Bila je sparna i topla noć 8. listopada 1967. godine. U maloj neuglednoj školi bolivijskog mjestašca Higuera ležao je ranjen Ernesto Guevara zvani Che, revolucionar i borac. I dok je vani sjala mjesečina, Che je šutio i razmišljao o onome što predstoji.
Bio je zarobljenik soldateske koja je služila američkoj obavještajnoj agenciji CIA, u rukama ljudi za koje je njegovo ime bilo pojam, strah i trepet. Zatvorenih očiju Che je odavao čovjeka koji duboko misli.
- Gledajte kako je zamišljen taj
čovjek, nesretnik - uzviknuo je jedan od dvojice novodošlih
vojnika.
- Svakako razmišlja o besmrtnosti
magarca - podrugljivo je odvratio drugi.
- Ne, vojniče, ne mislim o besmrtnosti
magarca, nego o besmrtnosti revolucije od koje se toliko plašite i
vi i oni kojima služite - odgovorio im je Che.
Revolucija, vječna borba i vječiti
hod u koloni siromašnih i obespravljenih prema novim nadama i
vizijama, prema nečemu što je novo i bolje "iako još nije
izvjesno kako će se to postići" - kako je običavao govoriti
Che - to je ono zbog čega je taj čovjek postao simbolom i mitom.
Iako nikada nije bio državnik niti je to uspio postati, svojim je životom i tragičnim krajem postao pojam, osobito u svijetu mladih generacija svih meridijana i paralela te je stoga zaslužio da ga se uvrsti u stupove današnjega svijeta.
Jer, nikada nije bilo popularnije osobe, nikada glumca, pjevača ili zabavljača, a kamoli državnika, čiji se lik već godinama otiskuje na milijunima zastava, transparenata, košulja i plakata mladih širom svijeta.
Iako nikada nije bio državnik niti je to uspio postati, svojim je životom i tragičnim krajem postao pojam, osobito u svijetu mladih generacija svih meridijana i paralela te je stoga zaslužio da ga se uvrsti u stupove današnjega svijeta.
Jer, nikada nije bilo popularnije osobe, nikada glumca, pjevača ili zabavljača, a kamoli državnika, čiji se lik već godinama otiskuje na milijunima zastava, transparenata, košulja i plakata mladih širom svijeta.
Društvo su mu stihovi Pabla Nerude
Njegovi su roditelji bili imućni i
pripadali su argentinskoj aristokraciji, iako je otac porijeklom bio
Irac. Majka je Celia iz bogataške plantažerske obitelji, jedne od
najpoznatijih u Argentini.
No, i u tom bogataškom društvu njegova je majka imala nadimak "La Rebeldia", što znači buntovnica. Iako bogata, borila se za ljudska prava te pravdu, i Che se sjećao da je vidio režimske policajce kako tuku njegovu majku odvodeći je na saslušavanje.
No, i u tom bogataškom društvu njegova je majka imala nadimak "La Rebeldia", što znači buntovnica. Iako bogata, borila se za ljudska prava te pravdu, i Che se sjećao da je vidio režimske policajce kako tuku njegovu majku odvodeći je na saslušavanje.
Još je kao dječak obolio od astme,
ali je svejedno bio izvrstan učenik i poslije student medicine,
premda je osobno više želio znanje prava.
I već tada, tijekom studija, pošao je s prijateljima obilaziti Latinsku Ameriku. Želio je upoznati gorku stvarnost tih zemalja, napaćene ljude izgubljene u gradićima i favelama, ili u selima utonulim u visoku travu savana.
Spava po bolnicama, stajama ili pod vedrim nebom, dok su mu društvo stihovi Pabla Nerude, velikog čileanskog pjesnika - komunista i nobelovca (koji je prošle godine tragično završio nakon vojnog udara u Čileu i ubojstva predsjednika Allendea).
Godine 1953. s najboljim ocjenama diplomira medicinu u Buenos Airesu i tada odlazi u vojsku, iz koje izlazi s činom poručnika.
Lutajući zelenim kontinentom stiže i u Peru, gdje kao liječnik liječi gubavce, zatim u Ekvador, pa i u Venezuelu, u razdoblju najvećega progona komunista, te ga stoga protjeraju preko granice.
U prosincu 1956. godine Ernesto Guevara stupa u akciju s braćom Fidelom i Raoulom Castrom; u brodiću dugom samo 16 metara, u kojemu je bilo osamdesetak ljudi, kreće na Kubu imajući jednu jedinu zamisao: srušiti kubanskog diktatora Batistu!
"Što ćemo poslije toga, u to vrijeme zaista nismo znali" - govorio je poslije Che.
Brodić je nakon sedam dana pristao uz močvarne obale Los Coloradosa i počinju teške borbe u šumama Fierra Maestre, planine-simbola borbe i Latinske Amerike.
Na Novu godinu 1959. Castro i Guevara ulaze pobjedonosno u Havanu. Sada se revolucionari hvataju ukoštac s poretkom. Che ostavlja mitraljez i mašinku, obavlja mirnodopske poslove te postaje emisarom nove, Castrove Kube, a u tom svojstvu dolazi i u Jugoslaviju.
I već tada, tijekom studija, pošao je s prijateljima obilaziti Latinsku Ameriku. Želio je upoznati gorku stvarnost tih zemalja, napaćene ljude izgubljene u gradićima i favelama, ili u selima utonulim u visoku travu savana.
Spava po bolnicama, stajama ili pod vedrim nebom, dok su mu društvo stihovi Pabla Nerude, velikog čileanskog pjesnika - komunista i nobelovca (koji je prošle godine tragično završio nakon vojnog udara u Čileu i ubojstva predsjednika Allendea).
Godine 1953. s najboljim ocjenama diplomira medicinu u Buenos Airesu i tada odlazi u vojsku, iz koje izlazi s činom poručnika.
Lutajući zelenim kontinentom stiže i u Peru, gdje kao liječnik liječi gubavce, zatim u Ekvador, pa i u Venezuelu, u razdoblju najvećega progona komunista, te ga stoga protjeraju preko granice.
U prosincu 1956. godine Ernesto Guevara stupa u akciju s braćom Fidelom i Raoulom Castrom; u brodiću dugom samo 16 metara, u kojemu je bilo osamdesetak ljudi, kreće na Kubu imajući jednu jedinu zamisao: srušiti kubanskog diktatora Batistu!
"Što ćemo poslije toga, u to vrijeme zaista nismo znali" - govorio je poslije Che.
Brodić je nakon sedam dana pristao uz močvarne obale Los Coloradosa i počinju teške borbe u šumama Fierra Maestre, planine-simbola borbe i Latinske Amerike.
Na Novu godinu 1959. Castro i Guevara ulaze pobjedonosno u Havanu. Sada se revolucionari hvataju ukoštac s poretkom. Che ostavlja mitraljez i mašinku, obavlja mirnodopske poslove te postaje emisarom nove, Castrove Kube, a u tom svojstvu dolazi i u Jugoslaviju.
Che je svuda
Ali, nemirni revolucionarni duh ne daje mu mira. Godine 1965. Ernesto Che Guevara ostavlja u Havani obitelj i odlazi s Kube na kontinent, okuplja ustanike i na čelu bolivijskih geriljerosa počinje mukotrpnu borbu za slobodu, izbjegavajući sve češće zasjede.
Vlastima se diže kosa na glavi već pri spomenu njegova imena. Jer Che je svuda. I tamo gdje se zaista bori, i tamo gdje narod, izgovarajući njegovo ime, na drugom kraju zemlje, uzima oružje u ruke i odlazi u džungle te savane kako bi se jednoga dana stavio pod njegovu komandu.
Zarobljen je lukavstvom i izdajom
djevojke koja je ubačena među geriljerose kao špijun.
Nikada ga inače ne bi uhvatili.
Nikada ga inače ne bi uhvatili.
Onoga jutra, 9. listopada 1967, pošto
mu je učiteljica škole u Huigueri donijela tanjur tople juhe a
jedan mu vojnik dao tabletu protiv bolova od rana, stigao je i
odebeli, brkati podoficir s konačnim naređenjem stiglim iz najviše
bolivijske vojne komande i centrale CIA.
Držao je mašinku u ruci.
Držao je mašinku u ruci.
- Došao si me ubiti? - upitao je Che.
Podoficir je oklijevao.
- Nemoj oklijevati, čovječe. Znaj
samo da ubijaš čovjeka ... - zaustio je Che.
Rafal je zaštektao. Prvi je metak
prošao kroz podlakticu, ostali su zahvatili grudni koš i trbuh.
Bila su tu još tri vojnika. Poslije su ispričali da su posljednje Guevarine riječi bile:
"Zbogom djeco moja, Aleida (ime njegove žene, majke četvoro njegove djece), brate Fidele ..."
Bila su tu još tri vojnika. Poslije su ispričali da su posljednje Guevarine riječi bile:
"Zbogom djeco moja, Aleida (ime njegove žene, majke četvoro njegove djece), brate Fidele ..."
Bilo je točno podne kad je prestao
život slavnoga revolucionara i geriljerosa, a počela se rađati
jedna od najvećih legendi naših dana, legenda koja ne zna za
granice svijeta.
(Zov, 1974.)
(Zov, 1974.)
