April 1978: Zagrebački sastav "Clan"
napokon je dočekao snimanje prve LP ploče. Ona bi se uskoro morala
pojaviti na domaćem diskografskom tržištu, pod naslovom "Motor
hoću, mama". Ovih je dana grupa izdala i jednu "motorističku"
singl-ploču, pod nazivom "Suzuki 750 GT A".
Glazba koju danas svira grupa "Clan" jeste funky. Dok se ostali domaći mladi tzv. pop-glazbenici uglavnom orijentiraju ili na rock ili na rock-jazz, "Clan" se opredijelio za funky, koji je među jugoslavenskim glazbenicima još uvijek rijedak.
To da je "Clan" među grupama koje utiru put domaćem funkyju, moglo bi se već smatrati preduvjetom za veći uspjeh toga ansambla.
Glazba koju danas svira grupa "Clan" jeste funky. Dok se ostali domaći mladi tzv. pop-glazbenici uglavnom orijentiraju ili na rock ili na rock-jazz, "Clan" se opredijelio za funky, koji je među jugoslavenskim glazbenicima još uvijek rijedak.
To da je "Clan" među grupama koje utiru put domaćem funkyju, moglo bi se već smatrati preduvjetom za veći uspjeh toga ansambla.
Veterani "Clana" - prekaljeni
glazbenici MIROSLAV PAPIĆ - trubač i BORIS ŽILIH - saksofonist, koji
zajedno sviraju već tko zna koliko godina, još iz nekad popularnog
sastava "SOUL SOUND BAND", iz vremena kad se svuda
najradije slušao soul, uvjereni su da je šansa "Clana" funky i
novi LP "Motor hoću, mama".
Papić i Žilih, dvojica velikih glazbenih entuzijasta, bez kojih bi bilo, teško zamisliti nekadašnji "Soul Sound Band", te bez kojih zacijelo ne bi nikad ni bilo "Clana", sjećaju se vremena kad je "SSB" napustio soul i prešao na jazz-rock, manire grupa "BLOOD, SWEAT AND TEARS" i "CHICAGO".
Snimalo se za radio-stanice, a oni koji bi slušali snimke tapšali bi ih po ramenu i bodrili riječima "Dobro je to, fino, odlično".
Međutim, kad je trebalo izdati ploču ispriječio se bedem. Ništa njje pomagala marljivost, ništa nije značio njihov profesionalan pristup glazbi, ali s entuzijastičkom osnovom. Momci, navodno, nisu izvodili komercijalnu muziku, a tvrdoglavost da ustraju prvenstveno s kvalitetnim i ambicioznijim radovima i svirkom stalno je odgađala izlazak njihova prvog diskografskog ostvarenja.
Papić i Žilih, dvojica velikih glazbenih entuzijasta, bez kojih bi bilo, teško zamisliti nekadašnji "Soul Sound Band", te bez kojih zacijelo ne bi nikad ni bilo "Clana", sjećaju se vremena kad je "SSB" napustio soul i prešao na jazz-rock, manire grupa "BLOOD, SWEAT AND TEARS" i "CHICAGO".
Snimalo se za radio-stanice, a oni koji bi slušali snimke tapšali bi ih po ramenu i bodrili riječima "Dobro je to, fino, odlično".
Međutim, kad je trebalo izdati ploču ispriječio se bedem. Ništa njje pomagala marljivost, ništa nije značio njihov profesionalan pristup glazbi, ali s entuzijastičkom osnovom. Momci, navodno, nisu izvodili komercijalnu muziku, a tvrdoglavost da ustraju prvenstveno s kvalitetnim i ambicioznijim radovima i svirkom stalno je odgađala izlazak njihova prvog diskografskog ostvarenja.
Glazbeniku svakako nije dovoljno da
nastupa samo na plesnjacima i da tamo pokazuje svoje umjjeće uz
odobravanje prisutnih i komplimente pozvanih glazbenih stručnjaka.
On se svakako želi potvrditi djelom koje će ostati zabilježeno i s
kojem će se moći upoznati ne samo publika na nastupu sastava uživo,
već svaki ljubitelj glazbe i diskofil.
Budući da se na takav način muzičari tadašnjeg "SOUL SOUND BANDA" nisu mogli potvrditi, dolazi do osipanja grupe i jedno se vrijeme ne čuje ni za Papića ni za ostale.
A onda neumorni Pajo, kako bradatog trubača nazivaju od milja, najednom iskrsava s "Clanom". Pažljivo je odabrao članove nove grupe. U prvom redu to su sve vrlo mladi glazbenici, a osim s velikim talentom većina ih se može podičiti i glazbenom naobrazbom u muzičkim školama.
Budući da se na takav način muzičari tadašnjeg "SOUL SOUND BANDA" nisu mogli potvrditi, dolazi do osipanja grupe i jedno se vrijeme ne čuje ni za Papića ni za ostale.
A onda neumorni Pajo, kako bradatog trubača nazivaju od milja, najednom iskrsava s "Clanom". Pažljivo je odabrao članove nove grupe. U prvom redu to su sve vrlo mladi glazbenici, a osim s velikim talentom većina ih se može podičiti i glazbenom naobrazbom u muzičkim školama.
Isprva "Clan" nije bio
zamišljen kao funky grupa. U počecima svog djelovanja grupa
koketira s jazz-rockom. Jedno smo je vrijeme mogli gledati
i slušati (koncerti, TV-šou) kao vokalno-instrumentalnu pratnju
znanoj JOSIPI LISAC.
A onda, možda i dobrim djelom pošto je Josipa otišla (prije godinu dana) u SAD, pojavila se ideja da se "Clan" kao jedna od prvih grupa u našoj zemlji s funkyjem danas vrlo popularne disko-orijentacije pokuša probiti u vrh domaće pop-scene.
Velikim iskustvom stečenim svirajući različite i nimalo lake glazbene stilove i spomenutom nadarenošću glazbenika "Clan" čini se ima potencijala da ostvari svoje želje.
Bez sumnje, velika je prednost "Clana" što spaja iskustvo i znanje dvojice starijih glazbenika s poletom, talentom i glazbenom školovanošću mlađih, a takav slučaj sinteze dao je dobre rezultate i na svjetskoj pozornici, npr. kod sastava "WEATHER REPORT", kod kojega su se s mladima spojili prekaljeni JOE ZAWINUL i WAYNE SHORTER.
A onda, možda i dobrim djelom pošto je Josipa otišla (prije godinu dana) u SAD, pojavila se ideja da se "Clan" kao jedna od prvih grupa u našoj zemlji s funkyjem danas vrlo popularne disko-orijentacije pokuša probiti u vrh domaće pop-scene.
Velikim iskustvom stečenim svirajući različite i nimalo lake glazbene stilove i spomenutom nadarenošću glazbenika "Clan" čini se ima potencijala da ostvari svoje želje.
Bez sumnje, velika je prednost "Clana" što spaja iskustvo i znanje dvojice starijih glazbenika s poletom, talentom i glazbenom školovanošću mlađih, a takav slučaj sinteze dao je dobre rezultate i na svjetskoj pozornici, npr. kod sastava "WEATHER REPORT", kod kojega su se s mladima spojili prekaljeni JOE ZAWINUL i WAYNE SHORTER.
Članovi sastava "Clan" su
osim spomenutih Papića (truba) i Žiliha (tenor saksofon i vokal)
još: JAROSLAV KUBIČEK (instrumenti sa tipkama i vokal), BORIS
ŠOŠTAR (gitara), DAVOR ČRNIGOJ (bas), SILVESTAR DRAGOJE (bubnjevi)
i RADE RUŽANOVIĆ (konge).
Evo da vam kažemo i nekoliko riječi o svakome od njih.
Evo da vam kažemo i nekoliko riječi o svakome od njih.
JAROSLAV KUBIČEK završio je Srednju
muzičku školu u Zagrebu. Sin je profesora glazbe. Smatraju ga
jednim od najboljih funky klavirista u nas. Ima izvanrednu opremu - ARP prosoloist synthesizer, Fender piano i glasovir Hohner D 6.
Ističe se i kao vokalist i skladatelj.
BORIS ŠOŠTAR student je prava. Svira
gitaru već osam godina. Uzor mu je AL DIMEOLA i zagrebački ga
glazbenici i nazivaju YU-Dimeola.
DAVOR ČRNIGOJ učenik je IV razreda
Srednje muzičke škole. Za nj kažu profesori u njegovoj školi da
je najmuzikalniji glazbenik iz zagrebačke mlade generacije muzičara.
Na natjecanju Srednjih muzičkih škola Hrvatske lani u Puli osvojio
je prvu nagradu nastupajući na klarinetu, a potom je na saveznom
natjecanju Muzičkih škola u Skoplju također bio prvi u sviranju
klarineta. Zanimljivo je da u "Clanu" Črnigoj svira - bas-gitaru! Osim toga, nastupa i kao vokal, a i sklada.
SILVESTAR DRAGOJE (maturant) bubnjar je
izuzetnih kvaliteta a kad se o njemu govori najčešće se kaže da
je "najkompaktniji bubnjar novije generacije muzičara u
Zagrebu". Dragoje je ujedno, uz Jaroslava Kubičeka, glavni
skladatelj "Clana".
RADE RUŽANOVIĆ, vrlo je profinjen
kongoist, s mnogo osjećaja za glazbu i za mjeru. Muzički urednik
Radio Zagreba VANJA LISAK se o njemu izrazio vrlo pohvalno,
napomenuvši da "svira vrlo bogato, ali nikad ne više no što
treba". Zgodno je spomenuti da je Rade trenutačno na odsluženju
vojnoga roka u Beogradu.
Nakon ovih podataka, a prije nego što
uspijete poslušati njihovu LP-ploču "Hoću motor, mama",
evo još nešto što će vam pomoći da dobijete potpuniju sliku o
muzičkim ukusima članova grupe. Momci najradije slušaju poznate
autore i izvođače Billyja Cobhama, Stevieja Wondera, Herbie
Hancocka, i druge.
Napisao: Željko Suhadolnik (Džuboks, 1978.)
Napisao: Željko Suhadolnik (Džuboks, 1978.)