Listopad 1977: Poznati "Teatar u gostima"
opet je na putu. Njegovi članovi će se povremeno javljati svojim
napisima "Vikendu", opisujući nam kako provode svoje,
uistinu, radne vikende susrećući se s gradovima i ljudima...
"Kad bi se nazivom našeg "Teatra u
gostima" napravila mala jezična pošalica mogli bismo ga zvati
"Teatrom na vikendu". To bi dakako odgovaralo "novijim
stremljenjima" budući je riječ "vikend", u nas
barem, novijeg, a riječ "gost" starijeg datuma.
Mogla bi
ta pošalica biti i oznaka "sadržaja", jer "Teatar u
gostima" polovinu svoje sezone provede de facto na vikendu, ako
se tako može označiti boravak izvan svoje kuće, grada i obitelji.
Kako se i moderni vikend preporuča provoditi u radnoj atmosferi to i
taj uvjet ispunjava "Teatar u gostima". On na svojim vikendima i radi, igra,
bavi se svojom profesijom, pa u klasičnom smislu on vikenda i nema.
Ako se u sedam mjeseci odigra oko dvije stotine predstava, a ako
sedam mjeseci broji približno dvije stotine dana to znači da jednoj
predstavi preostaje samo jedan dan u prosjeku, a za vikend ono
klasično vrijeme dopodnevnih ili popodnevnih sati.
Kako mi svoju
profesiju moramo ubacivati u svoj vikend svakodnevni to ćemo
izbaciti i naslov "Teatra na vikendu" baš kao što ni
značenje riječi gost ne odgovara u potpunosti našem načinu rada.
I gosta se, barem u nas, zamišlja kao osobu koja se došla odmarati,
dokoličariti, "tamaniti vrijeme", ćaskati, ugodno se
opuštati.
Obostrana zadovoljstva
Mi upražnjujemo i jedno i drugo, pa
tako i moj izvještaj započinje gornjim paradoksima. Nastavak pak će
biti opis jednog općeg vikenda, nedjelje koji u nas ispunjava i
klasične, ali i neke druge značajke.
Subota 18. IX 1977. zatekla nas je u
Slavonskom Brodu. Po drugi puta od vremena kako se na našem
repertoaru igra komedija "Čaruga" Ivana Kušana.
Slavonski
Brod ima danas oko četrdeset i pet tisuća stanovnika, te prekrasnu
dvoranu od sedam stotina sjedala, iskusnog animatora, dobru publiku,
dakle, idealne uvjete za naš način rada. Tako se završetkom
subotnje predstave taj grad i mi možemo pohvaliti kako mu je zamalo
jedna desetina pučanstva vidjela našu predstavu.
U Zagrebu se, naime, smatra uspjehom
ako jednu kazališnu predstavu vidi pet do deset tisuća ljudi, dakako
ovisno o veličini dvorane u kojoj se i igra. Naš je komad samo u
Brodu vidjelo, međutim, tri puta sedam stotina ljudi, što znači
tri tisuće i petstotina ljudi!
Eto taj je broj učinio ugodnim naše
večernje raspoloženje u Brodu iz koga se pripremao vikendaški put
u Suboticu, koja je od Broda udaljena dvije stotine pedeset
kilometara.
Dan je osvanuo kišovit, prve prave jesenje kiše udarile
su po lišću i po drumovima. Nešto sasvim drugo od prošle nedjelje
kad smo iz Zagreba krenuli u Osijek kroz sunčanu jesen, kukuruze,
zelene livade i ušorena sela na svoju tridesetsedmodnevnu turneju po
Slavoniji, Vojvodini i Srbiji.
U Hotelu "Park" u Brodu održana je druga čitaća proba novog
komada, koji pripremamo za naš repertoar. Od 9,30 do 11,45 ekipa od
četiri glumca Ane Karić, Ive Serdara, Vanje Dracha i moje malenkosti
čitala je pod paskom malog gunđanja petorice kartaša u suprotnom
uglu hotelskog salona.
Oni su bili diskretni, a mi smo tiše čitali
da ne bi poremetili njihov vikend.
Od svratišta do svratišta
Polazak je zakazan za dvanaest. Sunuli
su koferi iz svih soba i počelo je pakiranje. U kola Relje Bašića ne
staju svi koferi jer na putu od prošle nedjelje naš se prtljag
povećao. U Osijeku smo dobili neke privatne boce slavonske
šljivovice od osamnaest gradi, koje nam je upakirao stari građevinar
Palika, a koje još nismo ispili.
Pa su onda stigli još neki
emotivni osječki darovi u vidu bonbonijera, kolačići i torte s
kirvaja u Ladimirevcima, Relja je u Brodu na poklon dobio kompletnog
Jesenjina od simpatičnog knjižara, iz Zagreba je doputovala komplet
tenis oprema za još jednog partnera, a sve to također na Reljinu
adresu.
Zbog svega toga kofer Franje Majetića mora na paktreger
naših kola. I krenulo se u kišu.
U Osijeku naša kola se zaustavljaju
kod Nađa.
Ime mađarskog porijekla već i samo kazuje zašto smo baš
tu navratili. Naime, prošle nedjelje Nađa nije bilo kod kuće.
Rekoše nam da je na dužnosti pripreme ručka za samog Predsjednika,
koji se tu našao na odmoru.
Ovu smo ga nedjelju mi ćopili, pa su se
tako na stolu našle koljenice od teleta, koljenice od praseta,
pečene patke, bubrežnjak, mlinci i salata od pečene paprike,
cikle, kupusa i graha.
Sve to potrebno je opisati da se vidi da naša
ekipa od trinaest ljudi znade svaki iole bolji lokal u ovoj maloj
zemlji.
Nakon svega, ispod kiše, ukrao sam
starom Nađu dvije kruške iz njegove velike bašte, pa mi je rosa na
njima lakše rastapala sok u ustima bolje no fantastične štrudle
koje je tamanio punački Serdar i za sada mršavi Relja.
Zaista
mršave Ana i Vera začinjale su dvijestote pokušaje napadaja o
nužnim dijetama i njihovim rokovima koji će uskoro početi.
Samo
što se maknemo od Nađa, čeka nas kod Bačke Topole Juliška.
Julišku smo ipak zaobišli, jer se je
kiša temeljito stuštila. Brisači su čekali rampe na vojvođanskim
raskršćima, sela su prazna i pospana, a u šest sati stiže se do
osvijetljene gradske kuće u Subotici i njenog teatra.
Prate nas jesenje kiše
Svi su članovi trupe polegli na jedan
sat jer predstava je zakazana za 19,30.
Karte za šest stotina
posjetilaca su prodane. Čak i one na drugom balkonu, galeriji. To
nas okrepljuje i započinje voljno naša sto i pedeseta predstava
"Čaruge". Jedna od boljih.
Naime, uvijek se na predstavama
događaju nove stvari ako je raspoloženje ekipe dobro. Povuče se
publika, ponese joj se pljesak, stvori se dogovorena radost.
Subotičani su za tu radost, pa se to i na sceni osjeća. Cijeli štab njihovog Pozorišta na predstavi.
Mi pak stižemo u taj grad nakon dugih
godina i lijepih uspomena. Kiša koja lijeva osvježava obnovljenu
dvoranu, pa tako naš vikend 19. IX u 22,30 završava.
Nećemo na
večeru, zalihe još traju, slušamo Anu i Veru, kušamo malo sira s kolegama glumcima iz Subotice.
Serdar sjeda u kola i vozi u Zagreb.
Potpisao je ugovor s "Mačkom pod šljemom" (TV serija). Sutra će biti u
Beogradu na predstavi nakon snimanja pod Sljemenom.
Do novog vikenda, Vaš Fabijan Šovagović"
(Vikend, 1977.)