Septembar 1987: Dva obilježja košarkaškog starta:
zatvorenost organizacije i neuspjeh glavnih favorita ... Nagriza li
fudbalska atmosfera i trofejnu košarku ... U čemu griješi Novosel ...
Ide li košarka fudbalskim putevima? Posrće li ili se grčevito otima stranputici koja može da zaprijeti i dubokom krizom? Ako je suditi po rezultatima koje ostvaruju reprezentativne selekcije o krizi nema ni govora, jer je ovo jedna od najplodnijih godina (seniorke su druge u Evropi, a seniori treći, omladinci su prvaci svijeta, a kadeti "starog kontinenta"...).
Ide li košarka fudbalskim putevima? Posrće li ili se grčevito otima stranputici koja može da zaprijeti i dubokom krizom? Ako je suditi po rezultatima koje ostvaruju reprezentativne selekcije o krizi nema ni govora, jer je ovo jedna od najplodnijih godina (seniorke su druge u Evropi, a seniori treći, omladinci su prvaci svijeta, a kadeti "starog kontinenta"...).
Međutim, ma koliku radost donosili trofeji i medalje, ne može se izbrisati utisak da atmosfera u kojoj se odvijaju aktuelna košarkaška zbivanja sve češće rađa neugodne bure, pa ostaju mrlje koje alarmantno upozoravaju. Pojačavaju ih iskre nezdravih odnosa među ljudima koji su decenijama gradili ugled ovog sporta, a sad kao da im smeta i mnogo toga što su vlastitim rukama brižljivo podizali, komplikuju i ono što bi trebalo da bude sasvim jednostavno, sastanče iza zatvorenih vrata i time podgrijevaju sumnje i razne spletke.
KSJ kao FSJ
Zašto se u prošlu subotu
Predsjedništvo Košarkaškog saveza Jugoslavije sastalo iza
zabravljenih vrata, daleko od očiju javnosti? Trebalo je da se
razgovara o Registracionom pravilniku,
izboru saveznog selektora i novom
Stručnom savjetu KSJ.
Da li je o ovim vitalnim pitanjima košarkaškog sporta bilo riječi, teško je reći, jer su novinari dobili šturo saopštenje predsjednika KSJ Miodraga Babića, koji je, osjećajući dio krivice zbog onih "zatvorenih vrata", rekao:
Da li je o ovim vitalnim pitanjima košarkaškog sporta bilo riječi, teško je reći, jer su novinari dobili šturo saopštenje predsjednika KSJ Miodraga Babića, koji je, osjećajući dio krivice zbog onih "zatvorenih vrata", rekao:
- U potpunosti se slažem da je ovakav
način rada neprimjeren košarkaškom sportu. To se, obećavam, neće
ponoviti. Pred javnost ćemo ići otvoreno bez obzira o kom problemu
ili pojedincu se bude raspravljalo. Zatvorenost ovog sastanka može
se pravdati stručnošću tema koje ne postoje.
Iako su usvojene njegove odluke od prije nekoliko dana u Zagrebu, Dušan Ivković i dalje obavlja funkciju privremenog selektora, a za mjesto predsjednika Stručnog savjeta konkurišu Žarko Varajić i Boris Kristančić (u Zagrebu je rečeno Novosel).
Sto se Registracionog pravilnika tiče, mora se što hitnije sačiniti Platforma za njegovu izradu, a na tom poslu će biti angažovani najbolji stručnjaci iz republičkih i pokrajinskih saveza.
Sva ova pitanja biće na dnevnom redu naredne sjednice Predsjedništva krajem oktobra, a do tada predstoje ozbiljne konsultacije, kako o izboru najpogodnijih ličnosti, tako i o daljim pravcima djelovanja košarkaške organizacije.
Iako su usvojene njegove odluke od prije nekoliko dana u Zagrebu, Dušan Ivković i dalje obavlja funkciju privremenog selektora, a za mjesto predsjednika Stručnog savjeta konkurišu Žarko Varajić i Boris Kristančić (u Zagrebu je rečeno Novosel).
Sto se Registracionog pravilnika tiče, mora se što hitnije sačiniti Platforma za njegovu izradu, a na tom poslu će biti angažovani najbolji stručnjaci iz republičkih i pokrajinskih saveza.
Sva ova pitanja biće na dnevnom redu naredne sjednice Predsjedništva krajem oktobra, a do tada predstoje ozbiljne konsultacije, kako o izboru najpogodnijih ličnosti, tako i o daljim pravcima djelovanja košarkaške organizacije.
Ovim riječima predsjednika Košarkaškog
saveza Jugoslavije ne bi se moglo ništa dodati niti oduzeti da su
pitanja koja se stavljaju na dnevni red iskrsla juče.
Svi ovi problemi, što tište ovu po mnogo čemu uspješnu sportsku organizaciju, tinjaju već godinama, razbuktavajući se povremeno i do granica afere.
Međutim, nije se radilo tako da se određeni problem konstruktivno riješi, već je, mnogo toga iz "posebnih interesa" odlagano, da bi na kraju i KSJ podsjetio na FSJ.
Svi ovi problemi, što tište ovu po mnogo čemu uspješnu sportsku organizaciju, tinjaju već godinama, razbuktavajući se povremeno i do granica afere.
Međutim, nije se radilo tako da se određeni problem konstruktivno riješi, već je, mnogo toga iz "posebnih interesa" odlagano, da bi na kraju i KSJ podsjetio na FSJ.
Zatvorenost nije jedini grijeh. Pravo
je, konačno, i košarkaške organizacije, kao i mnogih srodnih
sportskih foruma, da ocijeni i procijeni ima li dovoljno hrabrosti da
se javno uhvati u koštac s naraslim teškoćama.
Jasno je da je preovladalo mišljenje da je bolna pitanja bolje zabraviti nego iznijeti na vidjelo, što samo daje argumente onima koji tvrde da KSJ hoda "po mukama" dobivajući i lične i tehničke greške. Šteta je dvostruka, jer se zaista radi o trofejnoj sportskoj organizaciji.
Jasno je da je preovladalo mišljenje da je bolna pitanja bolje zabraviti nego iznijeti na vidjelo, što samo daje argumente onima koji tvrde da KSJ hoda "po mukama" dobivajući i lične i tehničke greške. Šteta je dvostruka, jer se zaista radi o trofejnoj sportskoj organizaciji.
Favoriti gube
Eto, baš kada je kulminirala ta čudna
tajnovitost, lopta je krenula pod obruče, počelo je novo prvenstvo.
Novo prvenstvo, a stare dileme: šta
donosi šampionat, hoće li Partizan odbraniti titulu, ili će Cibona
vratiti izgubljeno?
Pošto su gotovo svi treneri uoči
starta ova dva tima istakli kao glavne kandidate, vjerovalo se da će
oni od prvog zvižduka igrom i pobjedama opravdavati ulogu favorita.
Međutim, dogodilo se ono što je malo ljubitelja košarke očekivalo: Cibona je izgubila u Ljubljani od Olimpije (78:84), a zvanični prvak je poražen u "vječitom derbiju" (85:95).
Međutim, dogodilo se ono što je malo ljubitelja košarke očekivalo: Cibona je izgubila u Ljubljani od Olimpije (78:84), a zvanični prvak je poražen u "vječitom derbiju" (85:95).
Naravno, ovi porazi nisu otpisali
glavne kandidate iz borbe za naslov prvaka, tek se počelo, ali su
nešto drugo otkrili najavljujući zanimljivije prvenstvo od
prethodnih u kojima su Zagrepčani sve do prošle sezone apsolutno
dominirali.
Cibona je u Ljubljani igrala bez
kažnjenog Dražena Petrovića, koji okajava grijehe iz proteklog
šampionata. To je, bez sumnje, ogroman hendikep, ali se višestruki
šampion mora naviknuti da igra i bez asa kao što je Dražen
Petrović.
Mirko Novosel je nakon neuspjeha,
umjesto analize dugotrajnije krize, zavapio:
- Da smo imali 30 Draženovih poena zna
se ko bi pobijedio.
Tako je iskusni stručnjak umjesto
komplimenta rivalu, koji je bez igrača kalibra Petrovića, znao da
dođe do trijumfa, sve svoje snage vezao za Dražena, bez koga se u
pojedinim trenucima mora. Bolje bi zvučala podrška mladom
Pavićeviću (kao dirigent zamijenio Petrovića) od žala za
odsustvom Petrovića.
Od toga više koristi imao bi i Novosel, a Cibona naročito.
Od toga više koristi imao bi i Novosel, a Cibona naročito.
Slava opija?
Suprotno Novoselu reagovao je trener
Crvene zvezde Vlada Đurović, koji je imao mnogo razloga za radost.
Prvi put je kao vođa Crvene zvezde pobijedio Partizan, ali ne
likuje:
- Nije to velika pobeda - izjavio je
nakon derbija. - Od nje ne treba i ne možemo da pravimo kapital.
Igrali smo, kao i protivnik, nervozno.
Evo, baš ovo zvuči nešto drugačije
od Novoselove prepotencije, koji je svojim ponašanjem posljednjih
godina uskovitlao duhove među jugoslovenskim košarkaškim
stručnjacima.
Novosel kao da je zaboravio da se ponešto i od mlađih može da nauči.
Igrači se ne kupuju već se i stvaraju. Ne može se reći da ih i Novosel nema u svojoj produkciji, ali kao da je dugotrajna slava i njega počela da opija.
Novosel kao da je zaboravio da se ponešto i od mlađih može da nauči.
Igrači se ne kupuju već se i stvaraju. Ne može se reći da ih i Novosel nema u svojoj produkciji, ali kao da je dugotrajna slava i njega počela da opija.
I to je znak da je košarka počela da
poprima mnogo nezdravog, fudbalskog. A to nije dobro. Ni za košarku,
ni za naš sport u cjelini.
Napisao: Branko Tomić, obrada: Yugopapir (Ven, 1987.)