Pages

Dnevnik Fabijana Šovagovića '77: "Čaruga" Teatra u gostima - turneja po Slavoniji, Vojvodini, Srbiji

Listopad 1977: Poznati "Teatar u gostima" opet je na putu. Njegovi članovi će se povremeno javljati svojim napisima "Vikendu", opisujući nam kako provode svoje, uistinu, radne vikende susrećući se s gradovima i ljudima...

"Kad bi se nazivom našeg "Teatra u gostima" napravila mala jezična pošalica mogli bismo ga zvati "Teatrom na vikendu". To bi dakako odgovaralo "novijim stremljenjima" budući je riječ "vikend", u nas barem, novijeg, a riječ "gost" starijeg datuma.

Mogla bi ta pošalica biti i oznaka "sadržaja", jer "Teatar u gostima" polovinu svoje sezone provede de facto na vikendu, ako se tako može označiti boravak izvan svoje kuće, grada i obitelji. 

Kako se i moderni vikend preporuča provoditi u radnoj atmosferi to i taj uvjet ispunjava "Teatar u gostima". On na svojim vikendima i radi, igra, bavi se svojom profesijom, pa u klasičnom smislu on vikenda i nema. 

Ako se u sedam mjeseci odigra oko dvije stotine predstava, a ako sedam mjeseci broji približno dvije stotine dana to znači da jednoj predstavi preostaje samo jedan dan u prosjeku, a za vikend ono klasično vrijeme dopodnevnih ili popodnevnih sati. 

Kako mi svoju profesiju moramo ubacivati u svoj vikend svakodnevni to ćemo izbaciti i naslov "Teatra na vikendu" baš kao što ni značenje riječi gost ne odgovara u potpunosti našem načinu rada. I gosta se, barem u nas, zamišlja kao osobu koja se došla odmarati, dokoličariti, "tamaniti vrijeme", ćaskati, ugodno se opuštati.


Obostrana zadovoljstva



Mi upražnjujemo i jedno i drugo, pa tako i moj izvještaj započinje gornjim paradoksima. Nastavak pak će biti opis jednog općeg vikenda, nedjelje koji u nas ispunjava i klasične, ali i neke druge značajke.

Subota 18. IX 1977. zatekla nas je u Slavonskom Brodu. Po drugi puta od vremena kako se na našem repertoaru igra komedija "Čaruga" Ivana Kušana. 

Slavonski Brod ima danas oko četrdeset i pet tisuća stanovnika, te prekrasnu dvoranu od sedam stotina sjedala, iskusnog animatora, dobru publiku, dakle, idealne uvjete za naš način rada. Tako se završetkom subotnje predstave taj grad i mi možemo pohvaliti kako mu je zamalo jedna desetina pučanstva vidjela našu predstavu.

U Zagrebu se, naime, smatra uspjehom ako jednu kazališnu predstavu vidi pet do deset tisuća ljudi, dakako ovisno o veličini dvorane u kojoj se i igra. Naš je komad samo u Brodu vidjelo, međutim, tri puta sedam stotina ljudi, što znači tri tisuće i petstotina ljudi!

Eto taj je broj učinio ugodnim naše večernje raspoloženje u Brodu iz koga se pripremao vikendaški put u Suboticu, koja je od Broda udaljena dvije stotine pedeset kilometara. 

Dan je osvanuo kišovit, prve prave jesenje kiše udarile su po lišću i po drumovima. Nešto sasvim drugo od prošle nedjelje kad smo iz Zagreba krenuli u Osijek kroz sunčanu jesen, kukuruze, zelene livade i ušorena sela na svoju tridesetsedmodnevnu turneju po Slavoniji, Vojvodini i Srbiji.

U Hotelu "Park" u Brodu održana je druga čitaća proba novog komada, koji pripremamo za naš repertoar. Od 9,30 do 11,45 ekipa od četiri glumca Ane Karić, Ive Serdara, Vanje Dracha i moje malenkosti čitala je pod paskom malog gunđanja petorice kartaša u suprotnom uglu hotelskog salona. 

Oni su bili diskretni, a mi smo tiše čitali da ne bi poremetili njihov vikend.


Od svratišta do svratišta



Polazak je zakazan za dvanaest. Sunuli su koferi iz svih soba i počelo je pakiranje. U kola Relje Bašića ne staju svi koferi jer na putu od prošle nedjelje naš se prtljag povećao. U Osijeku smo dobili neke privatne boce slavonske šljivovice od osamnaest gradi, koje nam je upakirao stari građevinar Palika, a koje još nismo ispili. 

Pa su onda stigli još neki emotivni osječki darovi u vidu bonbonijera, kolačići i torte s kirvaja u Ladimirevcima, Relja je u Brodu na poklon dobio kompletnog Jesenjina od simpatičnog knjižara, iz Zagreba je doputovala komplet tenis oprema za još jednog partnera, a sve to također na Reljinu adresu. 

Zbog svega toga kofer Franje Majetića mora na paktreger naših kola. I krenulo se u kišu.

U Osijeku naša kola se zaustavljaju kod Nađa. 

Ime mađarskog porijekla već i samo kazuje zašto smo baš tu navratili. Naime, prošle nedjelje Nađa nije bilo kod kuće. Rekoše nam da je na dužnosti pripreme ručka za samog Predsjednika, koji se tu našao na odmoru. 

Ovu smo ga nedjelju mi ćopili, pa su se tako na stolu našle koljenice od teleta, koljenice od praseta, pečene patke, bubrežnjak, mlinci i salata od pečene paprike, cikle, kupusa i graha. 

Sve to potrebno je opisati da se vidi da naša ekipa od trinaest ljudi znade svaki iole bolji lokal u ovoj maloj zemlji.

Nakon svega, ispod kiše, ukrao sam starom Nađu dvije kruške iz njegove velike bašte, pa mi je rosa na njima lakše rastapala sok u ustima bolje no fantastične štrudle koje je tamanio punački Serdar i za sada mršavi Relja. 

Zaista mršave Ana i Vera začinjale su dvijestote pokušaje napadaja o nužnim dijetama i njihovim rokovima koji će uskoro početi. 

Samo što se maknemo od Nađa, čeka nas kod Bačke Topole Juliška.

Julišku smo ipak zaobišli, jer se je kiša temeljito stuštila. Brisači su čekali rampe na vojvođanskim raskršćima, sela su prazna i pospana, a u šest sati stiže se do osvijetljene gradske kuće u Subotici i njenog teatra.


Prate nas jesenje kiše



Svi su članovi trupe polegli na jedan sat jer predstava je zakazana za 19,30. 

Karte za šest stotina posjetilaca su prodane. Čak i one na drugom balkonu, galeriji. To nas okrepljuje i započinje voljno naša sto i pedeseta predstava "Čaruge". Jedna od boljih. 

Naime, uvijek se na predstavama događaju nove stvari ako je raspoloženje ekipe dobro. Povuče se publika, ponese joj se pljesak, stvori se dogovorena radost.

Subotičani su za tu radost, pa se to i na sceni osjeća. Cijeli štab njihovog Pozorišta na predstavi.

Mi pak stižemo u taj grad nakon dugih godina i lijepih uspomena. Kiša koja lijeva osvježava obnovljenu dvoranu, pa tako naš vikend 19. IX u 22,30 završava. 

Nećemo na večeru, zalihe još traju, slušamo Anu i Veru, kušamo malo sira s kolegama glumcima iz Subotice. 

Serdar sjeda u kola i vozi u Zagreb. Potpisao je ugovor s "Mačkom pod šljemom" (TV serija). Sutra će biti u Beogradu na predstavi nakon snimanja pod Sljemenom.

Do novog vikenda, Vaš Fabijan Šovagović"

(Vikend, 1977.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate