Travanj 1978: Punk-glazba ozbiljno je uzdrmala okoštale mehanizme diskografske industrije i uspjela afirmirati demokratičnost u pop-glazbi.
Pojavila se kao rock-glazba s ulice, ali ne ulice kao romantično-boemskog klišeja, nego kao poprišta svakodnevne borbe za opstanak.
Reporter E. Čeporov, specijalni izvjestitelj "Literaturne gazete" i APN-a iz Londona očito je ozbiljno shvatio svoj zadatak, temeljito ispitao društveni kontekst i mjesto akcije i uspio se probiti do istinskih predvodnika punk-pokreta.
Osim s punk-glazbenicima, Čeporov je razgovarao i s Malcolmom McLarenom, menedžerom "Sex Pistolsa", koji je, nedvojbeno, najzaslužniji za komercijalni proboj punk-glazbe.
Sovjetski novinar o "pankovcima" i punk pokretu '78: Pljusak energije u nesebičnom urlanju na svijet
Osim s punk-glazbenicima, Čeporov je razgovarao i s Malcolmom McLarenom, menedžerom "Sex Pistolsa", koji je, nedvojbeno, najzaslužniji za komercijalni proboj punk-glazbe.
Sovjetski novinar o "pankovcima" i punk pokretu '78: Pljusak energije u nesebičnom urlanju na svijet
No, iako je bio na prvim mjestima i razgovarao s pravim ljudima očito je da nema istinskog senzibiliteta za ono o čemu piše. Sklonost prema uopćavanju, tipična za one koji se glazbom zanimaju po profesionalnoj dužnosti, a ne iz istinskih pobuda onemogućila je potpunije razumijevanje punk-glazbe i pokreta.
Svatko tko punk doživljava i tumači kao homogeni pokret udaljuje se od ideja punk-ostvarenja i u opasnosti je da ih svede na žurnalističku senzaciju, zanemarujući pri tom glazbena dostignuća koja su istinski duh toga pokreta.
Svatko tko punk doživljava i tumači kao homogeni pokret udaljuje se od ideja punk-ostvarenja i u opasnosti je da ih svede na žurnalističku senzaciju, zanemarujući pri tom glazbena dostignuća koja su istinski duh toga pokreta.
Punk-grupe iskazuju stvaralačke preokupacije svojih članova ali se, ujedno, trude da pronađu komunikacijski kanal kojim bi se ta glazba prenijela njihovim vršnjacima. Punk-izvođači i diskografska industrija u stalnom su sukobu (što je i Čeporov dobro primijetio), a to se ponajbolje primjećuje na meteorskom uspjehu "Sex Pistolsa" i njihova neočekivanog raspada na vrhuncu komercijalne atraktivnosti.
Dok industrija grčevito pokušava pronaći shemu po kojoj će punk postati zgodna i efektna etiketa prepoznatljivosti i rentabilnosti, najzanimljivije i najtalentiranije grupe trude se da prevladaju okvire koje im pokušavaju nametnuti diskografske kompanije i masovni mediji.
Odavna je poznato da se glazbene inovacije javljaju izvan "službenih" kanala - diskografske kompanije uključuju se tek onda kad nanjuše komercijalni uspjeh, a njihova je jedina briga propagiranje već stvorenog produkta; za diskografsku industriju glazba nije umjetnost nego roba.
Stoga je profiterska uloga diskografske industrije neobično važna za objašnjenje punka.
Velika je većina glazbenih kritičara i izvjestitelja preuzela stavove diskografske industrije i njihovih glasila. Tome su, na žalost, podlegli i neki jugoslavenski glazbeni kritičari.
Stoga je profiterska uloga diskografske industrije neobično važna za objašnjenje punka.
Velika je većina glazbenih kritičara i izvjestitelja preuzela stavove diskografske industrije i njihovih glasila. Tome su, na žalost, podlegli i neki jugoslavenski glazbeni kritičari.
Ekscesima protiv represije
Pankovci nisu ni revolucionari, ni anarhisti, ni reakcionari; teško ih je svrstati u jednu sociopolitičku kategoriju. Taj pokret iskazuje dileme i nesnalaženje generacije koja je izgubila iluzije o mijenjanju društvenih mehanizma, ali ipak pokušava pronaći svoj identitet. Podsjeća to na burnu 1968, ali s mnogo više nihilizma.
Marcuse je u "Jednodimenzionalnom čovjeku" tvrdio da u iracionalnom društvu (tj. visoko industrijaliziranom kapitalističkom društvu) iracionalno ponašanje postaje racionalno. Nenormalne, ekscesne, pojave jedini su razuman otpor posvemašnoj represiji i, promatrano iz toga kuta pankerske bizarnosti imaju drukčije značenje nego što im ga mnogi pripisuju.
Dakako, nije svako iskazivanje tinejdžerskih frustracija revolucionaran čin, ali ponašanje omladine, osobito njihovo odbijanje tradicionalnih društvenih normi, pokazatelj su društvenih kretanja u pojedinim zemljama. Zasad nije istraženo koliko je punk društveno važan pokret, no nedvojbeno je da vrlo ozbiljno utječe na prilike u lakoglazbenoj industriji.
Pankovska pojava u svijetu šou-biznisa mogla bi se usporediti s učinkom Dade u oblasti umjetnosti. Dok je Dada bila "metla koja je pomela dotadašnju umjetnost" i stvorila klimu i senzibilitet koji su omogućili nove umjetničke pokrete, prodor punka na engleskoj rock-sceni ozbiljno je uzdrmao okoštale mehanizme diskografske industrije.
"Sex pistols", "Clash", "Damned", "Stranglers" i drugi pankovci snažnije su uznemirili duhove nego što su to, svojedobno, učinili "Čupavci iz Liverpoola".
"Beatlesi" su, također, bili enigma za diskografsku industriju i biznis općenito, ali je ubrzo pronađen zajednički jezik, na obostrano zadovoljstvo.
Nemir u diskografske strukture unijela je i ekspanzija tzv. underground-glazbe, koja je često bila prožeta ideologijom "hippie" ili nekom drugom oporbenjačkom ideologijom, no već početkom sedamdesetih godina njihovi su naboji ostali ispražnjeni.
Nemir u diskografske strukture unijela je i ekspanzija tzv. underground-glazbe, koja je često bila prožeta ideologijom "hippie" ili nekom drugom oporbenjačkom ideologijom, no već početkom sedamdesetih godina njihovi su naboji ostali ispražnjeni.
Rockom sedamdesetih godina vlada cinizam i artizam (najtipičniji je pravac "glam rock" s vodećim predstavnicima Davidom Bowiejem i grupom "Roxy Music"), nostalgičnost i introspektivnost kantautora, povlačenje u tradicionalne idiome i sve snažnija metamorfoza dojučerašnjih nepredvidljivih kreativaca mini-industrije.
Demokratiziranje pop-glazbe
Izvođači osnivaju vlastite diskografske kompanije, organiziraju sve rjeđe, ali zato sve spektakularnije, turneje i na rokerski način koriste se trikovima šou-biznisa.
Pankovci su uspjeli afirmirati demokratičnost u pop-glazbi. Ne tvrdimo da je punk glazba djece iz radničke klase, kako se često pokušava reći, ali nema sumnje da probojem jednostavne, silovite, punk-glazbe i siromašniji imaju priliku da se potvrde.
Pankovci su uspjeli afirmirati demokratičnost u pop-glazbi. Ne tvrdimo da je punk glazba djece iz radničke klase, kako se često pokušava reći, ali nema sumnje da probojem jednostavne, silovite, punk-glazbe i siromašniji imaju priliku da se potvrde.
Za razliku od neke "technoflash" grupe, poput "Yes", za čije je lansiranje potrebna investicija od nekoliko stotina milijuna starih dinara, za punk-grupu potreban je samo entuzijazam i želja za nastupanjem, te minimalan instrumentarij.
Male i nepoznate grupe, koje su doslovno izlazile iz podruma i garaža, poremetile su prilike na engleskoj rock-sceni; donedavna neugroženi monopoli javne naklonosti postali su odjednom "dosadni stari vjetrovi" i sva nepisana pravila šou-biznisa pala su u vodu.
Prošla godina značila je za rock mnogo više od prethodnih sedam godina ovog desetljeća: pojavilo se desetak prvoklasnih autora i osnovano je mnogo samostalnih diskografskih kompanija, specijaliziranih za punk i druge oblike nekonvencionalne pop/rock-glazbe.
Jedna od osnovnih značajki pankovskog pokreta potpuna je usmjerenost na trenutačno, na aktualnost.
Prirodni punk-medij jest singl-ploča, izbjegava se kvazifilozofiranje i koncept-albumi. Umjesto teoretiziranja, smjelo se zadire u najosjetljivija područja engleske stvarnosti.
Ukratko, to je rock-glazba s ulice, ali ne ulice kao romantično-boemskog klišea (kao kod Brucea Springsteena), nego ulice kao poprišta svakidašnje borbe za opstanak.
Prirodni punk-medij jest singl-ploča, izbjegava se kvazifilozofiranje i koncept-albumi. Umjesto teoretiziranja, smjelo se zadire u najosjetljivija područja engleske stvarnosti.
Ukratko, to je rock-glazba s ulice, ali ne ulice kao romantično-boemskog klišea (kao kod Brucea Springsteena), nego ulice kao poprišta svakidašnje borbe za opstanak.