18. septembar 1986: Sve je na mostarskom
stadionu "Kantarevac" one tople septembarske večeri bilo
spremno za dugo najavljivani koncert "Crvene jabuke".
To je trebalo da bude početak
ambiciozne turneje mladog sastava koji se meteorskom brzinom, ali
zahvaljujući studioznom, predanom radu i neobičnoj nadarenosti
svojih stvaralaca, vinuo u zvjezdane visine naše muzičke scene.
Poklonici njihovog prepoznatljivog
muzičkog izraza ispunili su "Kantarevac" do posljednjeg
mjesta.
Koncert "Crvene jabuke",
međutim, nije održan.
Niti će ijedan drugi biti održan u istom
sastavu...
Muk na stadionu
Članovi orkestra krenuli su s troja
kola i malim kamionetom sa instrumentima iz Sarajeva prema Mostaru u
popodnevnim satima. Bili su izuzetno raspoloženi. Radovali su se
susretu s mostarskom publikom, kao i koncertima koji su predstojali u
Zenici, Bugojnu i Banjaluci.
Bas gitarista Aljoša Buha, solista
Dražen Ričl Zijo i vozač Zlatko Arslanagić sjeli su u "fiću".
Iza njih su u "golfu" vozili Dražen Žerić i Darko
Jelčić.
Odmah iza Jablanice prema Mostaru Žerić
i Jelčić, kao i predstavnici "Atlasa" iz Zenice,
organizatora turneje, u "zastavi 1500" naišli su na veću
grupu ljudi okupljenih oko smrskanog "fiće". Nisu imali
vremena da se mnogo obaziru, žureći na koncert.
Članovi "Crvene jabuke"
okupljali su se pred "Kantarevcom". Ali, zaboga, gdje su
više Zijo, Buha i Zlatko? Koncert se približava, a njih nema. Možda
su se zadržali negdje da se osvježe, da predahnu, pa će stići
svakog časa. Nervoza sve više raste, ali niko ne misli na najgore.
Žerić žuri u hotel "Ružu",
vjerujući da je došlo do nesporazuma i da su Zijo, Buha i Zlatko
tamo. Uzalud. Niko o njima ne zna ništa. Žerića prožimaju žmarci.
Da onaj "fićo" kod
Jablanice, ipak, nije bio njihovih drugova. Nemoguće. Prilazi
telefonu i okreće broj Stanice milicije u Mostaru. Slušalica mu
ispada iz ruku...
Organizator saopštava okupljenim
gledaocima: koncert se odgađa zbog saobraćajne nesreće članova
"Crvena jabuka". Na stadionu muk i nevjerica. Šta se
dogodilo? Je li neko povrijeđen, ili možda...
Svima dragi
Dvije noći ranije u sve popularnijem
sarajevskom Centru za društvenu aktivnost mladih gotovo
najzapaženija lica bila su ona koja su pripadala članovima "Crvene
jabuke".
Iako se te večeri u ovim prostorima
odvijala promocija posljednjeg LP-ja Momčila Bajagića Bajage
"Jahači magle", Zijo i drugovi gotovo su najviše
privlačili objektive.
Popularnost koju "Jabuka" sve
više stiče, kao da je tog dana u zasjenak bacila i jednog Gorana
Bregovića, Ipeta Ivandića, Emira Kusturicu...
Dražen Ričl, iako već sa oreolom
zvijezde, osjetilo se i te večeri, čvrsto je na zemlji. Čak se u
jednom trenutku morao probijati do Bajage da bi mu čestitao novu
ploču. Ričl i drugovi unijeli su i te noći jedan novi vid
ponašanja na rock sceni: osjetilo se da su njima i tuđi uspjesi
dragi.
Poslije noći u CDA održana je i
konferencija za štampu povodom "Baščaršijske večeri",
koja će se održati 26. rujna. Na tim prostorima među 200 izvođača
trebalo je da se nađe i "Crvena jabuka". Organizatori su
već tada znali da će "Jabuka" biti jedan od glavnih
magneta.
Planiralo se da Ričl i drugovi nastupe
pored scene kod Katedrale i uz neku od baščaršijskih česmi, da bi
na najbolji način ilustrovali jednu od svojih pjesama u kojima
stihove govore o njoj koja sa ibrikom dolazi do vode da bi joj on
šapnuo - volim te.
Ovih dana razgovarali smo i sa Zijom
Arslanagićem o novim, velikim planovima njegove grupe. Šef benda
boravio je u zagrebačkom "Jugotonu", gdje je dogovoreno da
"Jabuka" starta sa snimanjem novog LP-ja u veljači.
Željelo se da se ploča radi planski i da se ostavi prostor za
slobodno djelovanje njihovih drugova iz "Plavog orkestra",
koji u međuvremenu treba da se oglase s novim albumom.
Mi, u redakciji "Vena",
zapravo, smo se posljednjih dana i najviše družili sa veselim
članovima trenutno najpopularnije rock grupe u zemlji. Najviše
riječi bilo je, dakako, o nastupu na tradicionalnoj manifestaciji
"Lica sa naslovnih strana". Očekivali smo da će i tu
"Jabuka" da privuče veliki broj posjetilaca. Sudili smo to
prema velikom broju pisama i telefonskih poziva u Redakciji...
Borba ljekara
Preostali članovi "Crvene jabuke"
sa crnim slutnjama žure prema Jablanici. Ne mogu da vjeruju onom što
im govore: Buha je podlegao, Zijo je teško povrijeđen, Zlatko
takođe ima ozbiljne povrede.
Njihov "fićo" se u oštroj
krivini zanio, skrenuo na lijevu stranu i uz žestok prasak sudario
sa kamionom vršačke registracije. Vraćaju se ponovo u Mostar, gdje
su na hirurškom odjelu bolnice smješteni Arslanagić i Ričl.
Spontano, pravo sa stadiona tamo je već
bilo dotrčalo nekoliko stotina njihovih obožavalaca. Da daju krv,
da pomognu. Poslije šoka, kada je rečeno da pomoći Buhi više
nema, stižu loše vijesti i o Ričlu. On je u teškom stanju, sa
vrlo ozbiljnim povredama glave.
Ljekari Mostarske bolnice nastoje da ne
izgube nijedan dragocjeni trenutak. Čine sve da pomognu mladom
solisti, ali povrede lobanje zabrinjavaju. Zlatku Arslanagiću je
nešto bolje i on se, za razliku od Ričla, nalazi van životne
opasnosti.
Cijelu noć gore svjetla u Mostarskoj
bolnici. Sutradan dolazi i rodbina, prijatelji...
Majka Dražena Ričla plače: "Samo
da mom sinu bude bolje".
Brzo je angažovan helikopter da Ziju
prebaci na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu. Ispraćen je sa
nadama da će njegova mladost i volja za životom biti jači od
povreda. Arslanagiću je bolje, ali ljekari ne dozvoljavaju da se s
njim razgovara. Još je u šoku, pa mu je potreban mir...
Pjesmu, kojoj se "Crvena jabuka"
uvijek radovala, tako je samo u jednom zlokobnom času zamijenila
tuga. Ogroman bol za izgubljenim drugom. Svaka sljedeća pjesma biće
posvećena i njihovom Buhi.
Tekst: N. Žujo (Ven, 1986.)
