Studeni 1987: Melodrama, priča o ljubavnom trokutu - to je ono što u kino-dvorane privlači gledaoce, odnosno gledateljice filma Oficir s ružom, koji se upravo prikazuje u Zagrebu...
Poslije prikazivanja na svim velikim i
malim festivalima u našoj zemlji, te na Festivalu mediteranskog
filma u Valenciji, film Oficir s ružom napokon je došao i pred
domaće gledaoce na svečanoj premijeri koja je prošlog četvrtka
održana u Zagrebu, u kinu Balkan.
Iako bi prema sadržaju poneki površan gledalac mogao pomisliti da je riječ o ratnom filmu, rat je u ovom slučaju periferna tema, jer riječ je o klasičnoj melodrami o ljubavnom trokutu u tek oslobođenom Zagrebu.
- To je film o jednom muškarcu i
dvije žene, ali i o tome kako smrt pobjeđuje ljubav - reći će
ukratko o svom filmu redatelj Dejan Šorak, a mi ćemo znatiželjnim
gledaocima ispričati sadržaja:
Oficir s ružom govori o sudbonosnom
susretu dvoje ljudi, mladog poručnika Petra Horvata i atraktivne
udovice Matilde Ivančić, predstavnice predratne zagrebačke
buržoazije. Oni se u početku nadmudruju, boreći se za vlastite
stavove i braneći svatko "svoj svijet", no usprkos tim
sitnim svađama, sve se dramatičnije i nezaustavljivije približavaju
jedno drugome. I kada ih definitivno obuzme ljubav, dvoje ljudi
zaboravljaju na sve ograde porijekla, obaveze, okolinu, zavisti i
obzire...
Njihova ljubav srušit će i iluziju o
prijašnjoj vezi poručnika Horvata i mlade djevojke partizanke, ali
i njegovu bezrezervnu i slijepu odanost Partiji. Razapet osjećajima
između Partije i žene, poručnik Horvat izabrat će svoj put i
jedino moguće rješenje.
Budući da je tema ljubav i život u
poslijeratnom Zagrebu, film će vjerojatno privući gledaoce u
kino-dvorane, tim prije što melodrama oduvijek ima gledaoce, osobito
u ženskom dijelu publike. Recimo i to da su glumci u tom filmu
izuzetno dobro odabrani i da su se uvjerljivo saživjeli s likovima
koje tumače.
Ksenija Pajić je kao mlada udovica
Matilda Ivančić nastavila niz svojih zapaženih filmskih uloga
(poslije sjajne epizode u filmu Za sreću je potrebno troje, kojom je
počela njezina filmska karijera).
Govoreći o ulozi Matilde, uoči
premijere, u Zagrebu, Ksenija Pajić nam je rekla:
- Dakako, ta mi uloga mnogo znači.
Uistinu je malo takvih ženskih likova u našem filmu, i svaka bi
glumica vjerojatno poželjela da je dobije barem jednom u karijeri.
Dok sam snimala film Oficir s ružom, uloga Matilde "tražila"
je punu koncentraciju u svakom trenutku snimanja. Nije moglo biti
opuštanja i zaborava, od početka do kraja rada bila sam "s
njom".
O dobro obavljenom poslu Ksenije Pajić
u filmu Oficir s ružom, najbolje mišljenje donio je žiri
Međunarodnog festivala mediteranskog filma u Valenciji, koju je ove
godine proglasio najboljom glumicom.
Budući da tom prigodom nije boravila u
Španjolskoj, Kseniji Pajić svečano je uručena nagrada iz
Valencije nakon premijere filma u Zagrebu. Nagradu joj je uručio
gospodin Augustin Cassinello, kulturni ataše španjolske ambasade u
Beogradu, koji je specijalno zbog toga doputovao u Zagreb.
U glavnoj muškoj ulozi, Žarko
Laušević podjednako je uvjerljiv kao i Ksenija Pajić u svojoj. Za
tu je ulogu nagrađen Zlatnom arenom za najbolju mušku ulogu na
ovogodišnjem festivalu u Puli, čime se upisao u listu pobjednika
pulskog festivala kao jedan od najmlađih "vlasnika" Arene.
Žarko Laušević je, prema vlastitom
priznanju morao smršaviti deset kilograma, a tada je tek prionuo
poslu. Postupno je svladavao lik Horvata, mladića koji je s dvadeset
i pet godina imao pred sobom bataljon, a to je situacija s kojom se
danas nije lako saživjeti. Mora postojati nešto u liku tog mladog
čovjeka kad mu je dano toliko povjerenje i odgovornost.
Ksenija Pajić i Žarko Laušević
najavili su ove godine u Puli velik preokret i dolazak mladih snaga u
jugoslavensku kinematografiju. Mladi sve krupnijim koracima kroče do
zapaženih uloga, ali i do mjesta redatelja, scenarista, kamermana,
asistenata najavljujući bolje dane jugoslavenskog filma koji nikada
nije imao previše novaca, no dobrih je ideja uvijek bilo.
Kinematografija jednog Makavejeva,
Papića, Pavlovića, Kusturice - ne bi smjela nestati u vlastitom
besmislu sitnih komercijalnih komedijica u novokomponiranom stilu ili
bezidejnih, impotentnih iživljavanja nedovoljno talentiranih
agresivaca.
Postoje mlade snage koje bi je mogle
osvježiti i "spasiti", vodeći je novim putem i nalazeći
izlaz iz trenutno zaista teške financijske situacije.
No, vratimo se filmu Oficir s ružom,
koji tek počinje svoju pravu životnu putanju izlazeći pred oči
gledalaca u Zagrebu i Jugoslaviji. Publika će dati sud njegovoj
sudbini, i njezine reakcije bit će pravi kriterij i znak kako za
redatelja, tako i za glumce - da li su na pravom putu u svom radu.
A čini se da je Dejan Šorak i u tom
pogledu velik optimist. Siguran je da će publika voljeti njegov
film, da će ga rado gledati:
- Osjećam da će film biti gledan i
u Zagrebu i drugdje, da će publika prihvatiti taj film.
Napisala: Branka Sömen (Studio,
1987.)
