Travanj 1968: Ovaj put su naši gosti
Zagrepčani: atletičarka Đurđa Fočić i poznati kazališni,
televizijski i filmski glumac Stevo Krnjaić.
Đurđa Fočić je
petobojka u "Mladosti". Prvi veliki uspjeh postigla je na
Balkanskim igrama (1967.) kad je državna štafeta osvojila zlatnu
medalju. Bili su to njen debi i medalja. Kako je na ovom svijetu
postalo normalno da se sve
plaća, upitala sam Đurđu plaćaju li i njoj zato što trči i
skače ili možda ima stipendiju.
Odgovorila mi je da je "Mladost" amaterski akademski klub koji to ne radi. Ali, zato dobiva od grada 30.000 mjesečno. S tom stipendijom nije ni najmanje nezadovoljna, trenirala bi i da ne prima ništa.
Đurđa Fočić, inače
kandidatkinja za Meksiko, vratila se prošlog mjeseca s evropskog
dvoranskog prvenstva u atletici iz Madrida, gdje nije najbolje
prošla.
- Sportaši su čudna
rasa. Organizirao bih posebnu državu za sportaše - razmišlja naglas
Stevo Krnjaić.
Njemu je danas kosa manje
bujna nego nekada (iako nas uvjerava da je samo kraća). Ne nosi više
džempere i traperice. Godine krije, voli noćni život i nosi
kravatu. Posve je izdao braću boeme.
Kao student građevinarstva,
bio je neobično talentiran za usmene ispite: šarmirao je profesora
na čudan način, vrlo blizak bijegu s tog fakulteta. U roku od tri
dana popustio je nagovaranju i stigao da spremi prijemni
ispit na Akademiji.
Stevo Krnjaić je stalni
član Zagrebačkog dramskog kazališta. Znamo ga iz Hetrichove TV drame "Vrijeme rakova", a igrao je i u Štivičićevim
dramama. Jedine filmske uloge se stidi i nije mi htio otkriti naziv
filma.
Stevo ne voli Oliveru
- Tko je najljepši
jugoslavenski glumac? - Đurđa Fočić je počela intervjuirati
Stevinu taštinu.
- Bez obzira na ukuse,
apsolutno najljepši evropski glumac je Josip Marotti, zvan Bobi, ili jugoslavenski Ben Quick, moj profesor s Akademije! - šali se Stevo.
- Kako vam se sviđa
Olivera Vučo? - pita dalje Đurđa.
- Nikako. I onako uživam
loš glas, pa mogu biti iskren.
- Zašto u eri puštanja
brade ne pustite bradu?
- Ne mogu iz
profesionalnih razloga. Kada bih i mogao, ne bih htio biti bradonja.
- Strah vas je da ne
izgledate stariji, zar ne?
- Ne bih mogao igrati
Raskoljnikova ("Zločin i Kazna") s bradom.
- Uspjela vam je ta uloga? - pita Đurđa.
- Da. Smatram da sam uspio i najmilija mi je. Svaki
glumac bi je zavolio.
- Kako ste spremali
Raskoljnikova? - Đurđa voli kazalište i o njemu želi sve
saznati.
- Tri i po mjeseca, sedam
do osam sati dnevno, ne računajući pokuse na ulici,
putem do kuće ili bilo gdje kuda obično idem. Uloga se zapravo uči
tek na ovaj drugi način.
- Sada ću vam postaviti
jedno pitanje na koje mi morate iskreno odgovoriti. Zanima me što
osjeća glumac prilikom profesionalnog poljupca?
- U stvari, morao bih biti
mrtav-hladan. Ipak, pokušajte se zamisliti u ovoj situaciji: snimam
čitav dan ljubavnu scenu bez teksta, samo "davljenje". Na
kraju zaboravite da snimate. Posve ljudski, nije li?
Kako dvoje trkača provode sastanak?
- A sada se vi
spremite za odgovore. Sve želite saznati o meni, a ne date mi da
dođem do riječi. Što vas je odvuklo na trkaću stazu? Jeste li
pobjegli od kuće ili ste za nekim potrčali?
- Nisam za nikim ...
- Ne, za nikim, nego ni za kim.
- Morat ćete me mnogo
ispravljati - smješka se Đurđa.
- Danas nemam vremena, ali
drugi put vrlo rado - uslužno će joj Stevo.
- Kako sportaši usklađuju
ljubav i sport?
- Isto kao i svi drugi.
- Što, na primjer, ako se
zaljubite u trkača? Kako dvoje trkača provode sastanak?
- Zajedno trčimo kros.
Kada već razgovaramo o ljubavi, da li se vi zaljubljujete u
svoje partnerice?
- Dok radim. Do premijere.
Kad prođe premijera, samo na predstavama.
- Kako vaša djevojka
gleda na to?
- Ljubomorno. Ali, i ona je na Akademiji. Neka se privikava. Jednog ću se dana možda
ja privikavati. Tko zna! Sada je meni jasna vaša taktika. Naprosto
mi ne dopuštate da dođem do pitanja. Pitate me toliko toga o
kazalištu, a idete li vi uopće u kazalište?
- Hm, aha. Spremam se na
"Zločin i kaznu". Obećavam vam aplauz.
Horoskop - obavezno!
Zanimalo me je što misle
o "Plavom vjesniku". Đurđa je zadovoljno novim "Plavcem"
i uskoro možemo očekivati njene napise i reportaže s turneje.
Izjavivši da joj je novinarstvo velika želja, glavni urednik bi joj
dao priliku za to.
Stevo Krnjaić imo veliku
želju: otkad čita Popaja, želio bi "voljeti špinat i imati
ženu poput Olive". Inače, obavezno čita horoskope i misli do
bi "Plavi" morao objavljivati horoskop.
- Gostujući u kazalištu
mladih igrao sam Biberče. Tada sam zamijetio da djeca najviše vole
scene mačevanja i ljubavne scene, osobito ona od 5 do 10 godina.
Stevo je još predložio
glavnom uredniku da manje pišu o Relji Bašiću i objave nešto o
njegovom (Reljinom) velikom prijatelju glumcu Anti Dulčiću - ako je moguće u
nastavcima.
Stevo sada očekuje
poučan savjet:
- Što biste predložili
mladima koji se žele baviti sportom?
- Pa da se bave sportom!
Bar mladi. To je doista najbolji savjet što ga mogu dati. Premda mnogi misle da
se sportom gubi ženstvenost, da on ogrubljuje mišiće, ali se
varaju u tome. Baš je obratno! Uz to se čovjek nauči kretati i
postaje spretniji.
- U kojoj disciplini
postižete najbolje rezultate?
- Prepone, skok uvis,
bacanje kugle, trčanje na 200 metara i treniram petoboj (80 m
skok udalj). Najbolje bih rezultate morala postizati u skoku udalj,
ali s tim imam najviše okapanja.
Hipici i non-stop beat
Osim radosti natjecanja i
pobjeda, sport pruža još jedan veliki užitak: putovanja. Đurđa
Fočić je posjetila gradove što se smatraju "turističkom
poslasticom": Madrid, Istambul, Atenu, Odesu.
Vidjela je
Francusku, Italiju, Njemačku i bila gotovo u svim zemljama istočne
Evrope. U Madridu je nedavno doživjela veliku senzaciju: dočekao ju
je snijeg, a sovjetski atletičari i atletičarke bili su dočekani i
pozdravljeni kao da su u Moskvi.
Žao joj je što nije imala prilike
da vidi i koridu, jer je imala takmičenje. Zato je vidjela flamenco,
iako ju je više impresionirao posjet klubu "Piccadily", s
hipijima i non-stop "beat" - plesom.
Postavivši pitanje na
koje je željela dobiti odgovor, s kojim bi završili intervju, Đurđa
je upitala Stevu:
- Vaš životni moto?
- Ode Oto da se ota, ode
Moto da se mota - izgovorio je Stevo, uskočio u kaput, zaboravio
scenski tekst i pobjegao na predstavu.
