Decembar 1987: Mirza Delibašić je direktor
košarkaškog kluba "Bosna", a Slavica Šuka-Delibašić
najbolja igračica ekipe "Željezničar" ...
Njih dvoje su u braku, što je još jedna potvrda da su sportska druženja u gradu na Miljacki završavala upravo tako ...
O životu izvan reflektora govori i ovaj zapis ...
Njih dvoje su u braku, što je još jedna potvrda da su sportska druženja u gradu na Miljacki završavala upravo tako ...
O životu izvan reflektora govori i ovaj zapis ...
Sarajevo kao da je grad zaljubljenih
među koševima.
Ljubiteljima sporta još je u sjećanju idila ispod obručeva između Čede Đuraškovića i Vere Čerečine, zatim Ljubiše Lučića i Jasminke Šahović, reprezentativaca Bore Vučevića i Ljilje Kubure, a najnovija je i veza između legende sarajevske i sigurno evropske košarke Mirze Delibašića i reprezentativke Slavice Šuka.
Ljubiteljima sporta još je u sjećanju idila ispod obručeva između Čede Đuraškovića i Vere Čerečine, zatim Ljubiše Lučića i Jasminke Šahović, reprezentativaca Bore Vučevića i Ljilje Kubure, a najnovija je i veza između legende sarajevske i sigurno evropske košarke Mirze Delibašića i reprezentativke Slavice Šuka.
Mirzini trofeji
Poslije niza godina stanovanja u stanu
u Ulici Pavla Goranina porodica Delibašić (Slavica, sin Danko i
Mirza) preselili su se prije nekoliko mjeseci u troiposoban stan u
naselju "Ciglane".
Koševa, doduše, u stanu nema, ali je
zato prepun pehara, trofeja, zastavica, značaka, suvenira, velikih
albuma za slike.
Mirza ima posebnih razloga za ponos,
jer je jedini jugoslovenski košarkaš koji je osvojio sve trofeje
amaterske košarke (igrama u Bosni, Realu i reprezentaciji).
- Kada nam dođu gosti dobar dio vremena
provedu u razgledanju tih stvari, pa izgleda kao da je kod nas mali
sportski muzej ili izložba - kaže gostoljubiva domaćica Slavica.
Trinaestomjesečni sin Danko neumorno
trči za loptom, ali ne samo košarkaškom. Vidi se da ima dosta
sportske krvi.
- Mora biti veliki igrač kaže Slavica. - Osim ako ga sport uopšte ne bude interesovao. Naravno, želja mi je
da se bavi sportom, koji toliko vole njegovi roditelji.
Mirza iz prvog braka ima osmogodišnjeg
sina Daria, koji sada živi u Beogradu.
- Normalno je da bih volio da moji
sinovi Dario i Danko budu sportisti. Dario je već krenuo mojim
stopama. Igrao je tenis, a sada želi da pređe na košarku. Ako se
želi baviti ovim sportom, to može samo u KK Bosna, jer je to moj i
njegov klub. Nije što je moj sin, Dario je veliki talenat.
• Zašto ga ne date u košarkašku
školu Moke Slavnića?
- Moj bivši saigrač ne vodi više tu
školu, jer je otišao u Španiju. Ta škola je sigurno odličan
potez, ali Moka mi se žalio da je za njeno otvaranje trebalo
pribaviti 49 dozvola.
Sport i brak
Mirza, košarkaški poeta i romantičar
sa terena, takav je i u životu. Vrlo je emotivan, iskren i uvijek
govori bez "dlake na jeziku". Sa velikim oduševljenjem
priča o svojim sinovima, ali i o braku sa Slavicom.
- Ja imam svoju filozofiju odnosa sin - otac. Kada je Dario napunio šest godina, sjeli smo "kao veliki" i ja sam mu
rekao da smo od tog dana samo drugovi i iskreni prijatelji. Takav
odnos i gradimo, jer u "ravnopravnom" razgovoru na drugi
način on prima moje savjete, recimo da dobro uči.
- Naš brak je dobar - kaže Slavica. - Košarka nam je vrlo jaka veza, jer se daleko bolje razumijemo i
shvatamo, lakše se tješimo u teškim trenucima. Mirza se strahovito
mnogo posvetio Bosni, vrlo je vezan za ovaj klub, i kada ekipi ne ide
to mu pada teško.
Nedavno se poslije duže pauze, radi
rođenja djeteta, Slavica vratila košarci.
- Bila sam već čvrsto odlučila da se
više ne bavim sportom, ali me je Mirza ubjeđivao da je još rano za
povlačenje. On je forsirao, a kada sam mu rekla da imam ponudu
Željezničara, ostao je bez teksta.
Ipak, kasnije je popustio, svjestan da
bi bio loš odnos da igram u klubu kojem je on direktor.
Vratila sam se košarci j zahvaljujući
i majci Mileni, koja živi sa nama i koja u mom odsustvu brine o
djetetu. Kada sam na putu, nekoliko puta dnevno zovem telefonom i
pitam za malog.
• Ostane li vremena i za neki hobi?
- Trudim se da što više naučim iz
kulinarstva, "kupujem" recepte od Mirzine mame Dude. Osim
pohvala od muža, najdraži su mi oni koje su uputili Davorin Popović
i kum Zdravko Čečur za specijalno pripremljene punjene paprike.
Kažu da su polizali prste.
Mirza je prije obožavao automobile, neke BMV ili šta ja znam, a sada kao da ga je to prošlo. Vozi "golf", a imam osjećaj da bi mogao i bez auta.
Mirza je prije obožavao automobile, neke BMV ili šta ja znam, a sada kao da ga je to prošlo. Vozi "golf", a imam osjećaj da bi mogao i bez auta.
Najslađa torta
Bivši košarkaški as je veliki
gurman, ali se slabo snalazi u kuhinji.
- Jednom sam pokušao da obrađujem
suprugu i ispržio jaja, ali nije išlo,
mada me je ona pohvalila.
Za razliku od većine sportista koji
obožavaju slatko, Mirza može na prste prebrojati koliko se puta
osladio.
- Dva-tri puta sam pojeo "havanu"
i to više na silu. Jednom mi je torta zaista prijala. Bilo je to u
Grenoblu, na večeri poslije osvajanja velikog trofeja Kupa šampiona.
Tortu nam je napravila Jugoslovenka, koja živi godinama u tom gradu.
Sa suzama u očima rekla nam je da sa toliko ljubavi nikada
nije pravila slatkiš, mada joj je to posao, i meni je to slatko bilo
tada najslađe na svijetu.
Mirza voli da se sportski oblači, dok
je Slavica prije braka važila kao ekstravagantna.
- Mnogo sam putovala i nabavljala robu u
inostranstvu. Oblačenje mi je bilo možda i hobi. Sada i ne pazim
toliko, manje kupujem i to sve kod nas.
• Direktorska funkcija u KK Bosna, da
li to znači da je ON "šef" i u kući?
- Kod svih odluka mi se konsultujemo i
dogovaramo, ali je normalno da se zna glava familije, a to je Mirza.
On je zaista vrlo pažljiv. Volimo da smo u društvu i ponekad
izađemo na večeru.
Direktorska plata Delibašića je 32
miliona starih dinara, dok Slavica sa premijama izađe oko 20
miliona.
- Ne oskudijevamo, ali ni ne rasipamo.
Živimo dobro.
Zbog bolesti Mirza je rano prekinuo
karijeru. Tako jedna lijepa košarkaška priča nije do kraja
ispisana. Ostala su divna sjećanja i sada po neki šut na koš na
treningu, ples sa loptom, onako za svoju dušu.
- Osjećam se odlično. Sada nemam
problema sa zdravljem, a to je najvažnije.
Dok smo napuštali sretnu porodicu
Delibašić, zazvonio je telefon po ko zna koji put. Na liniji bio je
velikan svjetske košarke Vili Brabender iz Madrida. On je jedan od
mnogobrojnih Mirzinih drugova iz svih krajeva svijeta, a ta
prijateljstva su uz sretnu porodicu ogromno bogatstvo.