Septembar 1987: U velo misto pod Marjanom vrhunska fešta od nota stiže jednom godišnje, a prije i poslije toga - ništa...
Tek kada utihnu festivalski zvuci na
splitskoj Prokurativi osjeti se koliko je ovaj grad estradna
provincija.
U velo misto pod Marjanom fešta od nota stiže jednom godišnje i isto tako odlazi. Sve vrhunsko je u drugim središtima i htjeli ili ne, dobiva se utisak da Split i nema svoju autorsku, ni izvođačku bazu.
Svaka čast Zdenku Runjiću, Oliveru Dragojeviću, ali šta je sa savremenim zvukovima. Šta je sa rokom?
U velo misto pod Marjanom fešta od nota stiže jednom godišnje i isto tako odlazi. Sve vrhunsko je u drugim središtima i htjeli ili ne, dobiva se utisak da Split i nema svoju autorsku, ni izvođačku bazu.
Svaka čast Zdenku Runjiću, Oliveru Dragojeviću, ali šta je sa savremenim zvukovima. Šta je sa rokom?
No, kada se sve ovo sagleda i sa druge
strane dolazi se do imena kao što su "Đavoli", "Tuti fruti
Balkan bend", "Osmi putnik", "Stijene",
"Jojo", "Vrijeme nježnosti" i niz drugih. Dakle,
nije teško zaključiti da jakih rok-izvođača ima, ali zbog čega su
oni u sjeni?
- Najveći nedostatak za naše autore i
izvođače je nepostojanje vlastite produkcije - upoznaje Saša
Lukić, predsjednik Udruženja muzičara "Đeki Srbljenović"
i vođa poznate grupe "Delfini". - Za posljednjih 25 godina svako ko je želio da
uspije na estradi morao je otići iz ovog grada.
Split ima možda najjaču zabavno-muzičku bazu, ali nema disko kuću. Imamo radio-stanicu, ali nemamo adekvatnu produkciju.
U našem gradu je desetak tonskih i demo-studija, gotovo većina pjesama za Splitski festival se snima u njima, ali izdavači nisu ovdje nego u drugim središtima. Udaljeni smo i od TV centara.
Nemamo uticaja na novine, daleko smo od redakcije. Mnogo je toga protiv nas...
Split ima možda najjaču zabavno-muzičku bazu, ali nema disko kuću. Imamo radio-stanicu, ali nemamo adekvatnu produkciju.
U našem gradu je desetak tonskih i demo-studija, gotovo većina pjesama za Splitski festival se snima u njima, ali izdavači nisu ovdje nego u drugim središtima. Udaljeni smo i od TV centara.
Nemamo uticaja na novine, daleko smo od redakcije. Mnogo je toga protiv nas...
Điba, vođa i pjevač teškometalne
grupe "Osmi putnik" slaže se sa Lukićem, ali dodaje:
- Vjerovatno smo i mi donekle za to
krivi. Treba biti mnogo uporniji, pa ako imaš dobar materijal moraće
se za njega čuti. Ja, recimo, boravim u Beogradu i po mjesec dana.
Stalno sam tada u prostorima PGP i nadgledam kako nam novi materijal
ide.
Sa zadovoljstvom mogu reći da nam je za manje od mjesec dana novi album "Glasno, glasnije" otišao već preko 15.000 primjeraka. Prvi, koji smo izdali za "Jugoton" pod naslovom "Ulična molitva" dostigao je tiraž od 25.000 primjeraka.
Sa zadovoljstvom mogu reći da nam je za manje od mjesec dana novi album "Glasno, glasnije" otišao već preko 15.000 primjeraka. Prvi, koji smo izdali za "Jugoton" pod naslovom "Ulična molitva" dostigao je tiraž od 25.000 primjeraka.
Điba tvrdi da "Osmi putnik"
može da izvodi i onu muziku kojom se Split (misli na Festival)
proslavio. No, momci svjesno idu na teškometalni zvuk, jer to je
saund njihove generacije, koja ima u prosjeku 20 godina.
Ipak, od Dalmacije se ne može pobjeći. Sjećate se sigurno onog hita "Da mi je biti morski pas", a sada će hit biti "Glasno, glasnije" koju sa "Osmim putnikom" izvode i fudbaleri "Hajduka".
Ipak, od Dalmacije se ne može pobjeći. Sjećate se sigurno onog hita "Da mi je biti morski pas", a sada će hit biti "Glasno, glasnije" koju sa "Osmim putnikom" izvode i fudbaleri "Hajduka".
Dvostruko teže
Članovi grupe "Đavoli"
Neno, Panda, Dilajla, Truba i Grizli kazuju da su oni u početku
morali dvostruko više da se dokazuju u zagrebačkom "Jugotonu"
da bi uspjeli stići do ploče:
- Ponudili smo za prvu ploču čak 40
demo-snimaka. Nakon dužeg i strpljivog rada uspjeli smo doći i do
LP. Rezultat je bio izvanredan. Naš prvi LP "Ljubav i moda"
je osvojio. Međutim, ostaje pitanje koliko bi se mi morali mučiti,
dokazivati da smo bili, recimo, iz Zagreba, Sarajeva. Iz tih gradova
daleko slabije grupe mnogo lakše dolaze do ploča.
S "Đavolima" se potpuno
slaže Goran Karan iz mlade rok grupe "Epicentar" koja se
nada da bi za koji mjesec mogla da se oglasi i prvim LP:
- Možda je, upravo u tome naša sreća.
Kada se neka od grupa probije do disko-proizvoda onda je obavezno za
nekoliko kopalja bolja od drugih. Inače, mislim da je rok-situacija u
našem gradu bila plodnija prije godinu, dvije. Tada smo imali i oko
50 kvalitetnijih grupa. Po meni, u ovom trenutku bar desetak može
odmah da snimi ploču. Iz Splita ko ispliva - onda stvarno ispliva na
JU-planu.
Momci iz "Đavola" kazuju i
to da su prvi LP snimali u Zagrebu (Ljubav i moda) drugi (Halo, Lulu)
u Splitu, a da će treću dugosvirajuću ploču ponovo snimati u
Zagrebu. Zašto?
- Ne želimo da nam se ponavlja zvuk.
Svaki tonski prostor ima svoju boju. Ako budemo još trajali, možda
četvrti LP snimimo u Sarajevu.
Splitski rokeri odvajaju se od sličnih
grupa u zemlji što već od samog starta kreću sa svojim stvarima,
pjesmama. Među te "sam svoj majstor" mogu se ubrajati i
momci iz grupe "Tužne uši" koju sačinjavaju Lukić,
Kesić, Bilić i Šantić.
Jakša Matušić, iz grupe "Jojo"
objašnjava da je njegovoj skupini dosta čekanja, da im je
strpljenje na kraju. Već 1984. godine "Jojo" je dospio na
nosače zvuka sa tadašnjeg Splitskog festivala i sa pjesmom "Običan
zalazak sunca" koji je bio hit na talasima Radio Zagreba.
Godinu dana ranije "Jojo" zapaženo nastupa na Subotičkom festivalu i dospijeva na TV. Lani su bili gosti u emisiji "Stereovizija", a u martu ove godine nastupaju uživo u zagrebačkom "Kulušiću" na koncertu kojeg su prenosile sve radio-stanice u Hrvatskoj.
Danas imaju gotovo materijal za LP snimljen u "Tetrapaku", producenta Željka Brodarića Jape. Čeka se još izdavač.
Godinu dana ranije "Jojo" zapaženo nastupa na Subotičkom festivalu i dospijeva na TV. Lani su bili gosti u emisiji "Stereovizija", a u martu ove godine nastupaju uživo u zagrebačkom "Kulušiću" na koncertu kojeg su prenosile sve radio-stanice u Hrvatskoj.
Danas imaju gotovo materijal za LP snimljen u "Tetrapaku", producenta Željka Brodarića Jape. Čeka se još izdavač.
- Vidite što je sve za nama, ali nikako
da načinimo još taj jedan korak. Da smo u nekom drugom gradu,
odavno bi za nama bile ploče - tvrdi Jakša Matušić.
Tvrde "Stijene"
Marin Limić, vođa već legendarne
grupe "Stijene" ne obazire se mnogo na one koji tvrde da je
on specijalista da stvori pjevačicu i još veći u tome da ga one
poslije napuštaju.
Sjetimo se iz "Stijena" je prvo otišla Zorica Kondža, pa Vesna Ivić, da li će to učiniti i nova, izvrsna mlada solistkinja Maja Glavina?
Sjetimo se iz "Stijena" je prvo otišla Zorica Kondža, pa Vesna Ivić, da li će to učiniti i nova, izvrsna mlada solistkinja Maja Glavina?
- Sada su nam veze jače - svi smo
potpisali ugovor na četiri godine. Dakle, toliko ćemo biti zajedno,
a poslije ko zna... Nego, o položaju splitskih rokera i estrade.
"Stijene" su do sada imale 100 TV nastupa, bile na bezbroj
festivala, a za nama je samo tri LP i pet singlova. Šta mislite
koliko bi bilo da smo djelovali u nekom većem centru? Naravno, mnogo
više!
Vremena koja dolaze, mislim na ovu materijalnu stiskavicu, idu protiv nas. Mnogim RTV-centrima mi smo sve skuplji. Recimo, da bi nastupili u nekoj emisiji Sarajevske televizije tamošnji TV ljudi moraju za nas izdvojiti desetke starih miliona. Više ni putovanja, ni dnevnice nisu jeftinoća.
To je još jedan razlog više što će nas iz Splita biti sve manje na ekranima.
Vremena koja dolaze, mislim na ovu materijalnu stiskavicu, idu protiv nas. Mnogim RTV-centrima mi smo sve skuplji. Recimo, da bi nastupili u nekoj emisiji Sarajevske televizije tamošnji TV ljudi moraju za nas izdvojiti desetke starih miliona. Više ni putovanja, ni dnevnice nisu jeftinoća.
To je još jedan razlog više što će nas iz Splita biti sve manje na ekranima.
Po Limiću jedina šansa da splitski
zabavno-muzički i rok zvuci jače odjeknu je i podržavanje razvoja disko kuće "Dalmaton" koja je zaživjela pri Udruženju "Đeki
Srbljenović". Pod znakom "Dalmatona" već je
objavljeno nekoliko kaseta u ograničenim tiražima.
Proteklog ljeta hit disko-prelazak je
bio onaj koji je grupa "Tuti fruti Balkan bend" učinila
dolazeći iz zagrebačkog "Suzija" u beogradsku PGP.
Momci predvođeni Tomislavom Mrduljašom i Nenadom Ninčevićem protekle sezone zapalili su zemlju pjesmama "Ti me uzbuđuješ", "Brzi vlak u nogama", "Nasloni glavu na moje rame".
Momci predvođeni Tomislavom Mrduljašom i Nenadom Ninčevićem protekle sezone zapalili su zemlju pjesmama "Ti me uzbuđuješ", "Brzi vlak u nogama", "Nasloni glavu na moje rame".
- To je bilo prvi put da se neko otima
za jednu splitsku grupu - bez lažne skromnosti kazuje Tomislav
Mrduljaš. - Međutim, moram podsjetiti da nas je pri prvom LP
"Jugoton" odbio kao nekomercijalnu grupu. Poslije se
pokajao, ali kasno.
Nova ploča, koju uskoro izdajemo, pod naslovom "Gore iznad oblaka" kreće s tiražom od 100.000 primjeraka. To je za mnoge, a posebno za splitske bendove bila kosmička granica.
Sigurno je da bi "Tuti fruti Balkan bend" još ranije zaplovio disko-vodama da smo djelovali u nekom centru. Mi smo se čak bavili mišlju da odselimo iz Splita.
Nova ploča, koju uskoro izdajemo, pod naslovom "Gore iznad oblaka" kreće s tiražom od 100.000 primjeraka. To je za mnoge, a posebno za splitske bendove bila kosmička granica.
Sigurno je da bi "Tuti fruti Balkan bend" još ranije zaplovio disko-vodama da smo djelovali u nekom centru. Mi smo se čak bavili mišlju da odselimo iz Splita.
Ovdašnjim rokerima, da apsurd bude
veći, Splitski festival ništa ne znači. Svojevremeno je bilo
najavljivano da će se u okviru našeg najboljeg festivala zabavne
muzike uvesti i rok-veče. Naravno, ono bi imalo jugoslovensku
dimenziju, pa bi iz grada domaćina mogle učestvovati tek jedna,
dvije grupe.
No, bilo kako bilo, zaista je šteta dozvoliti da jedan rok-centar izvan disko-centra bude izvorište što sve manje daje nove zvukove.
U sličnom slučaju je, podsjetimo i Rijeka, Osijek, Niš.
Rok, dakle, nije više privilegija samo jakih kulturnih središta.
No, bilo kako bilo, zaista je šteta dozvoliti da jedan rok-centar izvan disko-centra bude izvorište što sve manje daje nove zvukove.
U sličnom slučaju je, podsjetimo i Rijeka, Osijek, Niš.
Rok, dakle, nije više privilegija samo jakih kulturnih središta.