ZULU je kao dvadesetogodišnjak 1973.
godine pobjegao iz Jugoslavije zbog jedne ružne priče pune nasilja
i krvi.
Poslije 18 godina provedenih u Legiji stranaca...
... boreći se protiv gerilaca u džunglama i afričkim pustinjama, prije dva mjeseca se odrekao svog francuskog pasoša i kapetanskog čina i vratio kući da bi se, kako je objasnio "konačno borio za domovinu".
Poslije 18 godina provedenih u Legiji stranaca...
... boreći se protiv gerilaca u džunglama i afričkim pustinjama, prije dva mjeseca se odrekao svog francuskog pasoša i kapetanskog čina i vratio kući da bi se, kako je objasnio "konačno borio za domovinu".
MAJOR OVEN, koji je 10 godina časno služio u škotskim padobranskim jedinicama njenog veličanstva, u avgustu se pojavio u Zagrebu pošto je na televiziji vidio masakre civilnog stanovništva. "Ovaj rat nije fer", izjavio je službeniku u regrutacionom centru. "Ja sam spretan i mogu vam dosta pomoći".
REMI I MIŠEL DAJE, sinovi jednog
francuskog katoličkog poslanika, došli su da unište
"neprijatelja". To je za njih lični krstaški rat koji
vode u ime nepokolebljive vjere u "hrišćanskog boga milosti",
a možda i u paganskog boga rata.
IZBOR Nijemca Franca Rabla je,
naizgled, najjednostavniji. Za ovog 46-godišnjaka, bogatog vlasnika
lanca restorana u Hamburgu, bile su dovoljne azurnoplave oči lijepe
Katarine i strast za plavim morem u Šibeniku, pa da odluči da se
bori "protiv razaranja te divne zemlje".
Različiti motivi
MNOGI dobrovoljci su bivši legionari,
plaćenici ili vojnici od karijere, kao što su kapetan Zulu ili
major Oven. Ali, i veliki je broj mladih neofašista koji su došli
iz Francuske, Njemačke i Italije (dvojica su iz Verone i jedan
Sicilijanac, koji se bore u Komarevu, a drugi u Zadru i Dubrovniku),
željni da se bore "protiv komunizma".
Veliki je broj i dobrovoljaca bez
ikakve ideologije, kao što je Rabl, koji su se prijavili samo iz
solidarnosti prema jednom narodu koji vide kao žrtvu agresije drugog
naroda, i, prije svega, kao žrtvu "zavjere ćutanja Evrope".
Ima tu svakojakih ljudi, mnogi su najčešće neobučeni za borbu, kao na primjer, fotoreporter dnevnog lista "Vanguardia" iz Barselone Horhe Eduardo Ros Flores. Kao dopisnik svog lista našao se u slavonskom paklu, vidio je užase oko Osijeka i Vukovara i odlučio da odbaci kameru i prihvati kalašnjikov.
Ima tu svakojakih ljudi, mnogi su najčešće neobučeni za borbu, kao na primjer, fotoreporter dnevnog lista "Vanguardia" iz Barselone Horhe Eduardo Ros Flores. Kao dopisnik svog lista našao se u slavonskom paklu, vidio je užase oko Osijeka i Vukovara i odlučio da odbaci kameru i prihvati kalašnjikov.
Svi dobrovoljci iz inostranstva pa i
oni, skupljaju se u Zagrebu.
"Trenutno imamo ljude iz 30 zemalja", objasnio je za "Panoramu" jedan od funkcionera Ministarstva odbrane. Samu zgradu Ministarstva, u kojoj je i Komanda gradske policije, i danju i noću čuvaju vojnici Prve brigade garde, elitne hrvatske vojske. Priča se da protivnički generali svakom onom ko ukloni jednog od članova brigade i donese njegove oznake tigar daju nagradu 10.000 maraka!
"Trenutno imamo ljude iz 30 zemalja", objasnio je za "Panoramu" jedan od funkcionera Ministarstva odbrane. Samu zgradu Ministarstva, u kojoj je i Komanda gradske policije, i danju i noću čuvaju vojnici Prve brigade garde, elitne hrvatske vojske. Priča se da protivnički generali svakom onom ko ukloni jednog od članova brigade i donese njegove oznake tigar daju nagradu 10.000 maraka!
"STRANCI dolaze kod nas
pojedinačno ili u malim grupama", kaže komandant Zlatko,
obučen u maskirnu uniformu i sa kožnom futrolom ispod pazuha. "Ovdje
ih podvrgavamo istoj selekciji kao i naše građane, ne obazirući se
na njihova politička ili ideološka opredjeljenja", objašnjava
pokazujući gomilu formulara ispunjenih rukom. Ovi formulari se mogu
dobiti i u Općini, u Berislavićevoj broj 8, i u svim drugim centrima za regrutaciju,
koji su u raznim kvartovima Zagreba otvoreni 24 sata.
Kandidati treba da odgovore na dvadeset
pitanja, uključujući i ona o vjeri i prethodnom vojničkom
iskustvu.
"Imena se čuvaju, jer dobro znamo da bi neki od njih mogli imati problema u domovini".
I kada dobiju ocjenu da su sposobni, strance upućuju u Kumrovec, gdje je smješten
"Imena se čuvaju, jer dobro znamo da bi neki od njih mogli imati problema u domovini".
I kada dobiju ocjenu da su sposobni, strance upućuju u Kumrovec, gdje je smješten
glavni centar za obuku oružanih snaga.
Ime lokaliteta trebalo bi da bude tajno, ali su u Zagrebu koncept
očuvanja i mjere zaštite veoma relativni. U bazi u Kumrovcu, gdje
je štampi nedostupan pristup, skoncentrisan je najveći broj stranih
dobrovoljaca.
"Ima ih stotinjak: Holanđani,
Francuzi, Australijanci, Italijani i mnogi Amerikanci", priča
mladi komandant zelenih beretki, koje čuvaju sjedište Hrvatske
radio-televizije. U modernoj palati od stakla, na periferiji Zagreba,
nadrealistička atmosfera ratnog zamračenja pojačana je obojenim
svjetlima na monitorima. Televizija je u dva navrata predstavila
slike "braće stranaca koji se bore uz naš narod".
Dva duga intervju sa Eduardom Floresom, španskim foto-reporterom, i Francuzima, 25-godišnjim Stefanom Le Fokonieom iz Liona, bivšim legionarom, i 20-godišnjim Damienom Krugerom, takođe iz Liona. Mladići, obučeni u maskirne uniforme i sa najtamnijim naočalima na očima, bore se u Sisku u antiterorističkoj miliciji koju vodi bivši policajac po imenu Jadranko Garbin.
Dva duga intervju sa Eduardom Floresom, španskim foto-reporterom, i Francuzima, 25-godišnjim Stefanom Le Fokonieom iz Liona, bivšim legionarom, i 20-godišnjim Damienom Krugerom, takođe iz Liona. Mladići, obučeni u maskirne uniforme i sa najtamnijim naočalima na očima, bore se u Sisku u antiterorističkoj miliciji koju vodi bivši policajac po imenu Jadranko Garbin.
Paragine kamikaze
"SVI su bivši sportisti, snažni su i
protivnika pojedu za doručak", hvali se Garbinova rođaka,
novinarka dnevnika "Vjesnik". U dokumentaciji ovog lista
čuvaju se crno-bijele fotografije mnogih dobrovoljaca, snimljene tokom
borbi ili vježbi. Jedan od mnogih snimaka koji nije objavljen
pokazuje instruktora naoružanog revolverom kako diskutuje sa grupom
vojnika. Na beretki latinicom i hebrejskim pismom piše "Izrael"!
Ko iz bilo kojeg razloga ne prođe i ne
bude prihvaćen u Narodnu gardu, ima drugu mogućnost na broju 6, na
prvom spratu, na Starčevićevom trgu, u blizini željezničke
stanice. Tu se nalazi sjedište HOS-a, pred čijim su ulazom bojovnici
naoružani do zuba. Na stepenicama koje vode do drugog sprata,
dugačak je red mladih što čekaju da se prijave.
Paragine kamikaze smatraju ratnicima
bez milosti i bez straha. Svi su veoma mladi, obrijanih glava, u
potpuno crnim ili maskirnim uniformama. Odlaze noću u grupama od
deset ili dvadeset na najvrelije tačke na frontu, bore se uz
gardiste, ali više vole da djeluju sami.
Ne vjeruju nikome: "Mi prvi stižemo i posljednji se povlačimo", kaže 23-godišnji Ante Glavaš iz Zagreba, sa brojanicama oko vrata, lica obilježenog ožiljcima. Glavaš je jedan od momaka majora Ovena, koji obučava snage HOS-a.
Ne vjeruju nikome: "Mi prvi stižemo i posljednji se povlačimo", kaže 23-godišnji Ante Glavaš iz Zagreba, sa brojanicama oko vrata, lica obilježenog ožiljcima. Glavaš je jedan od momaka majora Ovena, koji obučava snage HOS-a.
Metar i 75, crna kosa, sive oči, to je
Oven, koji se nikad ne odvaja od svog revolvera čehoslovačke marke.
Spava u jednostavnoj prostoriji iza Paraginog ureda, u kojoj se
nalazi krevet i sto prekriven vojnim kartama.
"Često mijenjam boravište noću. Da bih izbjegao iznenađenja", objašnjava škotski major. Na jednom sanduku, pri ruci, drži tri kasetne bombe i tri fosforne, koje su ukradene iz nekog vojnog skladišta. U jednom uglu stoji naslonjen kalašnjikov Akm.
Pod krevetom drži opremu za bitku, sa priborom za prvu pomoć i preživljavanje, koje je donio iz svoje zemlje od britanske vojske 2. regimente garde: dvije plastične boce s vodom i dvije sa dehidriranom hranom, zavoji, lijekovi.
"Novac nisam htio", objašnjava dok čvorastim prstima "muči" beretku. "Držim se čvrstog pravila: moji ljudi dolaze prije svega. Oni jedu prije mene, odmaraju se dok ja stražarim, povlače se, ako je potrebno, dok ih ja pokrivam".
"Često mijenjam boravište noću. Da bih izbjegao iznenađenja", objašnjava škotski major. Na jednom sanduku, pri ruci, drži tri kasetne bombe i tri fosforne, koje su ukradene iz nekog vojnog skladišta. U jednom uglu stoji naslonjen kalašnjikov Akm.
Pod krevetom drži opremu za bitku, sa priborom za prvu pomoć i preživljavanje, koje je donio iz svoje zemlje od britanske vojske 2. regimente garde: dvije plastične boce s vodom i dvije sa dehidriranom hranom, zavoji, lijekovi.
"Novac nisam htio", objašnjava dok čvorastim prstima "muči" beretku. "Držim se čvrstog pravila: moji ljudi dolaze prije svega. Oni jedu prije mene, odmaraju se dok ja stražarim, povlače se, ako je potrebno, dok ih ja pokrivam".
Tigrovi u kavezu
BIVŠI vojnik njenog britanskog
veličanstva ističe: "Ovdje ljudima nedostaje oružje. Embargo koji su nametnule Ujedinjene
nacije i Evropska zajednica kažnjava samo nas. Federalna vojska ima
savremeno naoružanje, tenkove, avione. Naši su kao tigrovi u kavezu
koji polako propada u vodu".
U svom tajnom pribježištu kapetan
Zulu još nosi oker uniformu Legije stranaca. Borio se u Čadu, na
Haitima, u Gabonu, u Persijskom zalivu.
"Potrebne su nam protutenkovske rakete milan i protuavionske stinger", kaže dok pažljivo posmatra telefaks. Na stolu je primjerak francuskog nedjeljnika "Pari mač", u kom se piše o krizi na ratištu.
"Sve su to izmišljotine. Evropa ne razumije šta se ovdje događa."
"Potrebne su nam protutenkovske rakete milan i protuavionske stinger", kaže dok pažljivo posmatra telefaks. Na stolu je primjerak francuskog nedjeljnika "Pari mač", u kom se piše o krizi na ratištu.
"Sve su to izmišljotine. Evropa ne razumije šta se ovdje događa."
