
Tu su prije svega: Esad Arnautalić, Nikša Dabović, Zlatko Daniš, Vlatko Petrović, Dragiša Savić, pa Kornelije Kovač, Đorđe Novković i Srđan Matijević.
Ta prilično kompaktna ekipa stvorila je neka pravila o tome kako treba praviti program.
Jedan od bitnih zaključaka je bio da se taj novi program mora stvarati vlastitim autorskim radom! "Indeksima", "Pro artama", "Ambasadorima" je u jednom trenutku rečeno:
"U redu je, idete u studio, ali više nema prepjeva. Zapamtite, samo vaše kompozicije".
Takva orijentacija izazvala je izuzetno kvalitetno opredjeljenje, a to je da su se sve grupe okrenule autorskom radu. Bilo je to prvo i elementarno određenje nekakvog budućeg razvoja muzičkog života u ovoj sredini.
Tu su prije svega: Esad Arnautalić, Nikša Dabović, Zlatko Daniš, Vlatko Petrović, Dragiša Savić, pa Kornelije Kovač, Đorđe Novković i Srđan Matijević.
Ta prilično kompaktna ekipa stvorila je neka pravila o tome kako treba praviti program.
Jedan od bitnih zaključaka je bio da se taj novi program mora stvarati vlastitim autorskim radom! "Indeksima", "Pro artama", "Ambasadorima" je u jednom trenutku rečeno:
"U redu je, idete u studio, ali više nema prepjeva. Zapamtite, samo vaše kompozicije".
Takva orijentacija izazvala je izuzetno kvalitetno opredjeljenje, a to je da su se sve grupe okrenule autorskom radu. Bilo je to prvo i elementarno određenje nekakvog budućeg razvoja muzičkog života u ovoj sredini.
Drugi centri su još dosta dugo poslije
takve odluke, muzičara i ljudi oko muzike, zadržali sistem
prepjevavanja.
"Elipse" su u to vrijeme prepjevavale gotovo cjelokupni repertoar "Bitlsa", "Siluete" su živjele od prepjevavanja "Roling stounsa" i "Enimalsa".
"Indeksi" koji su tada bili najpoznatiji u Sarajevu, su sebi obezbijedili mjesto i pozicije, prostor i uvažavanje na osnovu njihovog autorskog rada.
"Lutalice", "Plavi dijamanti", "Pauci", "Combo", "Čičak", "Pro arte", "Kodeksi", "Indeksi", "Mića, Goran i Zoran", "Ambasadori", "Specijal faktor", "Vokinsi", "Romeo i Julija", "Mladi i lijepi", "Jutro", "Šoumeni", "Mira i prijatelji", "Iver", Vedo Hamšić, Selma Koluder, Sabina Varešanović, Dragan Stojnić, Azra Halilović, Sabahudin Kurt su samo dio onih koji su utirali put razvoja popularne muzike u Sarajevu, u njenim počecima.
"Elipse" su u to vrijeme prepjevavale gotovo cjelokupni repertoar "Bitlsa", "Siluete" su živjele od prepjevavanja "Roling stounsa" i "Enimalsa".
"Indeksi" koji su tada bili najpoznatiji u Sarajevu, su sebi obezbijedili mjesto i pozicije, prostor i uvažavanje na osnovu njihovog autorskog rada.
"Lutalice", "Plavi dijamanti", "Pauci", "Combo", "Čičak", "Pro arte", "Kodeksi", "Indeksi", "Mića, Goran i Zoran", "Ambasadori", "Specijal faktor", "Vokinsi", "Romeo i Julija", "Mladi i lijepi", "Jutro", "Šoumeni", "Mira i prijatelji", "Iver", Vedo Hamšić, Selma Koluder, Sabina Varešanović, Dragan Stojnić, Azra Halilović, Sabahudin Kurt su samo dio onih koji su utirali put razvoja popularne muzike u Sarajevu, u njenim počecima.
DANSING ITD.
Druga stvar je što je u Sarajevu, na
mnogo mjesta, postojala institucija dansinga.
Još na samim počecima stvaranja sarajevske pop-škole (1961 - 1962. godina), u mnogim sarajevskim gimnazijama, u fiskulturnim dvoranama, kino-salama svake nedjelje održavane su igranke.
Svojevremeno je, tada, u Drugoj sarajevskoj gimnaziji postojao klub "Eho 61", gdje su se okupljali muzičari: Slobodan Bodo Kovačević, Paša Ferović, Davorin Popovič, Siniša Ćosić, Kornelije Kovač...
Po domovima kulture na Širokači, Vratniku i drugima održavane su igranke. Najveći dansinzi održavani su u sada već legendarnim "Fisu" i "Slozi".
Mora se istaći da su kulturno-umjetnička društva jedno vrijeme bila glavni sponzori svih grupa i grupica. "Lutalice" su se recimo "udomile" kod KUD "Polet", "Indeksi" kod KUD "Slobodan Princip Seljo", "Ambasadori" isto tako.
Moramo, ipak, konstatovati, sa žaljenjem, da je danas sve manje i manje dansing dvorana a samim tim i mogućnosti da grupe koje dolaze u "živoj svirci" steknu rutinu i iskustvo.
Još na samim počecima stvaranja sarajevske pop-škole (1961 - 1962. godina), u mnogim sarajevskim gimnazijama, u fiskulturnim dvoranama, kino-salama svake nedjelje održavane su igranke.
Svojevremeno je, tada, u Drugoj sarajevskoj gimnaziji postojao klub "Eho 61", gdje su se okupljali muzičari: Slobodan Bodo Kovačević, Paša Ferović, Davorin Popovič, Siniša Ćosić, Kornelije Kovač...
Po domovima kulture na Širokači, Vratniku i drugima održavane su igranke. Najveći dansinzi održavani su u sada već legendarnim "Fisu" i "Slozi".
Mora se istaći da su kulturno-umjetnička društva jedno vrijeme bila glavni sponzori svih grupa i grupica. "Lutalice" su se recimo "udomile" kod KUD "Polet", "Indeksi" kod KUD "Slobodan Princip Seljo", "Ambasadori" isto tako.
Moramo, ipak, konstatovati, sa žaljenjem, da je danas sve manje i manje dansing dvorana a samim tim i mogućnosti da grupe koje dolaze u "živoj svirci" steknu rutinu i iskustvo.
Treća bitna stvar za nastanak
sarajevske pop-škole je puna ekspanzija muzičkog života u gradu i
jedan od najplodnijih perioda od 1969. godine do 1974. godine.
Tada GK SSO, pred otvaranje Doma mladih u "Skenderiji" imala je "Koncertnu poslovnicu". Tu su radili mladi ljudi koji su okupili više grupa. Javilo se mnogo ideja koje su u većini slučajeva realizovane.
Sjećamo se s početka sedamdesetih godina brojnih muzičkih hepeninga, rok-maratona koji su trajali i po više dana. To je bila atmosfera koja je neminovno morala uticati na stvaranje autorskih i reproduktivnih ličnosti, klima koja je neosporno pogodovala i koja je morala da rezultira formiranjem novih grupa, ali istovremeno i stilskom uobličavanju dotadašnjih sastava.
Jer u jednom momentu u Domu mladih su svirali: "Indeksi", "Pro arte", "Kodeksi", "Čičak", "Ambasadori", "Kamen na kamen", "Romeo i Julija" i "Mića, Goran i Zoran". Neke grupe su nastale baš u Domu mladih: "Teška industrija", "COD"...
To su sve sastavi koji su zahvaljujući tom prostoru imali mjesta i vremena za vježbanje i rad. A bili su motivisani, jer je Dom mladih obezbjeđivao stalne nastupe.
Tada GK SSO, pred otvaranje Doma mladih u "Skenderiji" imala je "Koncertnu poslovnicu". Tu su radili mladi ljudi koji su okupili više grupa. Javilo se mnogo ideja koje su u većini slučajeva realizovane.
Sjećamo se s početka sedamdesetih godina brojnih muzičkih hepeninga, rok-maratona koji su trajali i po više dana. To je bila atmosfera koja je neminovno morala uticati na stvaranje autorskih i reproduktivnih ličnosti, klima koja je neosporno pogodovala i koja je morala da rezultira formiranjem novih grupa, ali istovremeno i stilskom uobličavanju dotadašnjih sastava.
Jer u jednom momentu u Domu mladih su svirali: "Indeksi", "Pro arte", "Kodeksi", "Čičak", "Ambasadori", "Kamen na kamen", "Romeo i Julija" i "Mića, Goran i Zoran". Neke grupe su nastale baš u Domu mladih: "Teška industrija", "COD"...
To su sve sastavi koji su zahvaljujući tom prostoru imali mjesta i vremena za vježbanje i rad. A bili su motivisani, jer je Dom mladih obezbjeđivao stalne nastupe.
DRUŽENJE
Mijenjali su se uvjeti, Dom mladih više
nije mogao da bude ono što jeste.
"Skenderija" se počela razvijati, uključila se u privredu, organizovane su mnogobrojne sajamske priredbe, a to je značilo potpuno angažovanje svih prostora i sve je manje bilo prostora za muzičke djelatnosti.
Grad je izgubio jednak punkt koji je dotada imao ulogu objedinjavanja. A to objedinjavanje koristilo je ne samo za muziciranje nego i za razmjenu mišljenja, za savjete, sugestije, pa i za zajedničko planiranje.
"Skenderija" se počela razvijati, uključila se u privredu, organizovane su mnogobrojne sajamske priredbe, a to je značilo potpuno angažovanje svih prostora i sve je manje bilo prostora za muzičke djelatnosti.
Grad je izgubio jednak punkt koji je dotada imao ulogu objedinjavanja. A to objedinjavanje koristilo je ne samo za muziciranje nego i za razmjenu mišljenja, za savjete, sugestije, pa i za zajedničko planiranje.
Sarajevski muzičari su često zajedno
planirali nastupe, pa i nastupali.
Svojevremeno je dirigent i aranžer Ranko Rihtman, za doček Nove 1972. godine, aranžirao za osam grupa: "Indekse", "Ambasadore", "Kodekse", "Jutro"... kompoziciju "Hepi dej" koju su oni zajednički izveli!
To su bili momenti u kojima su muzičari najneposrednije izmjenjivali iskustva.
I normalno da je to bitno doprinosilo razvoju muzike. Kasnije je taj elemenat druženja i dogovaranja slabio upravo zbog toga što su sarajevski muzičari počeli da osjećaju posljedice nedostatka prostora za rad.
Ipak, srednja generacija izvođača iz Sarajeva, za koje slobodno možemo reći da i dan-danas na svojim leđima nosi veliki teret muzičko-zabavnog života, nema potrebu za čestim kontaktima, mada ih ipak ostvaruje.
Svojevremeno je dirigent i aranžer Ranko Rihtman, za doček Nove 1972. godine, aranžirao za osam grupa: "Indekse", "Ambasadore", "Kodekse", "Jutro"... kompoziciju "Hepi dej" koju su oni zajednički izveli!
To su bili momenti u kojima su muzičari najneposrednije izmjenjivali iskustva.
I normalno da je to bitno doprinosilo razvoju muzike. Kasnije je taj elemenat druženja i dogovaranja slabio upravo zbog toga što su sarajevski muzičari počeli da osjećaju posljedice nedostatka prostora za rad.
Ipak, srednja generacija izvođača iz Sarajeva, za koje slobodno možemo reći da i dan-danas na svojim leđima nosi veliki teret muzičko-zabavnog života, nema potrebu za čestim kontaktima, mada ih ipak ostvaruje.
EKSPANZIJA
Prava muzička ekspanzija u Sarajevu
vezana je za 1972, godinu, a tome je prethodilo nekoliko pripremnih
godina, kada su se već iskazali neki od uspjeha.
1966. godine "Indeksi" su bili dosta zapaženi sa "Pružam ruke", pa se onda pojavio Kemal Monteno, 1969. godine izašao je i Đorđe Novković sa svojim kompozitorskim radom, pa se ponovo pojavljuju "Indeksi" sa svojim interesantnim muzičkim opusom, period od 1969. do 1972. godine bilo je vrijeme "Pro arta", koje su na neki način bile najava "Bijelog dugmeta", a u muzici su bile nešto slično ovome što su danas "Srebrna krila".
U to vrijeme su se pojavili i Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Mahir Paloš, Ismeta Krvavac, a Nikola Borota Radovan svojim koncepcijama stupa na jugoslovensku zabavno-muzičku scenu.
1966. godine "Indeksi" su bili dosta zapaženi sa "Pružam ruke", pa se onda pojavio Kemal Monteno, 1969. godine izašao je i Đorđe Novković sa svojim kompozitorskim radom, pa se ponovo pojavljuju "Indeksi" sa svojim interesantnim muzičkim opusom, period od 1969. do 1972. godine bilo je vrijeme "Pro arta", koje su na neki način bile najava "Bijelog dugmeta", a u muzici su bile nešto slično ovome što su danas "Srebrna krila".
U to vrijeme su se pojavili i Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Mahir Paloš, Ismeta Krvavac, a Nikola Borota Radovan svojim koncepcijama stupa na jugoslovensku zabavno-muzičku scenu.
1974. godine rađa se u Sarajevu
najveća atrakcija i svakako najbolji jugosiovenski sastav "Bijelo
dugme", koje i dan-danas drži primat u rok-muzici.
Javlja se i čitav niz grupa koje imaju svoje mjesto možda čak i u jugoslovenskim okvirima, mada im nije posvećeno dovoljno pažnje: "Rok", "Vergl", "Rezonansa", "Formula 4", "Korak", "Čisti zrak"...
Javlja se i čitav niz grupa koje imaju svoje mjesto možda čak i u jugoslovenskim okvirima, mada im nije posvećeno dovoljno pažnje: "Rok", "Vergl", "Rezonansa", "Formula 4", "Korak", "Čisti zrak"...
U posljednje vrijeme tu su i grupe:
"Zov", "Lav", "Integral", "Istinita
priča", "071", "Slatki okus", "Rok-hotel",
"Rok-apoteka", te sasvim mladi "Paradoks", "Kako
kad", "Klijenti", "Znak sreće", "Prvi
čin", "Šareni izlog" i "Leptir mašna".
OHRABRENJE
Čudno je to što su se u posljednje
vrijeme pojavile takve tendencije da pojedine zastoje u razvoju
muzičkog života u Sarajevu neki tumače kao pad i kraj.
Mislimo da to nije ispravno, jer, ipak, ne može jedna sredina, kontinuirano, sa takvim intenzitetom regrutovati nova imena!
Mislimo da to nije ispravno, jer, ipak, ne može jedna sredina, kontinuirano, sa takvim intenzitetom regrutovati nova imena!
Sarajevo svake godine ponudi jedan
cjelovit muzički projekat koji se u pravom smislu riječi vrednuje
na jugoslovenskoj muzičkoj sceni.
Pogledajmo samo godinu koja je na izmaku: tu je izvanredan projekat "Bijelog dugmeta", zatim "Vatreni poljubac", "Mirzino jato", "Senad od Bosne" i Seid Memić Vajta. Sve su to imena koja su svoj muzički rad ove godine verifikovala i na jugoslovenskom planu.
Pogledajmo samo godinu koja je na izmaku: tu je izvanredan projekat "Bijelog dugmeta", zatim "Vatreni poljubac", "Mirzino jato", "Senad od Bosne" i Seid Memić Vajta. Sve su to imena koja su svoj muzički rad ove godine verifikovala i na jugoslovenskom planu.
Ono što hrabri jeste to da se još u
gradu na Miljacki muzičari dogovaraju, dišu isti zrak, i to je
okosnica muzičkog pokreta ili muzičkog života koji ima svoje
obličje, a u tom smislu bismo mogli da koristimo uslovni termin - sarajevska pop-škola.
Bitno je da u Sarajevu muzički život ima svoje margine unutar kojih ima svoju sadržinu i određuje se stilskim bogatstvom.
Bitno je da u Sarajevu muzički život ima svoje margine unutar kojih ima svoju sadržinu i određuje se stilskim bogatstvom.
