Novembar 1986: Pre oko mesec dana otišla sam u Fruškogorsku ulicu u kojoj su se, ispred i u kafeu "Tašta" snimale scene za TV seriju "Čovjek u srebrnoj jakni". Nalazim promjenjeno ime lokala, naime "Tašta" je za ovu priliku pretvorena u otmjeniju "Markizu".
Unutra sjede glumci: Dara Džokić, Cvijeta Mesić, Aleksandar Berček i dvoje-troje statista. Ne zadržavam se tu dugo da se ne bih tiskala sa kompletnom TV-ekipom u pretijesnom prostoru.
Pridružujem se statistima u kombiju, ali tek što sam se smestila saopštavaju nam da ga moramo ustupiti šminkerima. Hladnoća probija do kostiju, pada kiša, prava jesenja, pa se sklanjamo u jedan od obližnjih ulaza. Da nisu iz kafea iznijeli komade namještaja koji su im smetali ne bismo imali gdje da sjednemo.
Pitam Milicu, Sašu, Sašku, Veljka,
Radovana, Zoricu, Ivicu, Laleta, Jocu i Borku šta inače rade i kako
su se našli na snimanju. Svi su studenti osim Borke koja je
domaćica. Imaju neke poznanike na televiziji, sasvim uobičajeno,
međusobno se obavještavaju o novom snimanju pošto pripadaju istom
društvu. Statiranje im dođe kao razonoda i, naravno, način da se
zaradi.
Preko puta je, za potrebe serije,
improvizovana taksi stanica, na kojoj su parkirana tri taksija.
Smijemo se kada nas jedan od prolaznika pita jesmo li vidjeli nekog
od taksista.
Dolaze iz ekipe i raspoređuju statiste
kao prolaznike na raskrsnici. Svi čekaju početak snimanja u
grupicama, jedino je Rade sam. Odavde se vidi kako drhti stojeći
ispod drveta i s vremena na vrijeme otresa kišobran, kiša pljušti.
Da se rasplačeš gledajući ga, izgleda kao napušteno siroče.
Mislim da je već bio polumrtav pred kraj snimanja ali mu se tada
pridružila Nada, studentkinja engleskog jezika, koja izgleda kao
glumica. Vidno je živnuo.
Dekorativno lezbijstvo
U međuvremenu nekoliko puta ponavljaju
scenu kada Cvijeta Mesić ulazi u kafić, mimoilazeći se na ulazu sa
jednom statistkinjom. Objašanjavaju mi da ona ima jednu od glavnih
uloga u seriji. Igra taksistikinju lezbijku koja ubija konobaricu, u
liftu siluje neku drugu ženu i sl.
Razmišljam o tome kako su u poslednje vrijeme lezbijke veoma interesantne za razne medije. Da, to je sada u svijetu u "trendu" ali malo drugačije od ove maskulinizirane taksistkinje. Moderne su izmjene nježnosti, da tako kažem, dekorativno lezbijstvo. Znači, opet naš balkanski promašaj, provincijska imitacija, kad li ćemo već da budemo Evropa? Ko li je tome kriv - biće da su Turci!
Razmišljam o tome kako su u poslednje vrijeme lezbijke veoma interesantne za razne medije. Da, to je sada u svijetu u "trendu" ali malo drugačije od ove maskulinizirane taksistkinje. Moderne su izmjene nježnosti, da tako kažem, dekorativno lezbijstvo. Znači, opet naš balkanski promašaj, provincijska imitacija, kad li ćemo već da budemo Evropa? Ko li je tome kriv - biće da su Turci!
Dvanaest sati je prošlo kada su
konačno snimili prizor na raskrsnici, ali se još ne može
odahnuti. Ali, sad su barem svi na okupu dok im se ramena tresu
čekajući nastavak mučenja.
Sve to za 3.000 dinara na dan. Ono što
je danas zarađeno znam da će pretežno otići na limun i čajeve.
Ceca Breskvica
Kada je riječ o motivu za statiranje,
neki se time bave iz nužde, neki iz dosade, poneki iz radoznalosti,
ali samo nakratko, a ima ih koji jednostavno vole da se slikaju.
Posebna kategorija su djevojke sa
skrivenim ambicijama. Njih nema tako mnogo kako se misli, to kaže i
vođa statista, ali one ipak postoje. Jedna od njih je i Ceca
Breskvica ali nije zbog toga nimalo smiješna.
To je jedna simpatična, promućurna djevojka. Izgleda sjajno - duga crvena kosa, bistre sivozelene oči, ljupka figura. Kaže da bi trebala u stvari da radi neku reklamu za "Soko-Štark". Priča mi da ima sjajne roditelje, brata koga mnogo voli. Mlada je, ali shvata šta znači imati dom.
Statiranjem se bavi da bi stekla scensku sigurnost jer želi da se okuša na akademiji. Životna želja joj je da postane glumica. Primjećujem da joj povremeno upućuju otrovne primjedbe, ali ona ne namjerava da se ikome pravda zbog svojih ambicija.
To je jedna simpatična, promućurna djevojka. Izgleda sjajno - duga crvena kosa, bistre sivozelene oči, ljupka figura. Kaže da bi trebala u stvari da radi neku reklamu za "Soko-Štark". Priča mi da ima sjajne roditelje, brata koga mnogo voli. Mlada je, ali shvata šta znači imati dom.
Statiranjem se bavi da bi stekla scensku sigurnost jer želi da se okuša na akademiji. Životna želja joj je da postane glumica. Primjećujem da joj povremeno upućuju otrovne primjedbe, ali ona ne namjerava da se ikome pravda zbog svojih ambicija.
Dok su kroz studio prolazili
Kalifornija, Matić, Šojka iz "Sivog doma" Milan Gutović,
Mima Karadžić i na kraju evrovizijski Danijel, koga smo odmah
prekrstili u Danijela, pomislila sam da bi sretanje poznatih faca
možda moglo za neke da bude jedan od razloga za statiranje, to je za
pojedince prosto magično.
Prostačko izražavanje
Socijalni status statista je takođe
veoma različit. Tu su, prije svega, oni koji iz nužde statiraju - nezaposleni, pričaju o nekom nezaposlenom inženjeru koji statira
već četiri godine, zatim oni koji dopunjavaju prihode, đaci,
studenti, penzioneri.
Prisjećam se mog statiranja i jednog penzionera sa iskrivljenom nogom, ne tako starog. Dolazio je na statiranje zajedno sa osamnaestogodišnjim sinom i petogodišnjom kćerkom, koja je, kao i ostala djeca bila plaćena upola cijene. Snimanje je trajalo od 11 h do 10-11 h naveče.
Na kraju je dijete bilo potpuno iscrpljeno, nervozno. Ona i njen brat su bili njegovana, lijepo vaspitana djeca, brat je veoma volio sestricu i taj utisak da nisu zapuštena djeca mi je više od svega potvrđivao da su tu samo iz nužde, što je bilo nekako tužno. Vidjela sam dosta porodica iz kojih je više članova statiralo.
Prisjećam se mog statiranja i jednog penzionera sa iskrivljenom nogom, ne tako starog. Dolazio je na statiranje zajedno sa osamnaestogodišnjim sinom i petogodišnjom kćerkom, koja je, kao i ostala djeca bila plaćena upola cijene. Snimanje je trajalo od 11 h do 10-11 h naveče.
Na kraju je dijete bilo potpuno iscrpljeno, nervozno. Ona i njen brat su bili njegovana, lijepo vaspitana djeca, brat je veoma volio sestricu i taj utisak da nisu zapuštena djeca mi je više od svega potvrđivao da su tu samo iz nužde, što je bilo nekako tužno. Vidjela sam dosta porodica iz kojih je više članova statiralo.
Ipak, statiranje može da dođe i kao
neka mala avantura, što bi rekao jedan simpatični penzioner:
"Filmski radnici su drugi narod."
Slažem se s njim. Dragi čitaoci, znate već te face, valjda se sreću na svakoj televiziji, svakom pozorištu, filmskoj kući takođe, to kao nehajno druženje, kao ležerno odijevanje i kao obavezno-prostačko izražavanje.
Jer, znate, to su radnici Njenog Veličanstva Televizije ili drugih Visosti, oni jednostavno ne smiju da mare za kanone ponašanja "raje", "svjetine" ili kako već.
"Filmski radnici su drugi narod."
Slažem se s njim. Dragi čitaoci, znate već te face, valjda se sreću na svakoj televiziji, svakom pozorištu, filmskoj kući takođe, to kao nehajno druženje, kao ležerno odijevanje i kao obavezno-prostačko izražavanje.
Jer, znate, to su radnici Njenog Veličanstva Televizije ili drugih Visosti, oni jednostavno ne smiju da mare za kanone ponašanja "raje", "svjetine" ili kako već.
Na kraju, kako se postaje statista?
Vođa statista kaže da u evidenciji ima oko tri hiljade fotografija,
cijele figure ili samo glavne i najmanje šest stotina brojeva
telefona sa podacima o statusu i godinama.
Statiste, obično, neko preporuči, ali se mogu javiti i sami, pa, ako su potrebni, zovu ih.
Napisala: Slobodanka Maksimović, snimio: Slobodan Antić (Glas omladine, 1986.)
Statiste, obično, neko preporuči, ali se mogu javiti i sami, pa, ako su potrebni, zovu ih.
Napisala: Slobodanka Maksimović, snimio: Slobodan Antić (Glas omladine, 1986.)