Jun 1971: Bata Živojinović, domaći "agent 007", suvremeni detektiv-fakin, samac koji voli žene - ispao je posve simpatičan u prvom filmu iz serije "Moja luda glava" ... Uspio debut TV spikerice Dunje Lango u koloru...
Prvi se mačići u vodu bacaju, a s
vučićima to, čini se, nije tako: prvorođeni film režisera Vuka
Vuča, što se upravo prikazuje u osam dvorana u Beogradu - ima
uspjeha. Vuk je donio na svijet dosta simpatičnog vučića, film koji je baš tako šašav kako mu i naslov kaže: "Moja luda
glava".
I prije svečane premijere mnogi su
komentirali da je Lango, Milan M. Lango, scenarist i novinar, smislio
naslov kakav se od njega mogao i očekivati, a film je ispao također
u skladu s autorom i naslovom.
Dosta je tome, naravno, pridonio i režiser, dosta i debitantica, TV-spikerica Dunja Lango, koja je filmu u svrhu reklame dodala najprije obiteljski pečat i miris nepotizma, a onda i svoju uspjelu kreaciju koja je samo neke kritičare ostavila ravnodušnima, a neke čak i oduševila, pa se u paralelama spominjala i Ema Peel iz serije "Osvetnici" i glavom Sofija Loren, što je opet malo pretjerano.
Dosta je tome, naravno, pridonio i režiser, dosta i debitantica, TV-spikerica Dunja Lango, koja je filmu u svrhu reklame dodala najprije obiteljski pečat i miris nepotizma, a onda i svoju uspjelu kreaciju koja je samo neke kritičare ostavila ravnodušnima, a neke čak i oduševila, pa se u paralelama spominjala i Ema Peel iz serije "Osvetnici" i glavom Sofija Loren, što je opet malo pretjerano.
Uglavnom, početak je vrlo uspješan i
Bata Živojinović imat će priliku da i ubuduće, u nastavku serije,
prikazuje domaćeg neslomljivog modernog detektiva, spretnog poput
Jamesa Bonda, ali malo čvršće postavljenog na zemlju.
Milan M. Lango vjerojatno će dočekati da mu film pogleda 100.000 ljudi samo u Beogradu, što je - kako reče u izjavi za "Plavi vjesnik" - neka granica i mjerilo za tamošnje domaće filmske prilike. Tih stotinu tisuća bili bi stimulans da se nakon drugog filma za koji je već napisan scenarij ("Hotel za ptice") piše i treći i možda još koji; to bi značilo da će Andrej, domaći policajac, postati u nas popularan poput "agenta 007".
To bi značilo još i mnogo više: da Jugoslaven može sada već prihvatiti i film koji je u biti atrakcija s nešto malo i pretenzija, film u kojem živi jedan detektiv-fakin, samac u sobi na čijem je ulazu baterija dugmadi, od koje jedno automatski pušta porno-slike na zid, u času ulaska u sobu, film u kojem sve blista u jakim bojama visokog standarda, sjajnih automobila i širokih auto-strada (kakve nemamo ni jedne, ako se isključi izdanak beogradske petlje prema Zagrebu), igru u kojoj padaju mrtvi na sve strane, a Andrej zvan Tata-Mata, balkanski Bond, puca bolje od Johna Waynea i iluzorno je pitati kad stigne napuniti revolver, što ga spretno maskira pod pazuhom u odijelu koje je kreirao glavom Aca Joksimović, baš za taj film, a za idući će možda Rikard Gumzej ...
Milan M. Lango vjerojatno će dočekati da mu film pogleda 100.000 ljudi samo u Beogradu, što je - kako reče u izjavi za "Plavi vjesnik" - neka granica i mjerilo za tamošnje domaće filmske prilike. Tih stotinu tisuća bili bi stimulans da se nakon drugog filma za koji je već napisan scenarij ("Hotel za ptice") piše i treći i možda još koji; to bi značilo da će Andrej, domaći policajac, postati u nas popularan poput "agenta 007".
To bi značilo još i mnogo više: da Jugoslaven može sada već prihvatiti i film koji je u biti atrakcija s nešto malo i pretenzija, film u kojem živi jedan detektiv-fakin, samac u sobi na čijem je ulazu baterija dugmadi, od koje jedno automatski pušta porno-slike na zid, u času ulaska u sobu, film u kojem sve blista u jakim bojama visokog standarda, sjajnih automobila i širokih auto-strada (kakve nemamo ni jedne, ako se isključi izdanak beogradske petlje prema Zagrebu), igru u kojoj padaju mrtvi na sve strane, a Andrej zvan Tata-Mata, balkanski Bond, puca bolje od Johna Waynea i iluzorno je pitati kad stigne napuniti revolver, što ga spretno maskira pod pazuhom u odijelu koje je kreirao glavom Aca Joksimović, baš za taj film, a za idući će možda Rikard Gumzej ...
Ako se ovaj film shvati kao igru, može
se zaista svidjeti, a kako se svidio premijernoj publici, teško je
ocijeniti jer su to ljudi - kako kaže i M. M Lango - koji neće
ništa reći da se ne bi zaletjeli, teško će zapljeskati i još
teže zazvižditi...
Policija uvela Dunju i Vuka
Fadil Hadžić, koji se mogao smatrati
vrhunskim majstorom reklamerstva za filmove s vlastite tekuće vrpce
mogao bi učiti od "Filmskih novosti" i "Kosovo-filma"
koji su producenti "Moje lude glave". U Beogradu se pisalo
kao rijetko kada prije premijere, dosta i izvan Beograda, a
premijernog je dana film počeo vrtnju u osam kinematografa istodobno, u nekima
i na matineji, pa je M. M. Lango prije premijere u 21 sat navečer,
rekao:
- Već u pet popodne saznao sam da su
sve karte rasprodane u svim dvoranama, a u kinematografskom poduzeću
kažu da već davno nisu bile rasprodane karte i za matineju. To nam
mnogo govori jer mi smo pravili film za publiku! Onih 100,000
gledalaca spominjem često jer je bilo slučajeva da je u tri dana
neki domaći film u ovom gradu gledalo manje ljudi nego ih u subotu
ujutro promatra famoznog saobraćajca Bulja na Terazijama ... Tako su
prošli i neki domaći kriminalistički filmovi...
No iako se "Luda glava" zove
"kriminalističkim filmom", usporedbe gotovo i nisu moguće,
jer je pristup posve nov i rizik dosta velik: treba vidjeti može li
publika zaboraviti da živi u zemlji u kojoj ima najviše kokošara,
džepara i drugih sitnih kriminalaca i u kojoj policija ne školuje
ljude tipa Jamesa Bonda; može li dakle publika jednostavno pokušati
da se zabavlja i uživa u trci i bojama.
Da tako treba da film shvati, producent
se pobrinuo da publici pokaže već prvog dana. Autore filma i neke
glumce, vozila je do dvorane kolona policijskih automobila uz zvukove
sirena, kroz zaustavljen gust večernji promet.
Andrej u hotelu za ptice
"Moja luda glava" djeluje kao
film kojem nije nedostajalo novaca u toku snimanja, iako je bilo
teškoća koje su tek pri kraju uklonjene.
Film je od samog početka imao zlu sudbinu; najprije se dogodilo da je iznenada umro Kokan Rakonjac, koji je imao režirati, zatim je u kućnoj svađi od noža vlastite supruge stradao jedan drugi režiser.
Onda se tek pojavio Vuk Vučo, pa je tako film, nov po žanru u nas postao i film mnogih debitanata: uz režisera, tu je i glavna ženska uloga debitantice Dunje Lango, pa niza epizodista, a i "Filmske novosti" dosad nisu bile producent cjelovečernjih igranih lilmova.
Nešto je nezgoda bilo i u toku snimanja ali nisu krivi debitanti.
Film je od samog početka imao zlu sudbinu; najprije se dogodilo da je iznenada umro Kokan Rakonjac, koji je imao režirati, zatim je u kućnoj svađi od noža vlastite supruge stradao jedan drugi režiser.
Onda se tek pojavio Vuk Vučo, pa je tako film, nov po žanru u nas postao i film mnogih debitanata: uz režisera, tu je i glavna ženska uloga debitantice Dunje Lango, pa niza epizodista, a i "Filmske novosti" dosad nisu bile producent cjelovečernjih igranih lilmova.
Nešto je nezgoda bilo i u toku snimanja ali nisu krivi debitanti.
- Jednom je prilikom ozbiljno obolio Bata Paskaljević, jer je u sceni u kojoj mora popiti aspirin, a koja se više puta ponavljala pio neprekidno pravi lijek i na kraju se onesvijestio.
- Zatim, Vuk Vučo je imao obiteljske rasprave s Nikicom Marinović, svojom tadašnjom suprugom, što je završilo tako da je premijeru dočekao u društvu Milje Vujanović, a Nikica Marinović je već u braku s režiserom Zdravkom Šotrom, no na premijeru nije naravno došla...
- Pa je senarist često žučijivo raspravljao s režiserom zbog nekih režiserovih "pogleda na stvari", pa je jednom (scenarist) usred noći probudio cijelu filmsku ekipu da spriječi neke režiserove zahvate...
- Knjiga snimanja je dva puta pisana, jer je u prvu režiser ubacio i malo fantastike, čini se samo zato što mu se fantastika sviđa...
- I pri montaži je opet bilo nesuglasica, a to pažljiviji gledalac može i zamijetiti zbog nekih nelogičnosti u filmu ...