Svibanj 1960: Predstavljam vam Duška Jakšića -
glumca i Duška Jakšića - pjevača. Biografija im je navlas
jednaka:
Godina rođenja: 1927. Mjesto rođenja: Beograd.
Najbolje ostvarenje glumca: uloga Wanga u "Dobrom čovjeku iz Sečuana".
Najbolje ostvarenje glumca: uloga Wanga u "Dobrom čovjeku iz Sečuana".
Najbolje ostvarenje pjevača: šlager iz Sanrema "Ja sam vjetar".
A nekad je postojao samo Duško Jakšić dramski glumac, za koga su u beogradskoj akademiji rekli, da je bio među najdarovitijima u svojoj generaciji. Kad je primio diplomu u ruke, proveo je dvije godine u Novom Sadu, da bi ujesen 1953. potpisao ugovor, koji ga je vezao uz Beogradsko dramsko pozorište.
Od 1954. godine međutim postoje dva
Duška, tada je rođen i Jakšić pjevač. Na drugarskoj večeri u
"Borbi" uzeo je mikrofon u ruke, pjevao je i dobio prvi
aplauz zbog pjesama.
Sutradan ga je potražio Dule Radetić,
muzički urednik Radio-Beograda, odveo ga u studio i...
... i tako je Duško Jakšić postao
profesionalac i u pjevanju.
Novinari su usporedili Jakšića s
Gregoryjem Peckom.
Neki su kazali, da je to "naš
Yves Montand", glumac i pjevač, jednako sjajan i kad pjeva i kad
glumi.
Duško se ljuti na te usporedbe i kaže:
- Niti ličim na Pecka, niti tako dobro
glumim i pjevam kao Montand, a visok sam tek 187 centimetara.
- Pisalo je u "Telegramu", da
ćete možda doći u Zagreb: hoćete li zaista? - pitao sam.
- Zagreb je grad, u kome bih se vrlo
dobro osjećao, u kome bih rado živio i radio. Istina je,
nešto sam kombinirao, razgovarao i pregovarao. I još uvijek
razmišljam...
- O čemu još razmišljate?
- O Spivakovoj komediji "Hollywoodska
bajka", premijera koje je bila prošloga mjeseca. Igrao sam
ulogu glavnoga producenta Fridyja. Zatim - razmišljam o
ljetovanju.
- Jeste li umorni, kad već mislite na
odmor?
- O da, vrlo sam umoran! Uopće nemam
vremena i ponekad osjetim da mi je teško, da sam iscrpljen i
nervozan. Ako ne učim ulogu, onda učim novu pjesmu, ako nisam u
kazalištu, onda sam na koncertu. Zato kao na iglama čekam juli, da
odem na Brač...
- Ove godine, snimili ste više ploča,
koja je posljednja?
- "Marina", koju pjevuše i
naši vrapci. Po mom sudu, to je melodija sezone. Koliko su je ljudi
zavoljeli, vidi se i po tome, što je "Jugoton" dao na
tržište čak 10.000 ploča. Eto, vidite, "Marina" je moj
lični rekord po broju snimaka!
- Što očekujete od ovogodišnje
Opatije?
- Očekujem bolju Opatiju od prošle
dvije! Ako me pozovu da pjevam, htio bih da to bude pjesma, koja će mi odgovarati, jer to
je već pola uspjeha. Nešto kao "Mirno teku rijeke"!
- Pokušavate li komponirati?
- Kako vam je sinula ideja, da me to
pitate? O tome tek razmišljam. Intimno: žarko želim da slijedeće
godine dođem u Opatiju sa vlastitom kompozicijom koju bih
ujedno i pjevao...
- Poput Modugna...
- Opet usporedba! Čekajte, moram
najprije napisati riječi, pa kompoziciju i - žiri treba da je pusti
na festival. I eto, poslije Gregory Pecka i Montanda, umalo postadoh i - Modugno...
Upitah glumca, što je s filmom, jer
čitam da stalno odbija uloge, koje mu nude.
- Možda ću jednom ipak zaigrati! Ali
kad ste me pitali o filmu, reći ću vam, da sam tu doživio svoju
najveću neugodnost u životu. Evo, i sada sam pocrvenio
Duško je ispričao kako su ga
svojevremeno odabrali za glavnu mušku ulogu u "Zenici". I
producenti i režiser davali su izjave, da će mladoga inženjera
igrati Jakšić. O tome su pisale novine i govorilo se na radiju
Dan uoči potpisivanja ugovora režiser
je promijenio odluku: umjesto Jakšića, pozvao je Radeta Markovića!
- Meni nitko nije rekao ali baš ništa.
Poznanici su mi se smijali, premda nisam bio ni kriv ni dužan, ni
luk jeo ni luk mirisao. Nisam mogao objasniti, zašto se to dogodilo.
Tek poslije dva mjeseca sreo sam se s režiserom, pitao me, da li se ljutim?
- I što ste mu rekli?
- Pa čovječe, to zaista nije za
novine...
Razgovarao: Pero Zlatar (Arena, 1960.)