Marina Nemet, petnaestogodišnja gimnazijalka i Sergio Mimica, devetnaestogodišnji student ekonomije.
Doduše, nije im to prvo filmsko iskustvo, zajedno su igrali prije osam godina u filmu "Događaj" istoga režisera, Vatroslava Mimice.
Sergio ima dulji staž i popis u kojem su "Prometej s otoka Viševice", "Ponedjeljak ili utorak" i "Kaja, ubit ću te", a Marina je igrala u "Družbi Pere Kvržice".
Budući da smo s njima razgovarali prije premijere "Seljačke bune", naravno da je tema bila: njihove uloge i likovi koje su iz šesnaestog stoljeća trebali približiti nama u dvadesetom.
Sergio Mimica igra mladog seljaka Petra
Čokola kojem vlastelini, u lovu na čovjeka, ubijaju oca. Kasnije
susreće grupu putujućih glumaca kojima se ispočetka ne želi
pridružiti jer misli da su prevaranti i prosjaci. Među njima je i
Regica (Marina Nemet) koja se u njega zaljubljuje.
Petar odlazi u Gupčevu vojsku i postaje bliski suradnik Matije Gregorića. Preživljuje poraz bune i ponovo susreće Regicu da bi s njom krenuo u neizvjesnost, pričajući seljacima o, ideji revolucije.
Petar odlazi u Gupčevu vojsku i postaje bliski suradnik Matije Gregorića. Preživljuje poraz bune i ponovo susreće Regicu da bi s njom krenuo u neizvjesnost, pričajući seljacima o, ideji revolucije.
- Petar se isprva želi osvetiti zbog
očeve smrti, to njegovo lično htijenje slijeva se zatim u sveopću
pobunu. Susreti s Regicom su lirski obojeni, no tragičan
poraz seljačkog ustanka završava na nama mladima. Ta rana poraza
satire u Petru mladenački polet, no s druge strane, još više potiče
revolucionarni duh, jer on na neki način postaje Petrica Kerempuh
koji u sebi gaji sarkazam prema vladajućoj klasi. Obnavlja s Regicom
glumačku družinu. A dijete koje se rađa iz ljubavne veze s Regicom
postaje jezgra budućnosti.
- Regica je meni jako bliska: mlada,
istih godina, mora se pokoravati roditeljima i autoritetima, da na
kraju ne zna što bi sa sobom. Izgubljena je u masi ljudi i
historijskim događajima koji se oko nje dešavaju, nemoćna je u
vrtlogu vremena i nesposobna da se brani. Odrasla u okrutnoj sredini,
ne zna što je ljubav, no osjeća je instinktivno i približava se
Petru, ide za njim. Iako se mora pokoravati starijima i ne smije se
buniti, vodi svoju privatnu bitku sa svima: ostaje u drugom stanju.
Na mladima svijet ostaje
Tako pričaju Sergio i Marina o
doživljaju svoje uloge. A koliko su ti likovi bliski njima, mladima
sadašnjice, mogu li im reći i poručiti nešto s čim se mogu
poistovjetiti?
- Sve generacije su živjele jednako, i
u renesansi, kad se događa radnja filma, i danas. Petar predstavlja
jednu takvu generaciju - kaže Sergio. - Uvijek su postojali sukobi
između starih i mladih, i uvijek su mladi poticali starije na
razmišljanje i učili ih hrabrosti.
Kako seljački bunt raste, osjeća se razlika u odnosu starijih seljaka prema buni, koji je racionalan i sistematski, i Petra koji je instinktivno pravedan i pristupa buni spontano. On je vrlo emocionalan i pozitivan lik mladog čovjeka kakvog i danas možete susresti, samo je vrijeme u kojem živi drugačije, okrutnije i teže.
Mislim da su njegove težnje iste kao i današnje omladine: nakon kraha bune postaje nosilac progresivne ideje, koja se porazom neće ugasiti. Na mladima svijet ostaje! Nije slučajno što su mladi u tom filmu, to jest Regica i on, jedini preživjeli. Na kraju, simbolično, pjevaju pjesmu koja poprima revolucionarnu dimenziju.
Kako seljački bunt raste, osjeća se razlika u odnosu starijih seljaka prema buni, koji je racionalan i sistematski, i Petra koji je instinktivno pravedan i pristupa buni spontano. On je vrlo emocionalan i pozitivan lik mladog čovjeka kakvog i danas možete susresti, samo je vrijeme u kojem živi drugačije, okrutnije i teže.
Mislim da su njegove težnje iste kao i današnje omladine: nakon kraha bune postaje nosilac progresivne ideje, koja se porazom neće ugasiti. Na mladima svijet ostaje! Nije slučajno što su mladi u tom filmu, to jest Regica i on, jedini preživjeli. Na kraju, simbolično, pjevaju pjesmu koja poprima revolucionarnu dimenziju.
Gluma i život
Kako su odigrali uloge, s obzirom na to
da nisu profesionalni glumci i da li ih je izlet na film definitivno
začarao da se posvete glumi?
- Ja igram spontano - kaže Sergio - pa sam se povodio za proživljavanjem
tog lika. Kad čovjek igra iz srca, onda može postići uvjerljivost.
Na Akademiju nisam htio, nije to škola
života! Društveni predmeti, među kojima ekonomija, prirasli su mi
srcu.
Smatram da je osnovna stvar u životu odnos među ljudima, a za mene je ekonomski odnos osnova svih društvenih odnosa. Zato studiram ekonomiju. Gluma kao gluma tu nema mjesta, ona je samo dio jedne umjetnosti, a za mene to ne može biti smisao života.
Smatram da je osnovna stvar u životu odnos među ljudima, a za mene je ekonomski odnos osnova svih društvenih odnosa. Zato studiram ekonomiju. Gluma kao gluma tu nema mjesta, ona je samo dio jedne umjetnosti, a za mene to ne može biti smisao života.
- Pitaju me i drugi hoću li postati
glumica, ali nisam još odlučila - veli Marina. - Svakako da volim glumu, no ovo je
film, a kazalište je drugo, tamo se igra u živo. Intimno bih htjela
studirati glumu, ali hoću li otići na Akademiju, jos ne znam,
prerano je o tom misliti. Možda me i nešto drugo uhvati.
Što za mlade ljude, kao što su Marina
i Sergio, znači iskustvo koje su stekli radeći na filmu?
- To je za mene, još uvijek igra,
spontana - misli Marina. - Nisam doživjela ništa misteriozno ni
čarobno. Za nas je film možda izgubio čar, jer već znamo što je
to, ali neki se ljudi naprosto ne mogu načuditi otkud sada mi na
filmu. Ne mogu pojmiti da je netko iz njihove sredine došao ravno na
film.
- Za mene je to doživljaj, osim opterećenja koje uopće ne bih naglašavao - kaže Sergio. - U prvim trenucima to je otvaranje novog svijeta, a
poslije se već stječe i rutina, jer je to posao kao i svaki drugi.
Nekih velikih misterija u tome sigurno nema. Prihvatio bih i ubuduće
samo onu ulogu u kojoj bih mogao reći ono što i sam mislim, koju
bih mogao doživjeti.
Ali, ako bih je morao samo odglumiti, onda to ne bi bilo dobro. Ne bih mogao biti profesionalni glumac, jer on mora prihvatiti sve i saživljavati se i sa sebi stranim ulogama. A mislim da glumac nisam!
Ali, ako bih je morao samo odglumiti, onda to ne bi bilo dobro. Ne bih mogao biti profesionalni glumac, jer on mora prihvatiti sve i saživljavati se i sa sebi stranim ulogama. A mislim da glumac nisam!
Nakon uloga Petra i Regice u "Seljačkoj
buni" sigurno će se pričati o Marini Nemet i Sergiu Mimici,
vjerojatno će biti meta i pohvala i kritika. Kako će to preživjeti
i da li će ih to promijeniti?
- Pa, osim što je čovjek tada u
centru pažnje, sve ostaje isto. Ipak, ljudi smo!