Srpanj 1978: Tenis je fenomen ovog doba. Broj igrača
u cijelom svijetu raste brzinom koju ni najveći optimisti nisu mogli
zamisliti. Kvalitetnih igrača ima na stotine i oni udaraju po
bijeloj loptici snagom i brzinom koja također iznenađuje sve
stručnjake.
Razgovarate li o tenisu s njegovim
fanaticima, stručnjacima ili običnim smrtnicima neizbježno će
biti spominjana tri imena: Borg, Connors i Vilas.
Ta trojica modernih gladijatora
izdvojila su se između stotinjak tigrova koji kruže teniskim
arenama svijeta. Oni najviše zarađuju, njih se najviše slika, o
njima se najviše piše, imaju svoje klubove obožavalaca, najčešće
pobjeđuju, najjače udaraju - igraju, kako je to netko duhovito
primijetio, 130 km na sat.
Mnogi romantičari tvrde da oni ne
igraju i najljepše, ali koga to danas zanima kad je ovovjeka teniska
deviza: brže, jače, točnije i efikasnije.
Prošle godine na WTC turniru u
Münchenu razgovarao sam u klubu Iphitos s Nikolom Pilićem o
profi-tenisu i o nekolicini igrača koji danas dominiraju. Nevezano
sam rekao:
"Nikola, kako ti ljudi izdrže toliko udarati po
lopti".
- Šerfa moj - odgovorio je Nik (tako ga
zovu teniski prijatelji) - pucaju kičme, laktovi, ramena a i teniske
psihe (Nastase, Smith) kao da su od stakla.
Zadnja izjava Björna
Borga: "Igrat ću još osam godina a onda je s profi-tenisom
gotovo". Ako to kaže mladić od 22 godine znači da su se
stvari u bijelom sportu bitno promijenile i da ćemo teško u
budućnosti sresti u teniskoj špici igrače starije od
trideset godina.
Ne bih htio biti prorok, ali trenutno onaj koji ne
posjeduje kvalitete ove trojice igrača, nema nikakvih šansi.
Borg, Connors i Vilas udaraju tenisku
loptu najjače, fizički su izvanredno pripremljeni, a psiha im je
još zdrava. Gledao sam svu trojicu tenisača, znam mnogo o njima.
Prošle godine sastavljači rang-lista imali su prilično muke i bili
u dilemi kako sastaviti rang-listu za tu sezonu. Borg je osvojio
Wimbledon, Vilas Forest-Hills, Connors Master
turnir u New Yorku.
Sam Borg je, na primjedbu što misli o rang-listi,
rekao:
- Pa to je u ovom momentu stvar ukusa.
Taj izvanserijski igrač, ponos Šveđana, pravi džentlmen prije i
poslije meča uvijek odmjeren u izjavama, u prednosti je pred ostalom
dvojicom.
Ne bih htio analizirati sezonu 1978,
jer tu je već Borg u prednosti, nego smatram da on ima kvalitete
koje mu daju pravo na tu prednost.
Čudesna je psiha tog mladića bez
specijalnog obrazovanja (izašao iz škole još kao junior). Na
pitanja novinara smeta li mu što nije išao u školu, odgovara:
- Putovanje po svijetu i kontakti s
raznim ljudima koji različito misle, za mene je veća korist od
sjedenja u školskoj klupi.
Mnogo se govori o njegovom psihičkom
miru. Naprotiv, u njemu se događaju strašne
eksplozije, prave emocionalne erupcije koje, na žalost, njegovi
protivnici ne registriraju, što on automatski koristi u igri.
Možda
je to uvjetovano životnom filozofijom sjevernjaka: ukradena lopta
nije i kraj svijeta, izgubljen meč nije tragedija, protivnički
raspoložena publika (ako se ne reagira) najlakše se umiri. (U Rimu,
u finalnoj partiji protiv Panate, publika je bacala na njega bonbone,
novčiće, dovikivala, a on nije ni trepnuo i na kraju je pobijedio.)
Govorim to kao igrač, jer kada pred
sobom imate tenisača s takvom životnom filozofijom, nalazite se
pred stijenom.
Namjerno ne spominjem udarce jer svi ovi igrači
raspolažu perfektnom tehnikom. Možda je Borg za
nijansu brži od ostale dvojice.
Tvrdim, Borg će biti u samoj špici sve dok bude zdrav i brz.
Svrstavaju ga među tri najbolja igrača u povijesti tenisa (Laver,
Tilden, Borg), posve zasluženo, jer za razliku od Connorsa i Vilasa
njemu je svejedno gdje igra: na travi, zemlji, parketu ili plastici.
Svugdje je jednako velik i zato je prvi na mojoj rang-listi.
Jimmy Connors, ili kako ga zovu
"strašni Džimi", izuzetno je atraktivan i kompletan
igrač, koji izaziva veliko zanimanje gdje god se pojavi.
Od
najranijeg djetinjstva, zahvaljujući ambicioznoj majci, bio je
određen za tenisača. Trenirao je kod najboljih trenera (Segura,
Gonzales), predstavnika atomskog tenisa i do sada je postigao
iznimne rezultate.
Prisjetimo se njegove finalne igre s Borgom u
Wimbeldonu 1977. Jimmy je silno želio pobjedu. Bila je to
fantastična igra, ali u odlučnom setu američkom zlatnom dečku
ponestalo je snage. To je već prva Borgova prednost.
Najveća je
Jimmyjeva rupa pomalo kalkulatsko odabiranje turnira. Gotovo nikad se
ne pojavljuje na zemljanim igralištima u Evropi, što je u krajnjem
rangiranju važan faktor.
Laver u svoje doba, kao i Borg danas,
podjednako igraju na svim podlogama i terenima širom svijeta.
Slobodan sam ustvrditi da je Jimmy pomalo mamin sin, razmaženko,
kapriciozan.
Njegova dva poteza, nedolazak na proslavu 100-godišnjice Wimbledona (istodobno trenirao s Nastaseom na susjednom terenu) i
odbijanje da čestita Vilasu u Forest Hillsu poslije poraza u
finalnoj igri, pokazuju da mu sportske a i druge manire finog
ponašanja nisu najbolja strana.
Jimmy je veliki igrač, ali nije
velik kad gubi.
Strašna je bila prošlogodišnja
sezona Guillerma Vilasa, idola argentinske sportske javnosti, danas
najinteresantnije ličnosti teniskih terena. Taj igrač čeličnih
mišica i fantastičnog bekenda prošle godine je postigao nezapamćen
uspjeh - 76 pobjeda za redom na izrazito jakim turnirima.
Veoma je
siguran na rang-listi, među prva tri igrača na svijetu, premda nije
tako kompletan kao prva dvojica. Igra spretno na liniji i izvanredno
na zemlji, a nešto je slabiji na travi i parketu. Za oko nije
atraktivan.
Korektan je i fer borac, sportaš od glave do pete,
ljubimac publike na terenu i izvan njega. Podatak više: njegove
pjesme su jedne od najčitanijih u Argentini.
Malo je iznenadio
teniski svijet kada je za trenera i menedžera odabrao Rumunja Iona
Tiriaca. sigurno jednog od najvećih lisaca teniskih terena, za koga
kažu da je premazan svim mogućim mastima.
Međutim, ta suradnja dala
je izvanredne rezultate. Vilas kaže:
- Moje je samo da igram a ostalo misli
Ion.
Mnogi igrači kažu da ih više smeta u
bradu i brkove obrasli Tiriac, nego sam Vilas. Sve je to dio ove
igre, igre koja danas prijeti da se uvuče u svako slobodno dvorište
(u New Yorku koriste i
krovove).
Ipak se na kraju ne mogu
oteti dojmu da je po znanju i talentu dobar dio prostora trebao
dobiti i klaun teniskih borilišta Nastase, ili kako ga zovu "Nasti",
no o tome drugom prilikom.