Nejednom, koncerte naših pjevača ili grupa željeli su iskoristiti pripadnici ekstremne političke emigracije za propagandu ideologije koja je davno doživjela poraz.
Forma
je već vrlo otrcana, a scenarij gotovo uvijek istovjetan.
Organizatorima takvih koncerata podmeću se dvorane okićene
ikonografijom koja se još može vidjeti jedino u muzejima:
Kao svjedočanstvo o mračnim vremenima.
Kao svjedočanstvo o mračnim vremenima.
Najčešće
takve provokacije ne uspiju, no zaslijepljeni ideolozi ustaštva,
četništva i vrag bi ga znao čega sve ne - uvijek pokušavaju s
istim "štosom". Kao da će samim tim što će neki
popularni pjevač iz Jugoslavije pjevati pod slikom Ante Pavelića
biti ostvaren njihov san - rušenje samoupravnog socijalizma u
Jugoslaviji!?
No,
najčešće postižu sasvim suprotan učinak od željenoga -
otkazivanje koncerta od strane naših zabavljača i prezir publike
koja je ostala bez koncerta.
Posljednji
takav primjer dogodio se prije petnaestak dana, 14. kolovoza, kada su
australsku turneju naglo prekinuli Vera Svoboda i Ivo Pattiera.
Razlog? Jednostavno, odbili su nastupiti u dvorani u kojoj vise
portreti poglavnika tzv. Nezavisne države Hrvatske, Ante Pavelića.
Pokušaj
ideološke manipulacije s našim pjevačima naišao je na osudu svih
poštenih pripadnika hrvatske iseljeničke kolonije, kojih je u
Australiji nemali broj, a koji su zbog ekstremista ostali bez pjesme
iz staroga kraja.
No,
krenimo kronološkim redom!
Vera
Svoboda i Ivo Pattiera imali su za kolovoz ugovorenu australsku
turneju od jedanaest koncerata. Kao i u mnogim prijašnjim
slučajevima, organizator gostovanja bio je Hrvatski katolički
centar u Melbourneu, koji im je jamčio isplatu honorara ali i to da
će prostori u kojima će pjevati biti sigurni od provokacija bilo
koje vrste.
Na
putovanje su krenuli 3. kolovoza, jer su s tamošnjim orkestrom
željeli jedan tjedan uvježbavati
repertoar, a prvi nastup imali su u Melbourneu 13. kolovoza, i to
pred rasprodanom dvoranom s dvije tisuće i petsto mjesta.
A
ulaznice su stajale dvadeset i pet dolara. Kako kažu pjevači, i u
svim ostalim gradovima, obuhvaćenim itinerarom turneje, karte su
bile rasprodane. Poslije koncerta, pri susretima s našim
iseljenicima koji su željeli iz prve ruke čuti vijesti iz staroga
kraja, naši su se pjevači raspitivali i o dvoranama u drugim
gradovima. Dakako, zanimala ih je dvorana Hrvatski dom Kralj Tomislav
u Sydneyu, gdje su trebali pjevati slijedeće večeri.
Dobivši
obavijest da u toj dvorani vise simboli koji u svakom poštenom
čovjeku izazivaju jezu, inzistirali su kod organizatora turneje,
velečasnog Ivice Zlatunića, da intervenira kako bi se ti simboli,
odnosno slika Ante Pavelića, uklonili iz dvorane, jer oni u takvim
uvjetima ne žele izići pred publiku. Velečasni Zlatunić zatražio
je od vlasnika dvorane (Hrvatski katolički centar nema svoju
dvoranu, pa je za takve prigode unajmljuje) da se slika skine sa
zida, no nije uspio.
Naši
su pjevači idućeg dana otputovali u Sydney, ali ne na koncert, nego
na aerodrom i prvim se avionom preko Londona vratili u Zagreb.
Nije
pomoglo ni to što se organizator, velečasni Zlatunić, telefonski
obraćao našem generalnom konzulu u Melbourneu, Nikoli Nešovskom,
tražeći da "dozvoli" nastup našim pjevačima i u takvim
uvjetima.
Dakako,
dobio je odgovor da je to pitanje časti i savjesti svakog pojedinca
i da on ne može takve nastupe ni zabraniti ni odobravati.
Oni
kojima je bilo stalo da naši renomirani pjevači nastupe pod
Pavelićevom slikom pokušali su situaciju oko otkazivanja daljnjih
koncerata maksimalno ispolitizirati te krivnju za krah turneje
prebacili na naša diplomatska predstavništva. Tako je iste večeri
kada je otkazan koncert, na programu etničkog radija, u emisiji na
hrvatskom jeziku, emitirana izjava predsjednika Kluba Kralj Tomislav
da je koncert zabranjen na inicijativu našeg konzulata u Sydneyu, a
na to je istodobno reagirao konzul Miloš Bogićević i u istoj
emisiji odbacio te optužbe kao besmislene.
Bila sam sretna što ću pjevati Hrvatima koji žive u Australiji
Prebacivanje
krivnje na naše diplomate išlo je čak do australskog ministra za
imigraciju i etnička pitanja Clydea Holdinga. Vrlo proziran pokušaj
da se slučaju dade politička konotacija, odnosno da se u
australskoj javnosti stvori slika o nedemokratskom pritisku naših
diplomata na naše pjevače (to je, samo po sebi, trebalo značiti da
je društveni sistem u Jugoslaviji nedemokratski, totalitaran i
nehuman), odbacio je i naš ambasador u Canberri Boris Cizelj.
On je
izjavio da su u ambasadi o gostovanju naših pjevača saznali tek iz
tiska neprijateljski orijentiranog prema Jugoslaviji (Hrvatski
tjednik od 29. srpnja).
Suočen
s definitivnom odlukom da prekidaju turneju, velečasni Zlatunić je,
prema riječima naših pjevača, izjavio da su postupili po svojoj
savjesti, da im na toj odluci i ne zamjera, te da će ih ponovno
pozvati na gostovanje, ali - bez sličnih propusta.
No,
što o cijelom slučaju kažu glavni protagonisti?
-
Pjevala sam i prije na priredbama u organizaciji vjerskih zajednica -
govori Vera Svoboda i dodaje: Nikad nisam imala problema, provokacija
ili izgreda. Ti su me nastupi uvijek veselili jer našim ljudima u
tuđini pjevam isti repertoar koji snimam na ploče i s kojim
nastupam na koncertima u Jugoslaviji. Prije takvih nastupa, uvijek se
o odlasku konzultiram i s našim, za to kompetentnim, institucijama.
Učinila
sam to i ovaj put prije turneje i dobila potvrdan odgovor. Ja pjevam
narodne pjesme iz svih krajeva Hrvatske, pa sam bila sretna što ću
pjevati Hrvatima koji žive u Australiji. Sve pojedinosti oko turneje
bili su dogovorene usmeno, a popis dvorana u kojima ćemo pjevati
dobili smo tek po dolasku u Melbourne.
Možda
to zvuči neobično, ali pri poslovanju s Hrvatskim katoličkim
centrima nije nam potreban ugovor. Ono što se dogovori usmeno, jače
je od bilo kakvog ugovora. Organizator je, prilikom zakupa dvorana,
dobio od vlasnika jamstvo da neće biti nikakvih političkih
provokacija, ali, eto, bio je izigran - kao i mi izvođači.
Nakon
prvog (i jedinog) koncerta, naši su nas ljudi upozorili da pripazimo
na neke dvorane i skrenuli nam pažnju da u dvorani Kralj Tomislav
visi i slika Ante Pavelića. Istog trenutka kad organizator nije
mogao postići da se skine ta slika, mi smo odustali od cijele
turneje. Sigurna sam da su ostale dvorane bile u redu, no otkazali
smo sve nastupe jer se moglo dogoditi da nas zbog toga u Sydneyu
dočekaju neke druge provokacije i neugodnosti u ostalim dvoranama.
Bila
je povrijeđena taština onih koje smo odbili. Izgubila sam dvadeset
tisuća dolara, ali ne žalim. Uvijek bih postupila tako -
kategorična je Vera Svoboda.
-
Bili smo vrlo lijepo dočekani - govori Ivo Pattiera. - U toku pokusa
dolazili su mnogi naši iseljenici, radosni da mogu popričati s
nekim iz domovine. U Melbourneu održali smo taj jedan jedini
koncert, i moram reći da je bilo fantastično!
Bila
je to neka crkvena dvorana, no organizatori - Hrvatski katolički
centar skinuli su sa zida sva vjerska obilježja. Bilo je u dvorani
više od dvije tisuće ljudi.
Da je
bio u pitanju i honorar od milijardu dolara, ni Vera ni ja ne bismo
se popeli na pozornicu u Sydneyu.
Htjeli
smo se vratiti kući čista obraza. Žao mi je organizatora, koji je
izigran kao i mi...
Iako
i Vera Svoboda i Ivo Pattiera skidaju odgovornost s Hrvatskog
katoličkog centra, smatramo da je unajmljivanje Hrvatskog doma Kralj
Tomislav ipak omaška koja ide na organizatorovu dušu.
Jer,
zacijelo je znao o kakvoj je dvorani riječ i kome ona pripada. A
postupak Vere Svobode i Ive Pattiere pravi je odgovor na provokaciju.
Učinili su ono što bi učinio i svaki građanin ove zemlje kojemu
je stalo do vlastitog umjetničkog i ljudskog dostojanstva.
Napisao:
Zvonko Pongrac, snimio: Marko Čolić (Studio, 1988.)